„VEČER U KNJIŽARI“ – GOSTOVAO DR. VLADIMIR SKRAČIĆ

 

„Nastojim i želim živjeti u skladu sa svojim uvjerenjima. U tome me ništa ne može pokolebati. Dobri su mi svi koji imaju moralne stavove. Ne moraju ih čak ni imati. Ali neka ne škode drugima. Drugima se ne smije škoditi“ rekao je dr. Vladimir Skračić, znanstvenik, sveučilišni nastavnik i romanist, prorektor Sveučilišta u Zadru, prvi gost drugog ciklusa susreta ‘Večer u knjižari’ održanog u srijedu 19. listopada u knjižari Verbum u Zadru. Ključno u svemu je živjeti u skladu s moralnim načelima, smatra  Skračić. Njegov stric je svećenik, a on je bio ministrant uz don Lovru Kramara, iznimnu osobu poštenja koja ga je naučila vrijednostima, kao i njegova obitelj. Skračić poput ‘misionara’ u domovini i svijetu promiče materijalnu i nematerijalnu hrvatsku baštinu. „Što globalizacija više raste, potreba za identifikacijom u nečemu je veća. Najglobaliziranije zemlje najviše brinu o svojim malim identitetima. Trebamo vratiti što je zaboravljeno, ne napustiti što imamo, u novom načinu upotrebe to afirmirati i učiniti globalnim“ rekao je Skračić. U to se uklapa njegovo utemeljenje udruge ‘Latinsko idro’ u čijoj regati od 78 brodova sudjeluju i Francuzi i Talijani, poučavajući se tradicionalnoj vožnji na jedra i vesla. Revalorizacijom starog hrvatskog drvenog broda Skračić je izgradio duhovni prostor zajedništva i kulture. „Imamo pravo i dužnost cijeniti druge i sebe. Ne treba pljuvati po drugima niti o sebi govoriti kao o najboljima. To je loš diskurs. Treba raditi na afirmaciji svoga, ne poništavajući tuđe“ kaže Skračić, smatrajući da zakoni Europe trebaju biti prilagođeni pojedinoj situaciji: „Ne možemo svaku biljku koja raste u Africi posaditi na Sjeverni pol. Uvenut će. Uvijek je i u svemu pitanje mjere – u uzimanju i davanju“. Promaknućem sloboda mnogi su izgubili kriterije. „Nove tehnologije su donijele velika olakšanja i svima izuzetno pomogle. Drugo je pitanje način i mjera njihove uporabe. Ako mislimo da to što internet može i zna, možemo i mi, strašna je pogreška. Kao kad vozite 250 km/h, jer auto može toliko voziti. Ali čovjek ne može kontrolirati auto u toj brzini. Problem svega što nam je na raspolaganju je prava mjera. Posao nastavnika i roditelja trebalo bi biti obrazovanje za točnu mjeru. Loše je svako linearno prihvaćanje ili odbacivanje nečega bez kritike. Velike su mogućnosti, ali i veća odgovornost – to u svemu vrijedi – za slobodu, demokraciju, proizvode“ rekao je Skračić.

 

Dr. Skračić je izvanredni profesor na Odsjeku za francuski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Moderatorica susreta Ines Grbić pitala je gosta i o dominaciji anglizama u jezicima svijeta. Problem je nepoznavanje razlike između jezika kao sustava, studija i jezika kao uporabne vrijednosti. „Građanin može govoriti kako hoće. Čovjek se izražava kako mu dopuštaju svjetonazor, načitanost i poznavanje građe. Miješamo kolokvijalni, uporabni, svakodnevni jezik, od jezika kao sustava za proučavanje znanosti. Uvijek su postojale koine – jezici omnibusi, za svih. Nekad je to bio grčki, latinski, mletački, francuski. U 19. st. cijela Europa je govorila francuski. Engleski dvor je govorio francuski. U engleskoj zastavi natpis nije na engleskom nego francuskom. Sad je došao engleski. Tko jamči da ćemo ga dominantno govoriti u sljedećih 50 godina? Možda će biti neki drugi. Nisu to mode. Jezik je sustav koji mora, ne hoće ili želi, nego mora, olakšati prenošenje informacija i poruka. Pravopis nije lingvistička nego dogovorna institucija. Netko je u nekom trenutku odredio kako ćemo pisati. Francuski, tzv. veliki jezik, nema pravopisa u smislu u kojem ga mi imamo. Tamo se uzima rječnik pa kaže kako se svatko pojedini izražava. Francuska normativna gramatika ima 30 % pravila, sve drugo su iznimke. Ali nisu propisane. Upotreba jezika je rezultat nejezične stvarnosti. Nejezična stvarnost upravlja mnogim jezičnim postupcima“ rekao je Skračić, istaknuvši da bi trebalo što više raditi na obrazovanju, standardizaciji i njegovanju vlastitog jezika. Skračić je govorio i o mogućim prednostima i specifičnostima Sveučilišta u Zadru na kojem je više od 500 zaposlenih, od čega ih više od 200 ima doktorat. „Naš problem nije koliko ulažemo, nego u koga ulažemo. Imamo toliko prirodnih bogatstava, treba nam samo netko tko će to znati iskoristiti. Moramo izgraditi sveučilište koje će biti drugačije od drugih. Smatram da je naša uporišna točka prostor. Bog nas je posijao na fantastičnu točku. Imamo 526 otoka, to je 2/5 svih hrvatskih otoka. Cijeli Mediteran nema toliko otoka, koliko ih je duž obale Zadra do Murtera. Ležimo na slojevima kultura: Liburna, Rimljana, Bizanta, Venecije. Imamo glagoljicu. Svu našu baštinu uspjeli smo snimiti. Povijest hrvatskog ribarstva je zadarska povijest. Ribarstvo je izmišljeno na ovoj točki. U 16. st. zadarski plemić je izmislio lov sa svjetlom i udeseterostručio ribolov. Naše sveučilište mora to artikulirati programski i znanstveno-istraživački. Naše mogućnosti treba osmisliti i ponuditi“ kaže Skračić, istaknuvši: „Postoji prezir prema malim sveučilištima. Hrvatsko sveučilište i hrvatska akademska zajednica ne mogu se razvijati tako da se razvija samo Zagreb. Što god budemo jači u Dubrovniku, Zadru, Puli, to će biti jači u Zagrebu. Jer naš ugled je zajednički. Mi zajednički predstavljamo našu znanost i našu zemlju“.

 

Promicatelj je i oživljavanja otoka. Hrvatska ima 1246 otoka, najviše na Mediteranu. „Jedina institucija koja je radila posao na otocima je Katolička Crkva. Služile su se mise i krstila djeca. Drugi su zakazali. A na svim turističkim plakatima Hrvatske u svijetu su otoci. Preko njih zovemo ljude. Dakle, otoci sudjeluju u tom dohotku. E pa vratite im to, uzimajći u obzir ljude koji znaju što s tim treba napraviti“ rekao je Skračić, upozorivši kako je Hrvatska u mnogim područjima zapuštena i nedostaje ideja. Tako je i s Kornatima, koji su ljudskom rukom oblikovani prostor. „Ona golet, utvrde, uvale, nisu prirodne. Iznimno je znanje koje Kornatari imaju o prostoru. To je najneuralgičnija točka hrvatskog prostora“ rekao je Skračić, suutemeljitelj udruge Kurnatari za zaštitu tog otočja.

 

Ines Grbić