Vojni ordinarij u Hrvatskoj Juraj Jezerinac u nedjelju 9. listopada u crkvi sv. Petra u župi Ploče u Zadru predvodio je misno slavlje za domovinu i branitelje, na dan zahvale Gospi za obranu Zadra i okolice. Svake godine ta župa uz blagdan Gospe od Ružarija, svoje drugotne župne zaštitnice, zahvaljuje Bogu za obranu Zadra jer je župa Ploče bila prva linija obrane grada. U misi koja je zaključena procesijom s Gospinim kipom kroz taj predio sudjelovali su hrvatski branitelji i gradske vlasti. Mons. Jezerinac je pozvao na molitvu za branitelje, nestale i njihove obitelji, i za zatočene generale. „Obilježavanjem 20. obljetnice obrane Zadra i okolice vidimo da veličina naroda nije u njegovoj brojnosti i vojnoj nadmoći, nego u snazi duha i vjere. Kad je agresor počeo uništavati što nam je najmilije, ljude crkve, spomenike, škole, poduzeća, razbukato je što je živjelo duboko u našem srcu, a to su vjera, hrabrost, želja za slobodom. Jer čovjek je za slobodu stvoren“ poručio je mons. Jezerinac, istaknuvši da se u prigodi obljetnice sjećamo svih hrabrih ljudi koji su se agresoru oduprijeli s krunicom u ruci i iznjedrili velikog generala koji nepravedno leži u zatvoru u Hagu: „Samo zato što se usudio ne odustati od slobode za svoj narod. To što se sudi, ne sudi se generalima, nego hrvatskom narodu jer se usudio biti slobodnim“ istaknuo je mons. Jezerinac, upozorivši da je želja za vlašću, imati više i gospodariti nad drugima, trajno prisutna među ljudima i narodima. I agresija na Hrvatsku je posljedica toga. „Kad čovjek odbaci Boga kao mjerilo dobra i zla, kad proglasi sebe bogom, nije kadar zaustaviti se i ne bira sredstva da postigne cilj. Ako smo članovi Crkve, trebamo izbjegavati lažnu sigurnost. Kad bi osobito naši sabornici, ljudi koji odlučuju, bili principijelni, ljudi savjesti i poštenja, pa makar i sami ostali, učinili bi velike stvari za budućnost hrvatskog naroda. Nije u pitanju stranka nego istina i opće dobro našeg naroda“ istaknuo je vojni ordinarij. Podsjetio je na potresne susrete sa stradalima u Domovinskom ratu kad je pohodio ratišta. „U mjestu kod Gline sin je plakao sa ženom. Rekao je: ‘Tu u gnoju su mi tata i mama. Nisu htjeli ići. Rekli su, nismo nikom krivi. Čekamo da ih netko izvadi’. Zlo nastaje kad čovjek napusti Boga. Molitva je dala snagu da izdržimo i odupremo se Golijatu koji je računao na svoju snagu i mišicu. U Draškovićevoj u Zagrebu sam posjećivao mnoge branitelje. Jedan je bio bez očiju i ruku. Rekao mi je: ‘Nemam oči, više neću moći gledati. Ali imam oči vjere. Ne mogu moliti krunicu, nemam ruku. Ali u srcu je molim. Ne mrzim onoga koji je kriv da ne vidim i nemam ruku. On je veći siromah od mene. Ja imam vjeru“ rekao je biskup Jezerinac, dodavši da su mnogi branitelji na samrti zazivali svoju majku i Isusovu majku.
„Krunica je bila znak vjere i nade u pobjedu istine nad lažima, slobode nad okupacijom. Krunica je bila naše najjače oružje“ naglasio je mons. Jezerinac, predloživši podizanje spomenika koji predstavlja hrvatskog vojnika s krunicom. Mons. Jezerinac osobno je podijelio više od 700 000 krunica. „Dogodilo se čudo, rekao je kardinal Franjo Kuharić: gotovo nenaouražni pobijedili smo toliku silu i priznali su nas oni koji nas u početku nisu htjeli priznati“. Biskup je podsjetio da je Hrvatska bila oslobođena 5. kolovoza 1995. g., na Marijin blagdan. „Naša domovina nije otkupljena srebrom i zlatom nego krvlju naših branitelja, njih više od 15 000. To treba poštivati. Poručuju nam ‘Gradite dalje, u slozi i jedinstvu, kako smo i mi bili u početku’. Došao je trenutak naše slobode i to treba cijeniti. To ne treba razbijati. Premali smo narod da bismo se igrali“ zaključio je biskup Jezerinac, poželjevši po zagovoru Gospe od Ružarija pokojnima blaženu vječnost, a živima snage i jakosti da izdrže bitke za bolje sutra, za poštenje, čovjeka i vrijednosti vjere.
Ines Grbić