Povodom 77. godišnjice mučeničkog stradanja don Eugena Šutrina, misno slavlje u župnoj crkvi Rođenja BDM u Privlaci u nedjelju, 27. studenog predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić.
„Sjećajući se svećenika don Eugena, mi se spominjemo svih Božjih ugodnika koji su za vjeru trpjeli i ne zaboravljamo ih. Time očitujemo naše dužno poštovanje prema svim nedužnim žrtvama u Zadarskoj nadbiskupiji ali i šire. Posebice odajemo poštovanje prema njihovoj moralnoj veličini koja sada postaje baštinom naše sadašnjosti kojom se ponosimo i koju svake godine obilježavamo“ poručio je nadbiskup Puljić.
Svake godine u Zadarskoj nadbiskupiji obilježava se spomen stradanja don Eugena Šutrina (26. lipnja 1914. – 26. studenog 1945.). Uz stoti rođendan don Eugena, svećenici Zadarske nadbiskupije su 2014. pohodili njegovo rodno mjesto Luka na Dugom otoku i grob gdje mu tijelo počiva od 1945. godine.
Ove godine zadarski nadbiskupi ordinarij i koadjutor, Puljić i Zgrablić, osobnim pohodima obilježili su spomen njegovog stradanja u rodnoj Luci i u župi Privlaka gdje su don Eugena 1945. ubila dvojica komunističkih izvršitelja.
„Tada su ga dvojica mladića pozvala da pođe podijeliti sakrament umirućih, a onda su ga u tamnoj noći ustrijelili, prije 77 godina. Mrtvo tijelo bacili su u more kako bi prekrili okrutni zločin“ rekao je mons. Puljić, podsjetivši na Isusovu riječ učenicima da se ne boje onih koji tijelo ubijaju i neka ustraju.
„Temu mučeništva i stradanja u ime Isusa Krista i evanđelja treba uvijek staviti u okvir crkvenog navještaja i liturgije, gdje je u središtu Uskrsnuli Gospodin. Oko njega su oni koji su mu povjerovali i u Crkvi ostavili vidljivo svjedočanstvo predanja i vjernosti.
Don Eugen je zaista posvjedočio vrhunac predanja i vjernosti. On nije znao da ga varaju. Ali nije važno. Bolesnik treba pomoć i don Eugen je krenuo, ne znajući gdje ide, gdje će ga odvesti. Ali krenuo je vršeći svoju svećeničku službu.
Što ima ljepše za svećenika nego završiti život vršeći svoju svećeničku službu, kao što je to učinio i don Eugen“ poručio je nadbiskup Puljić.
Don Eugen je umro od hitaca ispaljenih u glavu: „Ali, siguran sam da mu je srce bilo puno oproštenja i ljubavi i prema tim ubojicama“, s ganućem je rekao mons. Puljić.
Podsjetio je kako je Isus, kad je govorio o misijskom poslanju, apostolima rekao da ih šalje „kao ovce među vukove“ (Mt 10) i da će ih zamrziti radi njega, Isusa.
„Tada to apostoli nisu razumjeli niti su shvatili. Nisu to prihvatili, a Isus im je najavio kako će ih ljudi „zbog njega izvoditi pred sudove i bičevati“.
Petar se pobunio, Ne daj, Bože, Učitelju, da se to tebi dogodi. Isus mu je rekao, Odlazi, Sotono. Ne razmišljaš Božjom logikom. Petar je dobio lekciju. Isus je poučavao apostole tri godine, da bi na kraju ipak shvatili i bili ponosni ako su nešto za Krista pretrpjeli“ istaknuo je mons. Puljić, podsjetivši da i apostol Pavao kaže, Ne daj Bože da bih se ičim hvalio, osim križem našeg Gospodina Isusa Krista. Pa piše u svojoj poslanici koliko puta je doživio brodolom, koliko puta su ga kamenovali, prezreli, odbacili, išamarali i hvali se time.
„Mučeništvo se razlikuje od drugih stradanja i obilježeno je odnosom prema Kristu: „Radi mene će vas zamrziti“.
Dok neki stradalnici umiru radi cara, zapovjednika, poslovođe, upravitelja, nekog čovjeka, kršćanski mučenik umire radi Bogočovjeka, radi Sina Čovječjega.
Mučenik ne nanosi bol drugima i ne želi nikomu naškoditi. Ali, spreman je sve boli hrabro podnijeti radi Isusovog „kraljevstva istine i života, svetosti i milosti, pravde, ljubavi i mira“. I dok daje svoj život, njegovo srce ispunjeno je ljubavlju i mirom; bez trunka mržnje i osvete. Zbog toga se Crkva dičim takvim svojim sinovima“ poručio je nadbiskup Puljić.
Eugen Šutrin rođen je u čestitoj težačko ribarskoj obitelji roditelja Šime i Justine rođene Škifić koji su imali sedmero djece: tri dječaka i četiri djevojčice.
„Osim čestite obitelji gdje je niklo njegovo svećeničko zvanje, Eugen duguje puno i svom revnom duhovniku u sjemeništu u Šibeniku, isusovcu Petru Perici, čije pjesme na misi rado pjevamo, Do nebesa nek’ se ori i Rajska Djevo, Kraljice Hrvata.
Obojica su završili mučenički: p. Perica na otoku Daksi pokraj Dubrovnika, 24. listopada 1944. u svojoj 63. godini života, a don Eugen godinu kasnije, u Privlaci, 26. studenog 1945. u svojoj 31. godini života. Jedina im je ‘krivnja’ bila što su bili katolički svećenici“ istaknuo je nadbiskup Puljić, podsjetivši da je 12 zadarskih svećenika mučenički stradalo tijekom Drugog svjetskog rata i poraća.
„Stoga prikupljamo podatke i svjedočanstva u duhu poziva sv. Ivana Pavla II. tijekom jubileja 2000. godine da se „čini sve da se ne pusti zaboravu spomen onih koji su trpjeli za vjeru i Crkvu“ te bili „poznati borci velike Božje stvari“.
Diljem Hrvatske i Europe, osobito istočnog dijela Europe gdje su stotine nevino stradalih, Crkva se trudi prikupiti podatke jer to je naše bogatstvo. Tko je stradao radi vjere i Crkve, on je bogatstvo kojim se možemo ponositi“ poručio je mons. Puljić.
Prema navodima povjesničara, od Isusove muke i smrti do danas život zbog vjere izgubilo je oko 70 milijuna kršćana, a samo u 20. st. život zbog svoje kršćanske vjere izgubilo je oko 45 milijuna ljudi.
„Taj potresan podatak o tolikim žrtvama ispunja nas strahopoštovanjem pred tim „silnim mnoštvom opečaćenih“, kako Ivan piše u svojoj Knjizi Otkrivenja.
Sveti Ivan Pavao II., nošen upravo idejom i osjećajem da su sveci i blaženici naše bogatstvo, tijekom svoga pontifikata proglasio je oko 480 svetaca i više od 1340 blaženika, među njima su i hrvatskih, više nego su to učinili svi pape prije njega. A od proglašenih svetaca i blaženika, četiri petine bili su mučenici, njih oko 85 %. Dakle, dobro je i potrebno sjećati se tih Božjih ugodnika i ne zaboravljati ih.
No, pamćenje i spomen nema nakanu baviti se progoniteljima, ili, ne daj Bože, buditi strasti s osjećajima mržnje. Njihovim spomenom iskazuje se dužno poštovanje prema žrtvama i njihovoj moralnoj veličini koja je postala baštinom naše sadašnjosti“ poručio je nadbiskup Puljić.
Na mjestima stradanja, što je poslije mise u privlačkoj župnoj crkvi učinjeno i na mjestu don Eugenove pogibije, palimo svijeće, polažemo cvijeće i Nebu upućujemo molitve.
„Mjesto gdje se mučeničko svjedočenje dogodilo i prag (limen) na kojem je mučenik ispovjedio vjeru i zakoračio u vječni život bilo je za kršćane i ostalo sveto, pa su ga posebno obilježavali i okupljali se na tom mjestu.
Obično su govorili, Idemo ad limina. Idemo do toga praga. Idemo tamo gdje je mučenik stradao, prekoračio ovaj svijet i zakoračio u vječni život. Tamo su se kršćani molili i okupljali.
Ta riječ, ad limina, ostala je do danas u upotrebi kad biskupi idu svakih pet godina u vizitaciju kod Pape i njegovih ureda. Onda idu posjetiti bazilike u čijim temeljima ima i žrtve mučenika. Kaže se, biskupi su pošli ad limina, Ad limina apostolorum – na pragove svetih apostola mučenika.
Puno je takvih pragova i konfesija na području naše zemlje Hrvatske i Zadarske nadbiskupije. Jedno od tih mjesta je i Privlaka gdje je don Eugen ubijen te Luka koja čuva i časti grob svoga vrlog i zaslužnog sina, don Eugena“ rekao je nadbiskup Puljić.
Župljane Rođenja BDM u Privlaci u kojoj je don Eugen, njihov nekadašnji župnik, svojom svećeničkom službom dao divno svjedočanstvo vjernosti Kristu, potaknuo je: „Pozivam vas: Molite za don Eugena. Molite se i njemu. Čut će vas. Razumjet će vas. Ali molite i za svećenike naše. Pomažite im da u svom radu i apostolatu budu na visini zadatka i ne klonu pred težinom suvremenih izazova.
Nismo ni mi danas bez izazova, kao što ih je bilo u vremenu kad je don Eugen živio.
Crkva treba svetih, zauzetih, vjernih i odanih svećenika. I ne može živjeti bez njih! Hrvatski narod i njegova povijest duguje mnogo svojim vrlim, zauzetim svećenicima! Oni su nam i danas jako potrebni. Neprocjenjiva je njihova prisutnost među vjernicima diljem Zadarske nadbiskupije i Domovine“ istaknuo je mons. Puljić, poručivši Privlačanima: „Budite ponosni na župnika koji je mučenički stradao obavljajući časno svoju svećeničku službu skrbi za bolesnike!
To uvijek imajte pred očima. Blago nama što smo imali takvog župnika.
Ne znajući da ide u smrt, on je išao pomoći bolesniku. Nije znao kojem bolesniku. To je bila varka. Ali nije važno. On je vjerovao, idem pomoći bolesniku i sa žarom je išao, rekao bih, u vlastitu smrt.
Nemojte se baviti njegovim ubojicama, niti onima koji su im takav nalog izdali. Interesiralo bi nas da se pravda zadovolji, ali nadasve nas zanima don Eugen koji je dao divno svjedočanstvo i njime se ponosimo.
Zahvaljujte Bogu za dar don Eugena koji je „u malo vremena stekao dobra velika“.
Blago njemu. Blago njegovim roditeljima i njegovoj rodnoj župi Luka. Blago Privlaci gdje je kratko bio, ali je sjajan primjer ostavio.
Molite ga neka prati župu Privlaka i Zadarsku nadbiskupiju svojim prošnjama i blagoslovom s nebesa.
Ne umarajte se upravljati žarke molitve za nova svećenička i redovnička zvanja, s osobitom preporukom za svećenike kojima je Crkva u našem vremenu povjerila osobite pastoralne zadatke: „Svemogući milostivi Bože, usliši dobrostivo naše ponizne molbe i daj da oni, koje si po neizmjernoj dobroti svoje blagosti uzvisio na službu nebeskih tajna, budu dostojni sluge tvoga oltara. Neka ono što njihov glas iznese, tvojom posvetom bude i potvrđeno. Marijo, Majko Crkve i majko svećenika, moli za nas. Amen“ zaključio je nadbiskup Puljić u propovijedi.
Nakon mise, privlački župnik don Žarko Relota predmolio je molitvu odrješenja za pokojne na mjestu gdje je don Eugen ubijen, na lokaciji Donje Sebačevo.
„Drago nam je da imamo takvog svećenika koji je dao svjedočanstvo u službi koju je vršio.
Pavao kaže u poslanici Rimljanima, ‘Krist za to umrije i oživje, da gospodar bude mrtvima i živima. Svaki od nas će za sebe Bogu dati račun’.
Zato vrijedi taj račun na zemlji lijepo graditi, da bude pozitivan. Da ne dođemo s negativnim računom pred Boga. To nam je poticaj da tako nešto ne činimo.
Kao što nije lijepo da u banci imamo negativne račune, nije lijepo ni da se pred Bogom pojavimo s negativnim računima. A negativni računi su ono loše što činimo u ovom životu.
Pokušajmo Bogu doći s visokom sumom na našem računu, a to znači s pregršt dobrih djela, iako nas isključivo Božja dobrota i milosrđe spašava“ rekao je don Žarko.
Župnik Relota istaknuo je da bi mjesto don Eugenove pogibije u Privlaci trebalo obilježiti na poseban način.
„Neovisno o tome kome katastarski pripada, to bi mjesto trebalo sačuvati da ne bude nikome prodano, da se tu ne bi nešto gradilo, da se ne obezvrijedi to mjesto pogibije.
Svim Privlačanima koji pripadate svom mjestu i sebi kao privlačkom župniku stavljam na dušu da učinimo sve što je moguće da mjesto gdje je ubijen don Eugen ostane sveto tlo. Da to bude mjesto pijeteta, mjesto posebne žrtve. Da se svi tu možemo doći pokloniti čovjeku koji nam je svima pokazao kako se izgara za vrednote“ poručio je don Žarko, rekavši da don Eugen vječno živi u srcima svih nas.
Župnik Relota predvodio je molitvu za don Eugena, „ali i za sve koji čine u životu nešto loše, ne znajući da ih to dovodi do ludila; da ljudi budu dobri, pošteni, časni i ne čine nikome loše.
Pomolimo se i za one koji su učinili strašno djelo ubojstva don Eugena. Da im Gospodin oprosti njihove krivnje, da im razbistri pamet, osvijetli lik čovjeka kojega su ubili i pokaju se za zlo koje su učinili.
Pomolimo se za sve koji danas po svijetu čine zlo. Da im dobri Bog obrati misli i nakane srdaca te ne čine loše.
Došli smo moliti i za one koji su taj zločin učinili, želeći da Bog razbistri umove onih koji ne znaju što čine“ rekao je don Žarko, podsjetivši kako je i Isus, kad su ga razapinjali, rekao: ‘Oprosti im, Bože, ne znaju što čine’.
„Neovisno o tome jesu li znali li nisu znali, a ubojice don Eugena vjerojatno jesu znali što čine, mi molimo i za njih želeći da dobri Bog i njima oprosti njihove grijehe.
Okupljamo se na mjestu don Eugenovog ubojstva da bismo shvatili kako čovjek može biti okrutan. Što sve čovjek u svojoj okrutnosti može učiniti? Što može učiniti mržnja, što može učiniti prezir prema vrednotama?
Okupili smo se da kažemo: ako drugi mrze, ja neću mrziti. Ako drugi ubijaju, ja neću ubijati. Ako su drugi zločesti, ja neću biti zločest. Ako je netko drugi toliko zao da može učiniti nešto takvo, ubiti čovjeka, svećenika, ja to sebi neću dopustiti“ poručio je don Žarko.
„Don Eugen je živio geslo ljubavi, dobrote, časti, poštenja, iznad svega, geslo odanosti Bogu koji ga je pozvao u ovaj život. Don Eugen je pošteno živio, mučenički umro i navijeke živi. Molimo za pokoj njegove duše, ali i za sve žrtve stradale na bilo koji način, za sve koji su ubijeni iz određenih motiva, osobito iz vjerskih motiva.
Molimo za svećenike koji i danas pogibaju na raznim stranama svijeta zbog svoje vjernosti Isusu Kristu. Htjeli bismo da se određena zla ne događaju, nego da se širi ljubav, dobrota, radost kada susretnemo jedni druge i izbjegnemo sve zbog čega čovjek, nažalost, ubija jedan drugoga“ potaknuo je župnik Relota.
U čast svetačke žrtve i na spomen svim mučenicima, „hrvatski biskupi odlučili su dvoje: svima znanim i neznanim mučenicima vjere od prvih početaka kršćanstva u hrvatskom narodu postaviti spomen izgradnjom crkve Hrvatskih mučenika u Udbini.
A ponovnom izgradnjom crkve u starogradiškom zatvoru, koju su svećenici bili prisiljeni svojim rukama rušiti, vratiti dug svećenicima koji su nevino osuđeni godinama tamnovali.
Tamo je 1955. bilo u uzništvu 211 svećenika i redovnika, a taj zatvor postao je nenadmašeno mjesto svećeničkog progona, patnje i stradanja. Biskupi i svećenici su „svojim osobnim darom pomogli gradnju te crkve kao trajan molitveni spomen njima u čast, kako bi ‘općinstvo svetih progovorilo glasnije od tvoraca podjele i zla’“ podsjetio je na poruku sv. Ivana Pavla II. koju je taj papa uputio u svom apostolskom pismu Nadolaskom trećega tisućljeća, u pripremi jubileja 2000 godina kršćanstva.
Ines Grbić
