Povodom 77. godišnjice smrti don Eugena Šutrina (1914.-1945.), svećenika Zadarske nadbiskupije, zadarski nadbiskup koadjutor Milan Zgrablić predvodio je misno slavlje u župnoj crkvi sv. Stjepana u njegovoj rodnoj župi Luka na Dugom otoku u subotu, 26. studenog, na datum kada je ubijen kao žrtva komunista.
Suslavili su lučki župnik fra Jakov Teklić, don Zdenko Milić, bibinjski župnik rodom s Dugog otoka i preški župnik don Filip Kucelin.
„Mi kršćani ne živimo samo da bismo jednom umrli, nego smo spremni i umrijeti da bismo zauvijek živjeli s Bogom“ poručio je nadbiskup Zgrablić zadnjeg dana liturgijske godine, molitvom obilježavajući 77. godišnjicu mučeničke smrti časnog sina župe Luka, a uoči prve nedjelje došašća kada započinje duhovna priprema za blagdan Isusova rođenja, Božić.
„Ta sveta misa, spomen don Eugena i molitva na njegovom grobu žele nas uvesti u veliko otajstvo Božjeg pohođenja i utjelovljenja u Isusu Kristu o Božiću, kako bi ono bilo za nas plodonosno, dragocjeno i spasonosno“ poručio je mons. Zgrablić.
„Prisjećajući se tragične smrti mladog svećenika Eugena koji je ubijen u 31. godini života, zbunjuju nas njegova tragična smrt, naša ljudska očekivanja za uspjehom, zastrašuje nas ljudska zloća i silina zla. Pitamo se: pa kakav je uspjeh života don Eugena?
Istovremeno, oduševljava nas Božja blizina i djelo njegove ljubavi koje nam nikada ne uskraćuje. Zadivljuje nas hrabrost i odvažnost don Eugena koju je pokazao u teškim trenucima svoga mladog života“ istaknuo je mons. Zgrablić, naglasivši da nema većeg dobra od Boga samoga; od Božje blizine i ljubavi, Božje zauzetosti da obogati čovjeka samim sobom, da čovjeka dovede do istinskog uspjeha života – do spasenja.
Sve to živio je, do mučeništva, i don Eugen Šutrin. Zato se njega i takvih primjera treba spominjati.
Mons. Zgrablić predstavio je životopis don Eugena. Rođen je u brojnoj i čestitoj težačkoj i ribarskoj obitelji od oca Šime i majke Justine, rođene Škifić koji su imali sedmero djece. Među trojicom dječaka i četiri djevojčice, Eugen je rođen kao četvrto dijete, na spomendan rimskih mučenika, vojnika i braće, sv. Ivana i Pavla, 26. lipnja 1914. u Luci.
„Eugena su od milja, kako je to običaj o ovim krajevima, zvali Jenijo. Jeniju je ljubav prema Bogu prenijela obitelj, osobito pobožna majka. U tom obiteljskom kršćanskom ozračju i živoj župnoj zajednici koju je u Jenijevom djetinjstvu predvodio revni župnik don Ive Melanije, osjetio je naklonost i ljubav prema svećeništvu“ rekao je mons. Zgrablić.
Eugen je završio pučku školu u Luci, zatim odlazi u sjemenište u Šibenik gdje pohađa državnu klasičnu gimnaziju. Nakon mature nastavlja studij bogoslovskih nauka u Splitu.
„Poslije prvog svjetskog rata, Eugenov otac je sa suprugom i troje djece emigrirao u Kaliforniju. Eugen je odlučio postati svećenik, ostati na rodnoj grudi i kao svećenik služiti svome narodu u domovini.
Don Eugen je zaređen za svećenika u Šibeniku, 17. srpnja 1938. Mladu misu je slavio u Luci, 3. kolovoza 1938. Nakon svećeničkog ređenja, don Eugen je vršio godinu dana službu odgojitelja u splitskom Bogoslovnom sjemeništu.
Dana 2. rujna 1939. imenovan je upraviteljem župa Molat i Brgulje. Don Eugen je neumorno i hrabro vršio daljnjih šest godina svećeničku službu u tim župama. Bila su to vrlo teška ratna vremena.
U travnju 1941. talijanska vojska zauzela je i okupirala zadarske otoke. Nastali su dani terora, straha, progona i neizvjesnosti. U svibnju 1943. partizani su napali brod u Brbinju, a talijanska vojska 6. svibnja kao osvetu strijeljala je četrdesetak mještana susjednog Savara, zapalili su župnu kuću, naime, još i danas strše i vide se ruševine župne kuće te su 180 župljana odveli u logor.
Musolinijeva vojska u Molatu podigla je vojarnu u blizini crkve i župne kuće u kojima je djelovao i živio don Eugen te otvorili veliki koncentracijski logor. Tu su stradali mnogi od bolesti i gladi. Don Eugen je uspio dobiti dozvolu da u logoru za naše ljude slavi svaki ponedjeljak svetu misu i dijeli sakramente“ opisao je kontekst don Eugenovog vremena koadjutor Zgrablić.
Don Žarko Brzić za don Eugena je napisao kako je „tu pokazao istinsku hrabrost svoga duha i plemenitost srca.“
„Don Eugen je više puta riskirao život za pomoći zatvorenicima. Jedan od zatvorenika logora, Pavao Zanki, svjedoči: „Kad bi dolazio iz sela, namještali smo se uz put da mu kažemo što smo željeli poručiti svojima. On je, hodajući kao da sam sa sobom razgovara, nama prenosio vijesti izvana““ rekao je mons. Zgrablić.
U jesen 1945., don Eugen je iz Luke premješten za upravitelja velike župe Privlaka u Ninskom dekanatu. „U Privlaku je došao 20. studenoga. Šest dana kasnije, 26. studenog, dvojica mladih potplaćenih skojevaca, jedan iz Nina a drugi iz Zatona, izmislili su priču kako je njihovu majku jako udario konj i kako je ona na umoru. Molili su don Eugena da pođe s njima i podijeli sakramente njihovoj umirućoj majci.
Don Eugen, kao revni pastir, uzima bolesničko ulje i svetu pričest te odlazi u noć s nepoznatim mladićima. Oni ga putem ustrijele s dva hica revolverom u glavu. Izvršio je to, kakao stoji u izvještajima Ozne – Odjel za zaštitu naroda, komunistička tajna policija, „izvršni sekretar Općinskog komiteta Nin“.
Nakon toga, umotali su u njegovo svećeničko odijelo kamenje i bacili ga u more kako bi to sakrilo njihov okrutni zločin. Sutradan su mještani Privlake, nakon zapomaganja župnikove domaćice, tete Mare, ubrzo našli njegovo beživotno tijelo kako pluta u moru. Don Eugen je ubijen jedino iz mržnje prema vjeri i svećeniku“ poručio je nadbiskup Zgrablić.
Važno je spominjati se don Eugena i godišnjice njegove mučeničke smrti kako bi njegovo uzorno svećeništvo bilo i nama primjer za naš kršćanski život, „kako bi nam poslužio kao poticaj za napredak u rastu naše vjere i ovoga došašća“ rekao je mons. Zgrablić.
Podsjetio je na misli Ive Mašine, mladića iz Preka na otoku Ugljanu, koji je također iz mržnje prema vjeri mučen i ubijen u samici u zatvoru u Staroj Gradiški, 20. studenog 1961. Spomen njegove smrti obilježen je misom u nedjelju, 20. studenog u Preku na otoku Ugljanu, koju je također predvodio koadjutor Zgrablić.
U dirljivom pismu koje je napisao svojoj majci iz zatvora u Zagrebu, pred Božić 1954., Ivo Mašina tješi majku i moli je da ne plače za njim jer on je već za Isusa napravio u svom srcu veliki „zlatan bor i jaslice za Malog Isusa. Što mi može učiniti dušmanin moj, kad ga ja ljubim?“.
„I za don Eugena možemo reći da je u svom srcu napravio veliki „zlatan bor i jaslice“ za Isusa. Nije riječ o vidljivom boru i jaslicama. Riječ je o ljepoti i veličini njegove duše.
Don Eugenova duša ispunjena je najdragocjenijim zlatom, najvećom vrijednošću. Ta dragocjenost njegovog srca vjernost je Gospodinovom pozivu da budemo njegovi prijatelji, da ljubimo i činimo dobro, pa i uz cijenu vlastitog života“ rekao je mons. Zgrablić, podsjetivši na evanđeosku poruku i Isusovu riječ: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam“ (Iv 15, 13 -14).
„Mi kršćani ne živimo samo da bismo jednom umrli, nego smo spremni i umrijeti da bismo zauvijek živjeli s Bogom. Mi naše srce pozlaćujemo čineći dobro, ljubeći čak i onoga koji nam zlo čini. U srcu pravednika nema mržnje i zla.
U jaslicama našeg skromnog srca Bog se rađa kad god činimo dobro. Ljubimo i činimo dobro radi dobra samog, jer to dobro je Bog“ potaknuo je zadarski koadjutor, rekavši da nas u opasnostima života tješi Isusova riječ: „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu” (Mt 10 ,28).
„Don Eugen, Ivo Mašina i svi drugi njima slični s pravom mogu reći: „Što mi može učiniti dušmanin, kad ga ljubim?“.
Uzori su nam don Eugen Šutrin, Ivo Mašina, don Srećko Lovretić koji je bio župnik u Luci, a 1942. iz mržnje prema vjeri zadavljen je u moru, don Šime Batković koji je rođen u Božavi 1912., a poginuo je 1943. u Zadru za vrijeme bombardiranja dok je išao zagovarati svoje župljane koji su bili u zatvoru.
„Zanimljivo: don Eugen, don Srećko i don Šime izgubili su život u svojoj 31. godini života, a po rođenju ili službi povezani su s Dugim otokom.
Po njihovu uzoru i drugih ugodnika Božjih, eto nam programa za došašće koje započinje: pozlatiti naše srce i sagraditi u njemu zlatne jaslice i okititi veliki bor uresom ljubavi za Isusa koji nam dolazi“ poručio je nadbiskup Zgrablić, poželjevši da za svjedočanstvo naše vjere svatko za nas kaže: „On/ona ima zlatno srce“.
Nakon mise, mons. Zgrablić i svećenici pomolili su se nad grobom don Eugena na mjesnom groblju u njegovoj rodnoj Luci.
I.G.
Zagovorna molitva za don Eugena Šutrina
Bože istinski i jaki! Ti si otajstvo križa čudesno obznanio u životu svoga sluge, svećenika don Eugena Šutrina. U prihvaćanju žrtve za vrijeme tame okrutnih diktatura, Ti si ga obasjao svjetlom vjere. Molimo Te, proslavi svoga slugu u svojoj svetoj Crkvi, da primjer njegovog života i mučeništva i danas svim tvojim vjernima bude ohrabrenje i izvor snage u nasljedovanju siromašnoga i poniznog Krista. Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.“.