Povodom proslave osamstoljetnog jubileja postojanja, u crkvi sv. Frane u Zadru u petak 2. listopada održan je okrugli stol “Franjevci u Zadru” kojem je prethodilo misno slavlje koje je predvodio fra Miroslav Barun, gvardijan samostana sv. Mihovila. Susret je okupio mnoge laike, redovnice i redovnike franjevačke obitelji u Zadru. O značenju franjevaca općenito i Male braće za Zadar govorio je o. Josip Sopta, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru. Franjevci trećoredci u Zadru i drugi sljedbenici sv. Franje bila je tema izlaganja fra Petra Runje, franjevca trećoredca iz Krka, crkvenog povjesničara i proučavatelja starije franjevačke povijesti. Susret je završen slavom Bogu Franjinim hvalospjevom i molitvom za Međunarodni dan nenasilja.
Osobita vrijednost zadarskog franjevačkog samostana je u činjenici da ga je osnovao sam sv. Franjo koji je na putu za Svetu Zemlju 1212. g. boravio u Zadru. Prema franjevačkom autoru Gonzagi, otac Franjo je u Zadru uz pomoć građana osnovao prvi siromašni samostan koji je s vremenom postao poznat u cijelom redu. Veličini tog dara zadarski franjevci će zahvaliti i nadolazećom trogodišnjom pripremom do 2012. g. u proslavi Franjinog boravka u Zadru. Dokumenti iz 1235. g. spominju fra Siksta iz Brescie, provincijala u Dalmaciji. Već 1250. g. tadašnja provincija Sclavonia, kako se zvala, imala je 20 velikih samostana u kojima je živjelo i do 300 franjevaca, istaknuo je provincijal Sopta i podsjetio da je 1340. g. provincija imala 26 samostana raspodijeljenih u četiri manje upravne jedinice, kustodije, s kustosom na čelu. To su bile dubrovačka, splitsko-zadarska, rapska i istarska. U 15. st. te su kustodije formirale dvije provincije, dubrovačku i zadarsku koje se 1899. g. ujedinjuju u sadašnju provinciju sv. Jeronima. Ona danas u Hrvatskoj ima 21 kuću, 62 redovnika, šest bogoslova i dva kandidata. O. Sopta je podsjetio da je Franjo u Zadru stanovao uz crkvicu sv. Jeronima, sadašnju kapelu sv. Križa koja je bila vlasništvo benediktinki sv. Nikole. Uz nju je podignuta sadašnja Franjina bazilika. Franjo je, naime, nakon trogodišnje bolesti ozdravio opaticu samostana sv. Nikole, nakon čega je franjevcima darovan vrt za samostan a i benediktinke su prihvatile Regulu sv. Klare.
“Želimo služiti ovom narodu i biti s njim” poručio je provincijal Sopta i istaknuo da ih je
Franjina karizma obvezala i dala brojne svjedoke, mučenike za vjeru i kandidate za oltar, poput fra Ive Perana, provincijala i poznatog glazbenika koji je dugo živio u Zadru. Devet članova njihove provincije poginuli su kao žrtve komunističkog progona nakon Drugog svjetskog rata, a brojni su bili zatvarani i proganjani. Iz njihovih škola i učilišta potječu brojni crkveni i društvene vođe, nacionalni preporoditelji, pisci, prirodoznanstvenici, arheolozi, skupljači narodnog blaga, teolozi, mistici. Spader Oktavije (Janković), biskup u Rimu, napisao je najstariju tiskanu povijest provincije koja je, uz sadašnji Kraj na Pašmanu, imala samostane i na Ugljanu, Pagu, Novigradu, Silbi i Podpragu na Velebitu. O. Sopta je istaknuo velike zasluge prvog franjevca izabranog za papu u 13. st.; to je papa Nikola IV., Jeronim Masci, koji je djelovao u zadarskom samostanu sv. Frane i osnovao školu. Radio je na jedinstvu Crkve, poticao misije, formirao Crkvu u Kini, slao misionare na Bliski Istok i Balkan. Potvrdio je i prvo pravilo Franjevačkog svjetovnog reda, dao uljepšati crkve sv. Ivana na Lateranu i Sv. Maria Maggiore, a zadarskom
Dragocjenost samostana sv. Frane u Zadru je i Arhiv koji čuva knjige čak i iz 13. st. Odolio je svim povijesnim nedaćama i stranim posezanjima. U Arhivu je i knjiga iz 14. st. u kojoj se prvi put opisuje kako se rade boje za knjige. U njemu se nalazi preko 200 inkunabula, vrijedni pečati i više od stotinu pergamenata od kojih su mnogi pisani i rađeni u pozlati i temperi. Fra Petar Runje je podsjetio na nastanak Trećeg svjetovnog reda 1235. g. u Zadru. God. 1251. g. spominju se dva eremitska franjevca koja posreduju mir između ninskih i zadarskih benediktinaca. Kod kapelica sv. Križa, Lazara, Svetog Duha i sv. Ivana bili su nastanjeni gubavci koje su posluživali sljedbenici sv. Franje. U propovijedi misnog slavlja koje je prethodilo izlaganjima, fra Miroslav Barun je rekao da su sveci uvijek suvremeni, vrijeme ih ne može pregaziti. To je zato što su znali zauzeti pravo mjesto u vremenu u kojem im je Bog darovao život. Zato su postali proroci i miljokaz ne samo za svoju generaciju nego i za sve koji će poslije njih živjeti. U Bogu su vidjeli izvor svog postojanja i u njemu prepoznali cilj svog života. Bog je bio i krajnji razlog njihovog svetačkog života. “Svi su sveci imali istu životnu mudrost, ali su upotrebljavali različita sredstva u životu, prema darovima koje im je Bog dao. Franjina karizma je bila opći sklad svega stvorenog od Boga. Zato je sva stvorenja, ne samo ljude, nazivao svojom braćom i sestrama. Nije li Franjin program života i franjevaštva uopće, sklad između svega stvorenog, pravi odgovor, bez obzira na sve vjere i kulture” poručio je fra Miroslav Barun u propovijedi misnog slavlja.
Ines Grbić