Proslava blagdana sv. Frane u nedjelju 4. listopada u zadarskoj crkvi sv. Frane u Zadru bila je u znaku zahvale za 800 godina franjevačke karizme stoljećima prisutne i u zadarskoj nadbiskupiji. Naime, jedina provincija čije je sjedište u Zadru je Franjevačka provincija sv. Jeronima, a jezgra hrvatske franjevačke provincije trećoredaca glagoljaša prije 550 godina nastala je baš u Zadru, u zajednici eremita Trećeg reda sv. Frane kod crkve sv. Ivana na Relji gdje su brinuli o gubavcima. Stoga je i svečano misno slavlje koje je na blagdan sv. Frane predvodio zadarski nadbiskup Ivan Prenđa okupilo franjevke i franjevce djelatne diljem zadarske nadbiskupije, a u Franjinom povijesnom samostanu i crkvi mons. Prenđa je toj velikoj crkvenoj obitelji čestitao njihov osamstoljetni jubilej. “Zahvalimo Bogu za sve plodove srca, uma i svetosti u 800 godina prisutnosti Franjine karizme u hrvatskom narodu. Čovjeka iz dobro stojeće obitelji Bog je uzeo za svog glasnika, ali i glasnika velikih stvarnosti u Crkvi, a to je svetost. Svetost Crkvi uvijek vraća autentični lik njenog utemeljitelja Krista: ljubav, vjeru i apostolat. Ako nestane ljubavi u Crkvi nestat će volje za mučeništvom, apostolatom i ljubavi potrebne svima da budu glasnici Crkve. Ta ljubav niče iz vjere, a vjera i ljubav niču iz obraćenja. To je bio Franjin život i poziv” rekao je mons. Prenđa, dodavši da je to veliko slavlje prigoda za ponovnim zastajanjem pred stoljećima i pogledom u ideale te velike redovničke obitelji. “Iznova sebi uputimo pitanje o življenju tog puta i ideala. Franjo je sav utopljen u Evanđelje, a Evađelje je utopljeno u Franjin život. Kad je Crkva u trenutku velikog izazova i početka novog tisućljeća grcala u nemoći i nemiru, Bog je iznenađujuće pokucao na Franjino srce. Crkva je postala mlaka, popustila je u revnosti opterećena ondašnjim feudalnim sistemom, tražeći ugled, snagu i pomoć svijeta. A zaboravila je da je temljeno nositi Evanđelje koje nosi spasenje čovjeku. Zato je krenula franjevačka karizma u brojnim obiteljima i smjerovima s velikim duhovnim plodovima i bogatstvom za cijelu Crkvu” rekao je mons. Prenđa.
Istaknuo je da su u Zadru djelovali i kapucini, dominikanci, isusovci, benediktinci, no franjevaštvo je neprestano stoljećima do danas prisutno u Zadru. Pokraj crkve sv. Frane u crkvi sv. Nikole je djelovao i samostan klarisa koje su kao i druge crkvene stvarnosti u Zadru nestale osvajačkim pohodom Napoleona. “Tko bi mogao izbrojiti sve dobro koje je po franjevcima Bog učinio u nadbiskupiji? Može li se Zadar zamisliti bez samostana sv. Frane i sv. Mihovila, dviju velikih ispovjedaonica grada? Taj dar je neizmjeran i Bogu hvala za taj izvrsni dar. Tko bi mogao reći što to u mjesnoj Crkvi znači za kraljevstvo Božje? Tko može izmjeriti sve učinke koje Bog po njihovom samozatajnom, upornom i trajnom radu čini za tolike duše i koliko su utjehe i nade pružili u život? Zadar se može nazvati gradom sv. Franje” rekao je nadbiskup zahvalivši znanim i neznanim franjevcima za stručni rad u znanosti, odgoju, kulturi, pastoralu i njihov doprinos rastu svetosti u Crkvi. “Crkva je uvijek iznova u sebi potrebna obnove, nove snage, nove revnosti, novog žara i zauzetosti za Evanđelje. Crkva je poslana biti kvasac, sol i svjetlo. Kad ona to nije, iznevjeruje se svom poslanju i nije na crti svog utemeljitelja. Produbimo svoju vjernost Gospodinu, zasjajmo novom svjetlošću, svježinom, radošću i žarom, nošeni Kristovim svećeništvom položenim u svećeništvo i redovničke zavjete” poručio je mons. Prenđa poželjevši franjevcima da budu izazov Crkvi i da se obnavlja u svetosti. Franjino prihvaćanje cjelovitosti Evanđelja poticaj je upitati se koliko mjesna Crkva prihvaća cjelovitost Evanđelja ili ga diše s vrškom pluća i malim učinkom, upozorio je mons. Prenđa. Pozvao je na obnovljenu vjernost i vlastitu svetost kako bi Crkva i danas bila kvasac i svjetlo čovjeku. “Evanđelje i Franjin život obvezuju. Molimo za sadašnje franjevke i franjevce da budu znak i izazov svojim životom. Neka ih Gospodin blagoslovi, umnoži i prožme svojom prisutnošću kako bi bili veliki znak Božje ljubavi” zaključio je nadbiskup Prenđa u propovijedi svečanog zahvalnog slavlja.
Ines Grbić