Zadarski nadbiskup Želimir Puljić na svetkovinu Svih svetih u utorak 1. studenog u katedrali sv. Stošije u Zadrupredvodio je svečano misno slavlje na kraju kojega je podijelio papinski blagoslov s potpunim oprostom.
Svetkovinom Svih svetih slavimo „svoju domovinu, nebeski grad Jeruzalem“. Tim blagdanom „Isus nas želi osokoliti, ohrabriti, podržati, da ne klonemo na putu dobra, u hodu prema svojoj velikoj i vječnoj budućnosti“ poručio je mons. Puljić.
„Svetkovina Svih svetih s popratnim spomenom Dana svih vjernih mrtvih predstavlja finale svečanog oratorija onih koji su za nebo predodređeni. U tom smislu liturgija nam otvara knjigu Otkrivenja u kojoj ‘Ivan nešto vidi’. Riječi ‘gledati’ i ‘vidjeti’ često nalazimo na stranicama Svetog Pisma“ rekao je mons. Puljić, podsjetivši u tom kontekstu na biblijske primjere gdje se spominje odnos viđenja u odnosu s Bogom: „Mojsije, što vidiš, pita Jahve? Vidim grm koji gori, ali ne izgara!“ (Izl 3, 4). „Što ti vidiš, Jeremija? Vidim rascvjetanu bademovu granu koja je navještaj sigurnog proljeća“. „Ivane, što vidiš? Vidim jednog drugog anđela gdje uzlazi s istoka s pečatom Boga živoga koji viče iza glasa: Ne udite ni zemlji, ni moru, ni drveću dok ne opečatimo sluge Boga našega. Što još vidiš, Ivane? Eno velikoga mnoštva što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakog naroda, plemena, puka i jezika. Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem, odjeveni u bijele haljine, s palmama u rukama“.
„Biblijski tekstovi vezani su uz organ vida, pa prva rečenica Knjige Otkrivenja započinje: ‘Ja, Ivan vidjeh’, a prva rečenica drugog čitanja iz Prve Ivanove poslanice glasi: ‘Gledajte, koliku nam je ljubav darovao Otac; djeca se Božja zovemo i jesmo’. I Matejevo evanđelje pripovijeda kako ‘Isus uziđe na goru ugledavši mnoštvo’“ rekao je mons. Puljić.
„Gledati i vidjeti upućuje na nešto ispred nas, na budućnost, na nešto što nas usmjerava prema Bogu, nebu i budućnosti. Lakše je izdržavati patnje sadašnjosti koje nisu male, lake ni bezazlene, kad imamo oči koje s povjerenjem gledaju u budućnost. Zato je blagdan Svih svetih blagdan Crkve nebeske i zemaljske. Jer, njime se slavi uzlazak u nebo silnog mnoštva ljudi koji su odjeveni svetošću, urešeni milošću i uzdignutih u sfere Božje i nebeske“ poručio je mons. Puljić.
Nadbiskup je rekao da su „receptori suvremenog čovjeka za prijem vijesti onkraj života sve više zakržljali. Nisu kadri shvatiti govor o Bogu darovatelju života, milosti i svetosti“. „Još u drugoj polovici 19. st. Friedrich Nietzsche najavio je „svečanim tonom da je Bog mrtav“. Pridružio mu se Karl Marx, Sigmund Freud i stotine nadobudnih spisatelja koji su mislili da će ‘oslobađajući se Božjeg autoriteta’, osloboditi čovjeka. Zaveden takvim umovanjem zaključio je: „Kada Boga nema, nema ni konačnih istina. Sve je relativno i ‘sve dopušteno’ (Dostojevski). Jer, kada se prekriži Boga i prigrabi moć oružja i medija, postoji realna opasnost bespravlja i divljaštva. Kad god se Boga otpiše iz svoje sredine, zapuše ledeni vjetar međuljudskih odnosa, pa dostojanstvo čovjeka biva ugroženo i napadnuto sa svih strana“ upozorio je nadbiskup Puljić.
Istaknuvši da jeIsusov govor o blaženstvima obrana ugroženog ljudskog dostojanstva, nadbiskup je rekao da je Isus probleme „želio rješavati dobrotom, oružjem istine i snagom duha, a ne nasiljem. To je bila njegova strategija kojom je započeo osvajati ljude. Ne mačem i bičem, kletvom i zastrašivanjem, nego toplom i blagom riječju koja dušu krijepi. Stoga su blaženstva temelj kršćanske civilizacije, evanđeoske humanosti, ljudske, obiteljske i socijalne sreće. Ona su nam danas najpotrebnija.
Blago svima koji pođu za Isusom i uđu u to novo i drugačije kraljevstvo koje je pripravljeno malenima, siromašnima, umornima i uplakanima, nevinima i jednostavnima. Blago svima koji Isusove riječi s Gore shvate i prihvate“ rekao je mons. Puljić.
Nadbiskup je potaknuo da se boraveći kod grobova pokojnika, u duhu pridružimo silnom mnoštvu spašenih (Otkr 7,9) koje pada ničice pred prijestoljem Svevišnjega.
„Pokojnici su trajna opomena u ovom nemirnom i nesigurnom vremenu. Nema ovdje trajnog prebivališta. I naše putovanje jednom će završiti. Putujemo u kuću Očevu, u društvo onih koji su Isusov zakon prihvatili, usvojili i vršili i koji su stigli pred Jaganjca. Rado bismo se našli u društvu zbora patrijarha, proroka, vijeće apostola, mučenika, ispovijedalaca, djevica, u zajedništvu svih svetih“ poručio je nadbiskup Puljić.
I.G.