Zadarski nadbiskup Želimir Puljić održao je nagovor o značenju službe biskupa na susretu crkvenih pokreta i zajednica Zadarske nadbiskupije u crkvi sv. Šime u Zadru u srijedu, 15. lipnja.
Taj susret je dio duhovne priprave za biskupsko ređenje zadarskog nadbiskupa koadjutora Milana Zgrablića 25. lipnja. Za izvršiti povjereno poslanje biskupu je „potrebna duhovna i svaka druga potpora. Biskupsko ređenje je važan događaj za mjesnu Crkvu pa sam odredio da se za to duhovno pripravimo“, rekao je mons. Puljić.
„Biskup nije nikada sam, ne smije biti sam i ne može biti sam. Zato je papa Franjo u svojoj kapelici 22. siječnja 2022. u jutarnjoj propovijedi rekao: „Biskupi su stupovi Crkve za koje vjernici moraju moliti kako bi s osmijehom oca stvarali ozračje opuštenosti i sigurnosti“. Biskupi su stupovi, ali stupovi ne mogu biti sami. Moraju imati pomoć. U tom kontekstu, moj poziv cijeloj Zadarskoj nadbiskupiji bio je da u mjesecu lipnju molitvom i iščekivanjem pratimo veliki i otajstveni događaj biskupskog ređenja“ rekao je mons. Puljić, u zahvalnosti vjernicima za uloge koje u Crkvi požrtvovno obavljaju na različite načine.
„Biskup nije privatni vjernik. On ima svoju privatnost, ali biskup je prvenstveno javni svjedok vjere. Biskup sam 32 godine. Pokušao sam biti svjedok vjere. I mislim da to čovjek ne može sam. I Milost čini, ali nadasve čine ljudi s kojima biskup živi“ rekao je mons. Puljić.
Taj susret s pokretima i prethodno s obiteljima na zadarskom Smiljevcu, „ispunjaju srce pastira radošću da vjera živi. Usprkos brojnim strujanjima i poteškoćama s kojima se vjera susreće, imamo svjedoke vjere. A biskup mora biti prvi svjedok vjere. I dužan je svjedočiti i njegovati ono što se vjeruje, prosuđivati i na primjeren način nalagati što se ima vjerovati“ poručio je zadarski nadbiskup.
„Biskup ne smije imati straha, ne smije se bojati kritike, već mora preuzeti ulogu proroka. Proroka koji se ne plaši, jer zna komu je povjerovao. Od biskupa se očekuje, kako je rekao veliki kardinal Joachim Meisner, da bude ‘jasan smjerokaz i dobar razlučitelj’ između istine i laži jer je ‘vidljivi garant jedinstva partikularne Crkve’. Da moli Boga da mu udijeli taj dar. Kad vidi da ljudi idu krivim putem, da kaže, ‘Stanite, ne smije se tamo. Opasno je ovamo’. Poput oca koji svojoj djeci kaže, ‘Sine moj, pazi. Kćeri moja, pazi’. To je dužnost i biskupa, da bude smjerokaz i razlučitelj pred raznim zavodnicima i poteškoćama, pred ideologijama koje smjeraju zavesti što više ljudi i skrenuti ljude s pravog puta“ upozorio je nadbiskup Puljić.
Susret je bio u znaku molitve za nadbiskupe, svećenike, Bogu posvećene osobe, roditelje i vjernike laike, „da budu odani, ponizni i postojani u službi Bogu, Crkvi i narodu“.
„Biskupi su pastiri, budni stražari. Oni su nasljednici apostola, a ući u to apostolsko nasljedstvo znači ući u borbu za Isusovo evanđelje. Evanđelje se probija kroz ovaj svijet. Dok smo prolazili ulicama Zadra dolazeći u crkvu sv. Šime, vidimo kako grad živi svoju logiku, svoj svijet. A u crkvi sv. Šime nalazim vas koji ste također prošli kroz taj grad, kroz te ulice, ali s drugom nakanom. To su kršćani u svijetu. Oni se ne razlikuju od ljudi ovoga svijeta, ali različitim ih čini njihovo uvjerenje, stav, njihovo opredjeljenje i drugačiji način razmišljanja o vrednotama ovoga svijeta“ rekao je mons. Puljić.
Podsjetio je kako Benedikt XVI., sv. Ivan Pavao II. i papa Franjo često govore da „biskup mora biti budni stražar, budni pastir koji srcem i dušom majke, dobre domaćice, vidi i putem intuicije shvaća potrebu mladoženje“. Sjetimo se prigode u Kani Galilejskoj: ‘Sine, vina nemaju’ (Iv 2, 3). Budni stražar prepoznaje znakove vremena. Biskup ima intuiciju, ali je i budni pastir koji ima srce i dušu majke koja „bdije, gleda i djeluje“, poput Marije u Kani Galilejskoj“ rekao je nadbiskup, podsjetivši da je apostol Pavao, kao revni pastir, upozorio svoje učenike u Miletu „na rafinirane i nepredvidive zasjede, pa ih moli neka bdiju poput stražara“.
„Biskup je i učitelj vjere, navjestitelj Božje Riječi. No, u tom svom poslu, poslanju i zadatku, biskup ne može sam. Ne može bez drugih suradnika, prvenstveno bez svećenika. Svećenici su prvi i neposredni suradnici na njivi Gospodnjoj. U svom poslu biskup računa i na zauzete vjernike laike, na zajednice, različita društva, pokrete, bogatstva koje Crkva u sebi ima, koji su aktivno angažirani u Crkvi i društvu i stavljaju se na raspolaganje biskupu i svećenicima u borbi za Isusovo evanđelje – da kvasac zaživi, da Crkva cvjeta, u širenju Kraljevstva Božjega“ rekao je mons. Puljić.
Uz udružene laike zauzete u evangelizaciji i katehizaciji Crkve, suradnici su i roditelji, očevi i majke. Zato je i bio susret nadbiskupa Puljića s obiteljima na Smiljevcu.
„Biskup ne može bez suradnika, bez zauzetih laika, bez svećenika, roditelja koji su važni suradnici u evangelizaciji i odgoju u vjeri. Roditelji bi trebali biti prvi vjeroučitelji djeci. Nije lagana uloga biskupa. Zato sam smatrao potrebnim da u pripravi za biskupsko ređenje koje se nakon 32 godine događa u Zadarskoj nadbiskupiji, da budemo svjesni uloge biskupa ali i naše potrebe da budemo blizu biskupu“ poručio je mons. Puljić.
Zahvalio je prisutnima za taj susret i za sve dobro koje čine u svom pozivu, u svom radu i mjestu gdje žive.
Biskupsko ređenje u Zadru zadnji put je bilo 9. lipnja 1990., kad je za zadarskog nadbiskupa koadjutora zaređen mons. Ivan Prenđa (1939.-2010.).
„Te iste, 1990. godine i ja sam u siječnju bio zaređen za biskupa u Dubrovniku. U ožujku te godine u Đakovu je zaređen tadašnji pomoćni đakovački biskup Marin Srakić i mons. Prenđa u lipnju 1990. godine. Bilo je to vrijeme velikog iščekivanja slobode koje se, nažalost, kasnije pretvorilo u teške godine rata. Ali, osjećalo se u ozračju, nešto lijepo nam dolazi. Dolazi nam promjena. Nije se dogodilo ono što smo očekivali, ali sretni smo da smo i to prebrodili i ishodili slobodu domovine darom Božje milosti i po žrtvi hrvatskih branitelja“ rekao je nadbiskup Puljić.
Ines Grbić