Susret crkvenih pokreta, zajednica, udruga, vjeroučitelja i bratovština u Zadarskoj nadbiskupiji održan je u srijedu, 15. lipnja u crkvi sv. Šime u Zadru.
Susret je pokazao bogatstvo i različitost karizmi zauzetih vjernika laika koji svoje vrijeme i talente stavljaju na različite načine u službu Crkve i služeći drugima. Bio je duhovska slika Crkve o čijem je značenju i ulozi u duhovnom nagovoru govorio fra Bojan Rizvan, župnik župe Presvetog Srca Isusova na Voštarnici u Zadru.
Događaj je organiziran na poticaj zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića koji je uputio nagovor o ulozi biskupa, kao dio duhovne priprave za biskupsko ređenje zadarskog nadbiskupa koadjutora Milana Zgrablića koje će biti u subotu, 25. lipnja s početkom u 11 sati u katedrali sv. Stošije u Zadru.
Zajedništvo angažiranih laika okupljenih u svetištu sv. Šime ima značenje i samim mjestom održavanja u toj crkvi gdje se već osam stoljeća nalazi neraspadnuto tijelo sv. Šimuna, proroka koji je na svojim rukama držao dijete Isusa i u njemu, 40. da od njegovog rođenja, prepoznao iščekivanoga Mesiju.
Evanđelist Luka piše za sv. Šimuna (Lk 2,25) da „Duh Sveti bijaše na njemu“ i „Bijaše njemu objavljeno po Duhu Svetom da neće vidjeti smrti prije no što bude vidio Krista Gospodina“.
„Bez Duha Svetoga svi naši crkveni projekti su jalovi, bez obzira koliko bili veliki i za nas značajni. Bog nam u snazi svoga Duha daruje snagu da možemo izvršiti naše poslanje. Gospodin je pozvao mons. Milana Zgrablića da bude pastir Zadarske crkve kako bi s nadbiskupom Želimirom mogao upravljati i voditi je“ rekao je fra Bojan, istaknuvši da je smisao toga susreta biti „osnaženi Duhom Svetim i ohrabreni Božjom milošću, kako bismo naviještali Božju riječ svojim predanjem i životom“.
„Duh Sveti ispunio je živote učenika koji su zadobili snagu naviještati Radosnu vijest. Od preplašenih osoba postali su hrabri navjestitelji. Učenici su u dvorani Posljednje večere bili svi zajedno na istom mjestu. Često u našem životu možemo biti na istom mjestu, a da nismo zajedno. Često se dogodi u našim obiteljima da ljudi dijele puno toga zajednički, stol i postelju, a nisu zajedno“ upozorio je fra Bojan, rekavši kako je kod ljudi potrebna čežnja da budu zajedno.
„Učenici su u dvorani Posljednje večere čeznuli za duhom Gospodnjim, za tim darom kojeg im je Krist obećao kako bi mogli hoditi u novosti života. Oni nisu znali kako će Duh djelovati u njihovom životu. Duh redovito u životu Crkve djeluje iznenađujuće. To je prvi dar, da nas Duh iznenadi u svom djelovanju. Mi ne možemo izkalkulirati djelovanje Duha Svetoga. Mi ne možemo predvidjeti na koji način će on činiti.
Ali znamo da je u tim učincima uvijek svetost osobe koju Duh Sveti zahvati. Zato Duh u Crkvi raspoređuje različite službe“ pojasnio je fra Bojan, citirajući apostola Pavla da su „različiti darovi, a isti je Duh. Različite su službe, a isti je Gospodin“.
„Bog očituje svoju ljepotu i snagu upravo u različitosti. Zato nas Duh Sveti osposobljava da možemo ispuniti poziv koji nam Bog daruje. Bog nas poziva na različite pozive. U svećeništvo, posvećeni život, obiteljski život, zanimanje, u crkvenoj zajednici, pokretu, da osoba pokaže kako je tu spremna graditi mozaik zajedništva Crkve.
U božanskom darivanju važno je da Bog stvara različitosti. Bog ne želi da budemo isti. Bog želi da budemo različiti i da prepoznamo različitost bližnjega kao dar, a ne kao opasnost, kao konkurenciju.
Često nam se dogodi u životu, pa i u našoj zajednici, da različitost drugoga ili talentiranost, darovitost drugoga, vidimo kao svoju prijetnju.
Ako se tako ponašamo, nećemo dopuštati duhu Gospodnjem da djeluje u našem životu. Jer duh Božji raduje se različitosti drugoga. Raduje se dobroti koja može biti u nečijem životu, a da to nije naše“ poručio je fra Bojan.
Propovjednik je istaknuo kako nas milost Duha Svetoga nadahnjuje da budemo nošeni ljubavlju prema Crkvi.
„Pozvani smo uložiti svoj život u službu zajednice. Apostol Pavao kaže, „Svakome od vas dana je milost, po mjeri dara Gospodnjeg“. Svatko od nas je izmjeren Kristovim darom.
Mjera Kristova je ona koju je sam Isus izrekao: „Veće ljubavi nema nitko od ove, da tko život svoj dade za svoje prijatelje“. Tu mjeru smo pozvani ostvarivati, živjeti u međusobnom zajedništvu i zajedništvu Crkve. Zato su ti darovi darovani da opreme svete za djelo služenja, kako kaže Pavao, za izgrađivanje tijela Gospodnjeg“ poručio je Rizvan.
„Dar Crkve je najprije da nas pozove na svetost. Ako Duh Sveti nekome daruje neki dar, onda mu ga daruje kako bi tim darom mogao služiti drugima i očitovati svetost. Služenje uvijek ostavlja otisak svetosti. To je dar svetosti. Ako želite vidjeti trag svetosti na zemlji, pronađite ljude koji su spremni služiti drugima, staviti svoj život na raspolaganje drugima. Biti spreman u potpunosti se predati“ potaknuo je fra Bojan.
Dar Duha Svetoga je i za izgrađivanje tijela Crkve. „Gospodin nam daruje neki dar kako bismo svojim životom izgradili Crkvu. Ne sebe, nego Crkvu. Zato je uređenje Crkve ponajprije djelo Duha Svetoga. Ne bude li po Duhu Božjem u Crkvi, neće ništa valjati. Pozvani smo prepoznavati djelo Duha Svetoga u našoj blizini.
Duh Sveti pokreće što je važno za obnovu Crkve. Zato je lako shvatiti da je neka zajednica, crkveni pokret, dar Duha Svetoga mjesnoj Crkvi.
Pravila ne smiju biti uzrok nastajanja neke zajednice, nego moraju biti znak vjernosti karizmi koja je dana u Duhu Svetome. Karizmatik je svjestan da je primio neki nezasluženi Božji dar koji je spreman ugraditi u zajedništvo Crkve, ne služeći svom interesu, svojim željama i prohtjevima, ponekad i svojim slabostima“.
Podsjetio je na poticaj umirovljenog pape Benedikta XVI. kako bi nam „u Crkvi više koristilo sat vremena klanjanja nego brojne rasprave koje se događaju bez Krista“.
„Iz zajedništva s Isusom Kristom možemo biti svjedoci. Iz zajedništva s njegovom ljubavlju možemo darivati ljubav. Pozvani smo dotaknuti druge ljubavlju Gospodnjom“ rekao je Rizvan.
Citirao je sv. Ivana Pavla II.: „Kada se zajednice i crkveni pokreti s poniznošću ucjepljuju u život mjesne Crkve i kada su srdačno prihvaćeni od biskupa i svećenika u biskupijske i župne strukture, ti pokreti predstavljaju istinski Božji dar za novu evangelizaciju i za misijsku aktivnost u pravom smislu riječi“.
„Zajednice koje prihvaćaju dar Gospodnji postaju dar Božji. Ali moraju živjeti s poniznošću. Ponekad je teško nositi se s darovima Božjim. Poniznost ne znači o sebi loše govoriti. Marija i Krist bili su ponizni, ali u evanđelju o sebi ne govore loše. Postoje zajednice koje misle da će poniznost očitovati time što će isticati svoju grešnost, da su nevaljali, da ne vrijede. To nije poniznost“ upozorio je fra Bojan, poručivši: „Nije problem jesi li na prvom, trećem, šestom ili desetom mjestu. Važno je da si na svom mjestu, da si tamo gdje trebaš biti. To je poniznost u životu Crkve. Nije poniznost reći, ‘Neću ja to, ja to ne mogu, ja sam ovakav’. Poniznost je biti na svom mjestu, u poslušnosti. Prihvatiti što od tebe traži Crkva. Na takvu poslušnost su pozvane sve zajednice i pokreti“ poručio je Rizvan.
Propovjednik je istaknuo kako „nijedna zajednica ne može živjeti bez poslušnosti biskupu. Biskup je pokazao svoju poslušnost Duhu Svetom prihvaćajući tu službu. Crkva mu je povjerila poslanje i daje riječ koju smo mi pozvani slušati.
Može nam se činiti da smo mi nekad pametniji od biskupa i da bolje vidimo stvari, ali neće nas to spasiti. Nas spašava poslušnost. Veliki karizmatik sv. Padre Pio činio je velika djela, ali bio je poslušan. Kad su mu poglavari rekli ‘Više ne možeš djelovati’, bio je spreman to poslušati. Svaka zajednica Crkve koja je spremna poslušati i time očitovati svoju poniznost postaje dar za mjesnu Crkvu“ naglasio je fra Bojan.
„Pozvani smo biti poslušni daru Duha Svetoga jer nas on uči živjeti apostolskim životom. Apostolski život je ukorijenjen u Duhu Svetome. Apostolska djelatnost čuva se u poniznosti, poslušnosti i pokazuje bogatstvo mjesne Crkve“ rekao je Rizvan, upitavši: „Koliko smo spremni pokazati u našim zajednicama da smo spremni slušati Duha Svetoga, ne svoje vlastito nahođenje? Ne da živimo po svojoj viziji i svojoj ideji, nego da živimo po milosti Duha Svetoga. Tako ćemo pokazati ljepotu Crkve“ rekao je fra Bojan.
„Crkvu se najljepše voli svetošću vlastitog života, ne kad je se kritizira. Ako se trudim živjeti sveto, vršeći službu koju mi povjerava Crkva, živim sveto i pokazujem da ljubim Crkvu. Crkva je sveta ne koliko smo mi sveti, nego koliko je Krist, njen temelj, očitovan u našem životu.
Pozvani smo svakodnevno suobličavati se Isusu. Pozvani smo biti jedni drugima Isus Krist“ potaknuo je fra Bojan, poželjevši da i taj susret zajednica „pomogne da rastemo u snazi Duha Svetoga da očituje našu poniznost, da budemo tamo gdje nas Crkva želi, gdje nas Bog želi. Tako ćemo imati radostan život. Radost u našem životu neće početi kada sam tamo gdje ja sebe vidim, nego kad sam tamo gdje me vidi Bog. Tada počinje blagoslovljen i ispunjen život. Osluškujući darove Duha Svetoga i njegovu milost, glas Crkve, možemo živjeti radosno“ ohrabrio je fra Bojan.
Poželio je da nam biskupsko ređenje mons. Zgrablića pomogne da rastemo u većem zajedništvu s Crkvom. „Da ljubimo Crkvu i da sveto živeći, pokažemo kako smo Crkva koja je poslušna Kristu i njenim pastirima“ rekao je fra Bojan Rizvan.
Nadbiskup Puljić zahvalio je fra Bojanu na „sadržajnom, dinamičnom i bogatom razmatranju“. Za vrijeme susreta, svećenici su bili na raspolaganju za ispovijed.
Nakon nagovora mons. Puljića o ulozi biskupa, održano je euharistijsko klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom.
„Kršćanin ima zadatak postati euharistijski čovjek, biti spreman iz ljubavi prema drugome dati se lomiti, darivati život. Gospodin u neznanosti kruha stoji pred nama. Koje veličanstvo!?“ rekao je fra Bojan, poželjevši da nam Gospodin otvori oči za njegovu prisutnost i za jasnoću njegove milosti.
Isus po svom duhu obnavlja lice Crkve. „Tvojim duhom vođeni i nošeni možemo postajati objava tvoje ljepote i milosti. Obnovi našu zamrlost, naše nepovjerenje, razruši ono što priječi pohod tvoje milosti“ rekao je fra Bojan u molitvi pred Presvetim, istaknuvši da je Gospodin svoju riječ i poslanje ostavio Crkvi.
„Mi smo njegovo tijelo. Želimo biti u čežnji za Isusom. Oprosti nam kad nismo znali surađivati s tvojim darovima, kad nismo bili vjerni tvom pozivu, poticanju, kad te nismo znali prepoznavati u potrebnima naše pažnje i dobrote. Iscijeli rane koje smo drugima nanijeli svojom slabošću i nesvjedočkim životom“ zamolio je fra Bojan, potaknuvši da budemo sluge Isusove riječi kako bismo drugima donosili Isusove riječi koje su duh i život.
Molio je za nova duhovna zvanja, za svete svećenike i redovništvo, za dar ljudi koji su spremni staviti život u službu Crkvi i narodu.
„Molimo za naše pastire, nadbiskupa Želimira i koadjutora Milana, da ih vodiš upravljaš, nadahnjuješ i jačaš. Molimo za koadjutora Milana, da ukloniš njegove strahove, pitanja, nedoumice, da budeš s njim u svim trenucima, kako bi tobom ohrabren mogao voditi Crkvu“ rekao je fra Bojan.
Molio je i za buduće zadarske svećeničke ređenike, da im ne bude važno što ljudi govore, nego što im Isus govori i od njih traži.
„Neka siđe Božji blagoslov na obitelji, one koji trpe zbog nevjere, svađa, raznih problema, bolesti. Budi im blizak svojim blagoslovom. Gospodine, poznaješ naše krhkosti, slabosti i nedostatke, ali tebi oni nisu prepreka da bi nas pozvao. Daj da češće gledamo u tebe, a manje u sebe i one oko nas.
Daj da u svemu tražimo tvoju slavu i tvojom snagom se ispunjamo. Blagoslovi one koji se trude živjeti vjerno, da ustraju. Da postanemo tvoj blagoslov, blagoslov jedan drugome i svjetlo evanđeoske istine jedni drugima“ molio je fra Bojan Rizvan pred Presvetim.
Na kraju susreta nadbiskup Puljić blagoslovio je puk s Presvetim.
Ines Grbić
