Blagdan Gospe Loretske svečano je proslavljen u utorak, 10. svibnja u salezijanskoj župi Gospe Loretske u Arbanasima u Zadru gdje je središnje večernje misno slavlje predvodio fra Mario Knezović, župnik župe sv. Petra i Pavla u Kočerinu.
„Kada se pojavi ljubav, prestaju analize i naše zemaljske kategorije. Jednostavno ljubiš. Marija osvaja naša srca jer nam je dala Isusa i vodi nas Isusu“ rekao je fra Mario.
U svjetlu predaje o premještanju kućice BDM u Loreto, „puno je važnije čudo hoće li kućica našeg srca, koje je nekad pusto, prazno,slomljeno i umorno, biti mjesto gdje može doći anđeo i reći: ‘Tu se rađa Bog’. Marija želi k nama donijeti Božju kuću. U naše srce. U taj zahvat moramo se prepustiti. Marija nam donosi Boga“ poručio je fra Mario.
Upitavši „Što je ostalo od našeg zanosa i vjere, od pojma 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata? Postajemo li narod slavne prošlosti, a sramotne sadašnjosti?“, fra Mario je aktualizirao navještenu Božju riječ koja je po anđelu bila upućena Mariji: ‘Blagoslovljen plod utrobe tvoje’.
„Ovih dana govori se o nakani jedne majke koju uključujemo u molitve, majke koja želi ubiti vlastito dijete. Nije vrijeme ni mjesto optuživati bilo koju majku koja je to učinila. Ovdje je vrijeme pred Božjom Majkom kliktati i pitati se zašto nismo stvorili ozračje u kojem će svaka majka radosno rađati potomstvo? Bilo zdravo, bilo bolesno, Božje je dijete. A mi smo stvorili kulturu smrti“ upozorio je fra Mario, istaknuvši da i ljudi koji idu u crkvu i na misu, daju donacije toj majci kako bi mogla usmrtiti vlastito dijete.
„A onda će članovi nekih udruga reći: ‘Nije to dijete’. To je ovo, to je ono. Ako nije dijete, kako je medicina mogla utvrditi da na mozgu postoji bolest?“ upitao je Knezović, rekavši da se za to da se ubije dijete bore oni koji po gradovima drže natpise, zaustavimo ubojstvo životinja.
„Ti isti danas kliču, ubijmo čedo Božje. Ubijmo dijete u majci. Ja sam za život životinje i čovjeka. Ali, do kakvog Sotoninog plana smo došli? Da se prosvjeduje za život psa i mačke, ali se kliče, ubij dijete. Raspnite Isusa, pusti Barabu“ rekao je fra Mario.
Podsjetio je da je Isus rekao Petru: ‘Odlazi od mene, Sotono. Jer tvoje misli su od ovoga svijeta’, zato što je Petar Isusa htio očuvati od patnje: ‘Gospodine, tebi se to ne smije dogoditi’.
„Petar je htio očuvati Isusa od križa. Isto je rekla i ta majka: Ako rodim bolesno dijete, tko će se patiti? Isti scenarij. Ne želimo patnju. To znači, ne želimo Isusa. Oni koji nisu za patnju, oni kažu, Isuse, ti si promašio, ti si lud. I onima koji, poput Petra, savjetuju krivo, koji Isusu daju savjete i koji danas dijele savjete toj ženi da ubije vlastito dijete, Isus kaže takvima: Odlazi od mene, Sotono. Jer tvoje misli su od ovoga svijeta“ upozorio je Knezović.
Nasuprot duha Marije kojoj je upućena riječ „Blagoslovljen plod utrobe tvoje“, fra Mario je rekao kako smo u našem vremenu svjedoci da se „mrak spustio nad utrobu naših majki. A mi majčine utrobe pretvorili u grobnice i stratišta našeg naroda. I onda hoćemo blagoslov. Hoćemo prosperitet. Raste li nam rejting? Kod koga? Kod koga mi hoćemo veći rejting? Kome se to mi više dokazujemo? Grešnom i preljubničkom naraštaju Zapada? Zato nam treba Marija. Zato nam treba vratiti se Isusu, da shvatimo da su ovo vremena u kojima mi moramo posvjedočiti za život. Posvjedočiti za Ime, za Isusa! I Isus je bio u opasnosti“ rekao je Knezović.
„Zato kao kršćani ne smijemo stajati po strani. Nekad se u izazovnim vremenima svijeta i Crkve ponašamo kao Petar koji je proveo vrijeme u Pilatovom dvoru, dok je prošla muka Isusova. Ja sam se skrio, dok prođe nevolja. A onda se javljamo kao heroji. Marija je s Isusom i Josipom bježala u Egipat. Ako nastavimo ovako živjeti, hoćemo li mi kršćani morati bježati i uzmicati da spašavamo vlastite živote od progonitelja“ upitao je propovjednik, istaknuvši: „Na nama pastirima ostaje težak teret stalnog upita, jesmo li vaš dovoljan glas? Božji glas za vas? Mnogima su ruke svezane i limitirane mogućnostima navještaja istine i Isusa Krista. Ali, jesmo li spremni riskirati? Jesmo li spremni na križ? Ili se pripremamo za Pilatove dvorove? To je kršćanski upit u našem vremenu“ poručio je fra Mario, rekavši da je svima, pa i svećenicima, vapiti i naviještati s uvjerenjem: Bog će sve izvesti na dobro. Nitko drugi doli Bog.
„’Učinite sve što vam Isus kaže’, rekla je Marija. Kad imamo izazovna vremena, čudno kako se toga ne sjetimo. Nego mi osluškujemo nešto drugo. Mi drugdje tražimo rješenje. Mi čitamo analize, stalno boravimo u dijagnozi. Nitko ne nudi lijek. Jedini ga može ponuditi liječnik, Isus Krist.
Mi smo Isusa stavili na čekanje, dok mi ne obavimo svoje poslove. I onda hoćemo blagoslove. Ne možemo ih dočekati. Skakat ćemo u vodu kao Petar od srama kada susretnemo lice svoga Boga“ istaknuo je fra Mario.
Propovjednik je rekao kako je osluškivanje među glavnim Marijinim odrednicama. „Marija osluškuje. Osluškuje Boga: ‘Neka mi bude po Riječi’. Sva se pretvorila u osluškivanje Boga, a sebe je zanijekala. Svoje riječi, svoje glasove, ostavila je za neku drugu prigodu, ili za nikada“ rekao je Knezović.
Čovjek je kuća Božja, a kako bi se kućica Božja preselila u kuću našeg srca, trebamo poslušati Mariju koja je rekla: ‘Činite sve što vam Isus kaže’.
„To je bio preduvjet za prvo čudo u Kani galilejskoj. Dakle, u ljudskom slavlju, u začetku braka kao sakramenta, tu stvara Isus prvo čudo. Marija kaže, sve će biti, samo činite što vam Isus kaže. To su svi savjeti i dovoljni. Uvijek su se velike stvari događale kada ljudi ostave sebe po strani, a dopuste Bogu da čini, da stvara“ naglasio je propovjednik.
Podsjetio je kako je Filip Isusu rekao, ‘Gospodine, mi nemamo dovoljno’, kada je Isus učenicima rekao da dadu ljudima jesti. „Filip je slika svijeta. Ovaj svijet nema dovoljno. Ali, Gospodine, ako ti kažeš da sjednu… Isus je rekao da posjedaju, bit će za sve. I bilo je za sve i svima“ rekao je fra Mario.
Potaknuo je da, po primjeru Marije, svoje uho moramo usmjeriti prema Isusu. „Zašto ga ne čujemo? Jer smo u stanju u kojem se našao Petar kad su bili na Genezaretskom jezeru i lovili ribu. Na kraju te lađe pojavljuje se Netko, Petar ne prepoznaje svoga Gospodina.
Kad je jedan učenik rekao, ‘Gospodin je’, prvi potez Petra bio je sakriti sebe, sakriti svoj sram, svoju izdaju i bacio se u vodu, u more. Nije imao hrabrosti doći Isusu na oči. Nije ga prepoznao, jer ne možeš Isusa prepoznati zemaljskim pogledom. Isus je objava, on govori tvome srcu.
Isus vraća Petru ljubav, ispitujući ga, Ljubiš li me? Petar je bio sposoban biti Isusov kad je rekao: ‘Gospodine, tebi je sve znano’. Nema više prijevarnih i prijetvarnih riječi. Petar ispovijeda da Bog zna što je u njegovom srcu. Gospodin zna zašto ga pita to. To je Isusu bilo dovoljno, da mu kaže, Pasi jaganjce moje. Idi za mnom.
Ne dokazujemo vanjskim manifestom svoju vjeru, nego kad kažemo, Gospodine, ti znaš kakav ja stojim pred tobom. Nije važno što drugi misle. Ti znaš. Nama je to potrebno. I osluškivati Gospodina, da uistinu činimo ono što hoće Isus da se čini. To nam je potrebno“ poručio je fra Mario.
„No, mi danas osluškujemo nešto drugo. Mi smo počeli slušati svijet, zato smo nesretni. Mi smo od ljudi stvorili spasitelje, zato smo nesigurni. Mi mislimo da će nas spasiti institucija, a ne sveti sakrament. Zato ne vidimo nadu i budućnost u svom životu. I stalno će nam pričati o zemaljskim stvarima. Je li nam veći rejting? Što veći rejting, to niži moralni život, to vidimo. Onda imamo moralna i duhovna posrnuća nad kojima Majka Božja bdije i moli za nas kod Isusa. A Isus vjerojatno plače, kao ono nad Jeruzalemom. U što smo se mi pretvorili? U ljude koji ne osluškuju Boga, nego ovaj svijet. I onda ne možemo ići naprijed. Mi ćemo se cijelog života, poput Petra, bacati u vodu“ upozorio je Knezović.
Potaknuo je da s uvjerenjem naviještamo Isusa Krista, a ne kao da prodajemo neku lošu robu, mlako, da nam je svejedno.
„Pa mi Isusa Krista nudimo! Hranu vječnog života. Nikakve okolnosti to nam ne smiju uskratiti. Jer ako je itko imao okolnosti otići u izolaciju, jest Isus kad je hodio na put križa. On je imao valjane argumente. Ali ne. Nema spasenja bez križa. Nema uskrsnuća bez križa. Isus je iskrvario krv u kalež vječnog života i dao svoje tijelo za nas.
To je hrana života. Čega smo se prestrašili? Gdje nam je nestala nada? Kad je Pavao bio u mukama, Gospodin mu je rekao: Pavle, dosta ti je moja milost. Ništa tebi više ne treba. Pusti to što imaš trn u tijelu, brodolome, probleme, progone, tamnice, zatvaranja. Dosta ti je moja milost.
Je li nama to dosta? Ili mi želimo još nešto drugo? Dosta nam je Isusova milost. To je ono, ‘Zdravo, milosti puna’. Marija je bila milosti puna. I to je dovoljno da rodi Isusa. To je dovoljno da tebi i meni donese živoga Boga, kojega moramo susresti. Milost nam treba“ poručio je Knezović, podsjetivši na poticaj apostola Pavla Efežanima: „Braćo moja, pomno promotrite kako živite. Iskupljujte vrijeme, jer dani su zli. Ne opijajte se vinom ovoga svijeta, nego Duhom Svetim. Marija bijaše puna Duha Svetoga. Nemojmo čekati neko bolje i pogodnije vrijeme. Ovo je najljepše vrijeme za biti Isusov svjedok, trenutak u kojem ti i ja možemo posvjedočiti za Ime i za Isusa. Naše vrijeme nas treba. Mi moramo biti bojovnici Isusovi u ovom svijetu, gdje Isus postaje suvišak. A samo se piše o financijskom suficitu. Isus je postao višak. On je problem ovog svijeta, a ne mi – tako ljudi misle. Zato moramo promotriti kako živimo. I da uistinu kažemo pred Marijom koja je Majka naša: Marijo, bezgrešna Djevice. Svojemu nas Sinu preporuči. Svojemu nas Sinu izruči“ potaknuo je fra Mario Knezović.
Nakon mise održana je velika svečana procesija kroz Arbanase u kojoj je sudjelovalo tisuće vjernika, utječući se zagovoru Gospe Loretske pred zavjetnim Gospinim kipom na svetkovini koja se naziva Arbanaško čudo.
Ines Grbić
