Franjevci trećoredci glagoljaši sv. Mihovila u Zadru u nedjelju 8. svibnja brojnim zainteresiranima svih uzrasta i zvanja otvorili su širom vrata svog obnovljenog samostanskog kompleksa nakon jutarnje mise zahvalnice koju je u crkvi sv. Mihovila predvodio o. Ivan Paponja, provincijal franjevaca trećoredaca. Provincijal je blagoslovio novi kameni oltar i ambon te crkvu u kojoj su nakon obnove postavljene i nove klupe, rasvjeta i razglas. Franjevci te crkve koju se naziva ispovjedaonica grada zahvalili su Bogu na, rekao je gvardijan samostana fra Miroslav Barun, opipljivim darovima providnosti i dobročiniteljima kao ispruženoj ruci darežljivog Oca. Nakon misnog slavlja brojni su posjetili samostanski muzej u kojem su izložene vrijedne slike, ulomci pilastra oltarne pregrade, imposta ili grede iz 9. i 11. st., pokaznice, ciborij, kalež, križevi, kip Bogorodice s djetetom i druge sakralne vrijednosti iz drevne prošlosti samostana. Provincijal je blagoslovio i kapelicu na prvom katu samostana a vjernici su sa zadovoljstvom prošli i drugim obnovljenim prostorijama samostana na katu. U prizemlju su obnovljena dva samostanska dvorišta; preostaje obnoviti još jedno. Vidjeli su i podni ranokršćanski mozaik u hodniku u prizemlju pronađen u obnovi prije 20 godina, najstarije orgulje u Zadarskoj nadbiskupiji na koru crkve, veliku rozetu na koru crkve otkrivenu sad u obnovi. Time je završena obnova crkve sv. Mihovila započeta na blagdan sv. Franje 4. listopada 2010. g.
Ta je crkva iz 12. st. spomenik nulte kategorije te su radovi izvedeni pod zaštitom i nadzorom Konzervatorskog odjela u Zadru. Vlaga je bila veliki problem, a zadnji put je cjelovito obnovljena 1954. g. U jednoj niši je pronađen rukopis od tadašnjeg gvardijana, dobro sačuvani papir kojeg je zazidao a na njemu između ostalog piše “Bože spasi Hrvatsku i čuvaj je”. Taj su zapis franjevci stavili u svoj arhiv. Glavni donator sredstava za obnovu je Redovnički fond nadbiskupije Freiburg iz Njemačke koja je omogućila većinu građevinskih radova, rasvjetlu i razglas. Tu su četvorica hrvatskih svećenika niz godina brinula za Hrvate, fra Miroslav je tu služio 36 godina. Svećenici iz Njemačke su izrazili želju da im pomognu. Marija Kanjer je darovala klupe, luster i postaje Križnog puta koji će izraditi akademski slikar prof. Mate Ljubičić. Kamenoklesarska radnja Fiorentina i Ivana Marnike darovala je oltar, ambon, nosač uskrsne svijeće i sve novoizrađeno od kamena u crkvi. Zadarska nadbiskupija je omogućila obnovu poda prezbiterija. Dvadeset posto troškova pokrili su darovi vjernika koji su godinama stavljali novac u škrabicu za obnovu crkve i samostana, te je fra Miroslav zahvalio svima na srdačno darovanom ‘udovičinom novčiću’. Samostan Sv. Mihovila je obnovljen sredstvima Provincije franjevaca trećoredaca sa sjedištem u Zagrebu na Ksaveru. Među dobročiniteljima su brojni vjernici iz Zadra, Hrvatske i inozemstva, osobito angažirani vjernik iz Španjolske prof. Demetrio. Gvardijan je zahvalio i s. Mladenki i Tereziji Šapić koje marljivo i lijepo uređuju prostor crkve cvijećem i ostalim.
Konzervatorske radove u uime Konzervatorskog odjela Zadar nadzirao je arhitekt Nenad Rimanić. Građevinske radove samostana i crkve izvela je tvrtka Zoran Šoša koju vodi Božo Šoša. Postavili su i pločice u dijelu samostana. Projektant rasvjete i razglasa je ing. Marko Rakvin, a izvođač tih električnih radova tvrtka ‘Ele Bepi’ vlasnika Josipa Perovića. Radove s kamenom (škropionica, čišćenje i uređivanje) izveo je ‘Kamenoklesarski obrt klesarstvo Vado’ vlasnika ing. Mihovila Domijana. Ličilačke radove izvela je tvrtka Drage Bugarije, klupe je izradila stolarska radionica ‘Bota’ iz Kukljice. Središnji luster za crkvu izradila je tvrtka iz Zaboka koja se bavi rasvjetom. Radove u prizemlju istočnog dijela samostana izvela je tvrtka ‘Lasić graditelj Zadar’ koju vodi Leonardo Lasić. Temeljita obnova crkve podrazumijevala je obijanje stare žbuke sve do kamena, što je učinjeno u cijeloj crkvi, kapelici i na koru. U prezbiteriju nije sve obijeno jer su na desnoj strani otkrivene freske iz 15. st. koje su zaštićene; čeka se povoljniji trenutak za njihovo restauriranje. Freske su bile u cijelom svetištu, neke su otkrivene kod obnove 1954. g. i vidljive su. Osim fresaka u prezbiteriju, nađene su i freske s desne strane između kora i luka u ulaznu kapelicu. Sve su stručno zaštićene, ožbukane, a kad dođe vrijeme ta će se zaštita ukloniti pa slijede restauratorski radovi. Svetište je u sadašnjem gotičkom obliku izgrađeno krajem 14. st. Na koru na pročelju crkve sv. Mihovila je bila velika rozeta koja je tijekom povijesti bila oštećena. Rozeta je pri jednoj obnovi bila zazidana, ostavljena samo koliko je i sad staklo. No kod ove obnove je otkriven cijeli njen obim te su s unutarnje strane ostavljeni vidljivi tragovi, dio rebara rozete koji su se spajali s centralnim krugom.
Obnova prostora u kojem žive redovnici počela je 2005. a završena je 2008. g. To su bili vrlo zahtjevni radovi jer je samostan bio vrlo derutan. U samostanu sv. Mihovila djeluje trenutno šest redovnika i tri redovnice, Školske sestre franjevke iz Splitske provincije. Provincijal Paponja je zahvalio svima na doprinosu u obnovi crkve sv. Mihovila u kojem se okuplja zajednica kao živi hram Božji i putujuća Crkva.
Ines Grbić
