Vjernici Zadarske nadbiskupije vratili su se navečer 2. svibnja u Zadar nakon što su sudjelovali u svečanosti beatifikacije Ivana Pavla II. koja je bila razlog njihovog rimskog hodočašća od 27. travnja. Bili su dijelom događaja koji je bio susret dviju ljubavi: darovane ljubavi Ivana Pavla II. Bogu, Crkvi, svijetu i čovjeku, te na tom pohodu uzvraćene ljubavi svih naroda svijeta koji su dolaskom na beatifikaciju zahvalili za sve njegove pohode, ohrabrenja i izraze blizine. Jedna je poljska hodočasnica rekla: „Za Ivana Pavla II. svatko može reći da ga je poznavao, vidio, on je bio i u mom gradu, mojoj zemlji”. Uz razgledavanja rimskih znamenitosti, hodočasnici su u autobusu molili Časoslov, krunicu, sudjelovali u misnom slavlju koje je predvodio jedan od svećenika koji je hodočastio sa 101 hodočasnikom iz Dalmacije; uz Zadrane je bila nekolicina iz Dubrovnika, Korčule, Splita i Šibenika. U četvrtak 28. travnja misno slavlje u Porcijunkuli u Asizu predvodio je mons. Ivan Mustać; 29. travnja misu u crkvi Hrvatskog zavoda sv. Jeronima predvodio je don Marijan Lovrić, a 2. svibnja u svetištu sv. Leopolda Bogdana Mandića u Padovi don Mladen Kačan. Hodočastili su još i don Dario Tičić i o. Kryzstof Rodak, a uz mons. Mustaća, hodočašće su organizirale redovnice Mirjam Gadža i Viktorija Gadža. Njihovom vodstvu kao stručni vodič pridružio se Mladen Klanac, djelatnik zadarskog caritasa koji je studirao u Rimu i izvrsno ga poznaje, kao i redovnice Gadža. Na svim postajama hodočašća, u crkvama koje su pohodili, nalazile su se velike slike i portreti Ivana Pavla II. uz mogućnost da se zapali i svijeća. U svetištu sv. Leopolda u Padovi bila je i naznaka: Bl. Ivan Pavao II., hodočasnik u Padovu 12. rujna 1983. g., a Ivan Pavao II. je baš 2. svibnja, zadnjeg dana hodočašća, proglasio svetim Leopolda Mandića. U svetištu sv. Ante Padovanskog u Padovi, ispred velike slike Božanskog milosrđa, uz plamen svijeće i raskošne bijelo žute ljiljane i anturijume, bio je postavljen drveni kip Ivana Pavla II.; prikazuje papu u molitvi za klecalom, podbočenog lica na svoju lijevu ruku, u spomen na pohod blaženika i tom svetištu. A pred bazilikom sv. Ante, franjevci su plakatom obavijestili o još jednom znaku Providnosti: 2. svibnja, kad se u Vatikanu slavila misa zahvalnica za beatifikaciju, u Poljskoj je veliki crkveni i državni blagdan Marije, Kraljice Poljske, kojoj je papa cijelog života bio posvećen i po svome geslu – Sav tvoj, Marijo.
Svi su hodočasnici cijelo vrijeme u misi i molitvenim zazivima prikazivali nakane, potrebe i zdravlje duše i tijela svih koji su im se preporučili. Molili su za hrvatsku zemlju i narod, duhovna zvanja, obitelji, mlade. U Rimu su Zadrani posjetili i crkvu sv. Katarine Sijenske koju je za svojih pohoda Rimu uvijek posjećivao i na njenom grobu molio blagopokojni nadbiskup Ivan Prenđa. Mons. Prenđu, čije je geslo bilo ‘Ljubiti Crkvu’, osobito je dojmila njena poruka da bi ona htjela da se njeno tijelo sažeže iz ljubavi prema Crkvi. „Jedino Crkva daje perspektivu prema vječnosti. Čovjek je zadovoljan kad je u Crkvi i u Božjoj milosti”, rekao je Klanac. Don Marijan Lovrić, svojevremeno i ispovjednik u Vatikanu, kao i svi drugi, izrazio je veselje da je mogao podijeliti tu duhovnu radost beatifikacije Božjeg čovjeka, duhovnog velikana Ivana Pavla II. Istaknuo je veličinu Papine osobnosti u činjenici da je uvijek birao suradnike, i svu je izvrsnost želio ostvariti u zajedništvu s predanim suradnicima. „Bez Boga nije moguće biti svet. Bog je onaj koji čini da živimo. Hodočašće je poziv na obraćenje i obnovu povjerenja Bogu. Bog nas poziva i govori nam. Bog nas nije odbacio i ljubi nas sa svim poteškoćama u kojima se nalazimo. To hodočašće je izraz Božje ljubavi i mogućnost povratka Bogu”, rekao je mons. Ivan Mustać, istaknuvši da je kršćanski život vidjeti Boga koji nas diže. Potaknuo je vjernike da zazivaju zagovor Ivana Pavla II. uvjeren da će imati iskustvo uslišanih molitvi i ozdravljenja. To je i izraz vjere u općinstvo svetih. „Svi smo pozvani biti sveti, kako kaže i Drugi vatikanski sabor; svatko na svoj način. Zašto? Jer je čovjek najzadovoljniji kad je u zajedništvu s Bogom. Svet je kad živi u milosti, jer svi imamo iskustvo da je jedno živjeti u milosti, a drugo u grijehu. To kršćani priznaju. Zato je prvi poziv kršćana da bude svet. Zato su potrebne molitve, sakramenti, mise, ispovijed. Molitva daje okus životu”, rekao je mons. Mustać tumačeći Božju riječ na hodočašću kao suvremenom načinu kateheze.
Hodočasnici su nosili hrvatske zastave i kape s crveno bijelim kvadratićima i gdje god su bili pronijeli su hrvatski identitet. Uz Poljake, osobito su bili prisutni Španjolci, koji su svojim znakovljem animirali i za svjetski susret mladih u Madridu. Po prisutnosti mladih u Rimu beatifikacija je bila i svojevrstan svjetski susret mladih koje je na osobit način okupljao Ivan Pavao II. Bilo je to vidljivo i za vrijeme noći otvorenih crkava u središtu Rima, u euharistijskom klanjanju, molitvi i pjesmi. Zadrane su po kapama sa šahovnicom svi prepoznavali govoreći na svom jeziku ‘Vidi, vidi, Croati’, te pljeskom, osmijehom, mahanjem i glavom odobravali takav izraz pripadnosti svome narodu. Kad bi na trgovima i pred crkvom zapjevali, npr. ‘Krist jednom stade na žalu’ ili ‘Vivat Croatia’, izazivali su pažnju i pozornost svih i odobravanje tako izraženoj radosti u pripadnosti Bogu, Crkvi i zahvalnosti Ivanu Pavlu II. Jedan je poljski hodočasnik rekao „Ivan Pavao II. je jako volio Hrvate. Znam to, rekli su mi to mnogi svećenici i biskupi”. Film na velikom video zidu u blizini Trga sv. Petra, od svih pohoda svijetom, prikazivao je i prizore Papina pohoda Hrvatskoj, a bila je naglašena i osoba bl. Alojzija Stepinca. Osobito milosno bilo je cjelonoćno iščekivanje ulaska na Trg sv. Petra kad je Via Conziliazione dupkom bila ispunjena stotinama tisuća hodočasnika koji su u vremenskim intervalima puštani na trg, na koji se ušlo nakon tri, pet, sedam i deset sati čekanja, zbog nadzora ispravnog kretanja mase. Bila je to noć dostojanstvene tišine koju bi povremeno obogatila tiha pobožna pjesma molitve na poljskom, francuskom, njemačkom, španjolskom i drugom jeziku. Cijelu noć, natopljenu pažnjom i ljubavlju svih pristiglih koji su posvjedočili kako za ljubav ništa nije teško učiniti, resila je požrtvovnost svih koji su, unatoč tjelesnom umoru, nosili barjake, transparente te zastave svojih zemalja, osobito Poljske, držeći ih uspravnima u zraku te su se vijorili cijelu rimsku noć osvijetljenu toplim narančastim svjetlom lampi kojem se pridružila toplina srdaca svih koji su na Trgu sv. Petra htjeli biti sudionici beatifikacije Ivana Pavla II.
Ines Grbić