Nadbiskupova homilija naVeliku subotu, 23. travnja 2011.
1. Zašto je Crkva tako raspjevana na ovoj liturgiji Velike subote?! Čemu veselje kad smo jučer s bolom u duši pratili Isusa na njegovom krvavom putu?! Izvješća Staroga Zavjeta, koja smo sada slušali, kao da nam žele protumačiti značenje ove svete noći. Nakon drame Velikoga petka mala skupina Isusovih učenika proživljava tužne časove straha i razočaranja. Posebno su to lijepo ispovjedila dvojica učenika na putu u Emaus: “A mi se nadasmo”. Noć Velikoga petka i subotnji dan bili su neobično turobni i bez perspektive. I dok učenici u strahu zaključani u dvorani Posljednje večere kukaju, dvoume, ne shvaćaju i zdvajaju, dotle Židovi osiguravaju grob sa stražom da ne bi slučajno tkogod od njegovih došao i ukrao ga, pa onda kazao da je uskrsnuo. Kakva besmislica?! Vidjeli su kako umire u bolovima i proboli mu srce eda bi se uvjerili da je doista premunuo. A sada postavljaju stražu.
Ovo je noć, braćo i sestre, u kojoj se dogodilo nešto jedinstveno u povijesti ljudskog roda: raspeti i pokopani Krist je uskrsnuo. Otajstvo Kristovog uskrsnuća zbiljski je povijesni događaj. O tom događaju zabilježeno je dosta pojedinosti u Svetom Pismu o čemu su svjedočili prvi vjesnici i svjedoci Kristovog uskrsnuća. Kristovo uskrsnuće postaje kamenom temeljcem apostolskog naviještanja. Uskrsli Krist je nepomućeno svjetlo u povijesti ljudskog mraka i tame. On je njezino središte i njezino raskrižje. On je njezin smisao i njezino otkupljenje. Nema, uistinu, pod nebom drugog imena dana ljudima po kojem se možemo spasiti, osim imena Isusa Krista (Dj 4,12).
2. Uskrsnuli je tako ponovno zadao muke i probleme svojim neprijateljima, a pobudio nadu svojim prijateljima, razveselio njihova srca. On je pokazao svoju božansku moć. Pod križem su mu dobacivali: “Ako si Sin Božji siđi pa ćemo ti vjerovati”. Isus je pokazao da je Sin Božji, a li ne na zahtjev Židova, već kad je sam htio. Upravo kad su se najmanje nadali, “u ranu zoru”, još za mraka..
Povijest je zabilježila brojne veličine, ali su svi u grobu završili. Mnogima se čak i spomen zametnuo. Isusova pak veličina počinje upravo kod groba, njegovim slavnim uskrsnućem. Zbog toga je Uskrs najvažniji crkveni blagdan. Događajem Kristovog uskrsnuća i silaskom Duha Svetoga otpočelo je vrijeme Crkve koje još traje, a ‘Duh Božji divnom providnošću upravlja tijek vremena i obnavlja lice zemlje’ (GS 26). Zato Uskrs nije jednostavno blagdan među ostalim blagdanima. On je ‘blagdan nad blagdanima’, ‘svetkovina nad svetkovinama’, kao što je euharistija sakrament nad sakramentima (KKC 1169). Svjesna te činjenice Crkva u veličanstvenom hvalospjevu uskrsne noći svake godine pjeva: ‘Nek uskliknu službenici Božji; neka jekne trublja spasenja; nek se raduje zemlja tolikim obasjana bljeskom’.
3. Po njemu, koji je kamen temeljac građevine Crkve, najavljen je i ostvaren dan milosti Boga našega. On je Emanuel, Spasitelj, Otkupitelj. On je došao polomiti lance grješnoga ropstva i donijeti utjehu ranjenom svijetu. Otac nebeski ga je poslao ‘blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vratiti vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, liječiti srca slomljena, i proglasiti godinu milosti Gospodnje’ (Lk 4, 18 -19).
Sjećamo se kako nas Božićna noć uvijek obraduje rođenjem djeteta koje donosi radost i toplinu. Ova pak uskrsna noć još više nas raduje, jer pokazuje da Bog ne može izgubiti. Bog nikada ne gubi bitaka. On uvijek ima zadnju riječ. U ovoj svetoj noći mi slavimo pobjedu Uskrsloga; pobjedu svjetla nad tamom; ljubavi nad zlobom, istine nad lažima i pobjedu duha nad materijom. Ovo su trenuci u kojima se duša vjernika ispunja nadom i utjehom. Zbog toga u ovoj svetoj noći pjevamo: ‘Veseli se i raduje se, Božji narode. Gospodin je uskrsnuo, aleluja!’ Uskrsnuli Krist je svjetlo ljudske povijesti i smisao njezinih događanja. I jedino se u njegovu imenu možemo spasiti (Dj 4,12). Svima vama koji ste u ovo korizmeno vrijeme osjetili blagodati molitve i sakramentaslnog života, i koji ste aktivno i pobožno sudjelovali u obredima svetog Trodnevlja, želim blagoslovljene uskrsne blagdane s evanđeoskim pozdravom: Uskrsnuo je Gospodin doista, aleluja!
Zadar, 23. travnja 2011.
Mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski