“Svećenici su počašćeni Božjim odabranjem i ponudom da s njim dijele brigu za sudbinu čovjeka i svijeta. Taj tajanstveni susret Boga koji odabire i poziva na suradnju čovjeka koji se osjeća malenim i nedoraslim za tako ozbiljnu suradnju bili su dostatni za ostvarivanje Božjeg djela u svijetu. Božja ljubav i iskreni doživljaj čovjekove nemoći pokazali su se kroz povijest Božjeg naroda, Izraela i Crkve dobitnom kombinacijom”, poručio je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa na svečanom misnom slavlju u subotu 27. lipnja u katedrali Sv. Stošije u Zadru kad je za svećenike Zadarske nadbiskupije zaredio đakone Tomislava Dubinka i Jerka Vuletu. Slavlje je počelo otvaranjem Godine svećeništva u Zadarskoj nadbiskupiji te je tim povodom kancelar nadbiskupije don Josip Lenkić pročitao Proglas zadarskog nadbiskupa u prisutnosti brojnih svećenika, bogoslova, sjemeništaraca, redovništva i vjernika. Podsjećajući na geslo Svećeničke godine “Vjernost Krista, vjernost svećenika” i želju pape Benedikta XVI. da svi prepoznaju dar svećeništva Crkvi te da svećenici sa zahvalnošću i radošću žive identitet izabranih, voljenih, posvećenih i poslanih Crkvi i svijetu, mons. Prenđa je poručio: “Pridružujemo se odluci Svetog Oca i proglašavam Godinu svećeništva u Zadarskoj nadbiskupiji. To činimo na najbolji mogući način, okupljeni na svećeničkom ređenju u katedrali moleći Dobrog Pastira da umnoži u Crkvi one koje je izabrao da budu s njim i da ih pošalje Crkvi i svijetu”.
Nadbiskup je istaknuo da su odgovori na javna pitanja kandidatima misle li svoju svećeničku službu vršiti vjerno izvor nade puku da neće biti napušten na putu prema vječnom životu. U bogoslužju ređenja poticaji na svetost u svećeništvu očituju želju Crkve da ima pastire koji uživaju visoki moralni ugled u zajednici vjernika i u građanskom životu. “Najsigurniji put moralne veličine Kristovih svećenika je ostati u njegovoj ljubavi. Iz zajedništva s Kristom imat ćemo pravu sliku svećeničkog identiteta”, poručio je mons. Prenđa dodavši da nakon propitkivanja nakana, ljudskih i vjerničkih kvaliteta, Crkva po odgovornim ljudima i biskupu prepoznaje Božji poziv u kandidatima. “U Boga se uzdamo da će ljudska krhkost, svjesna svoje slabosti i jamstva Božje ljubavi koja izabire, biti kadra vjernošću odgovoriti i nositi neizrecivi dar svećeništva. Prorok je na svoje jadikovke čuo odgovor: Ne govori: ‘Dijete sam’, već idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono što ću ti narediti. Ne boj ih se jer ja sam s tobom da te izbavim’. “U naše vrijeme kao i u teškim vremenima svetog župnika Arškog potrebno je da se svećenici u svom životu i radu odlikuju snažnim evanđeoskim svjedočenjem. Da se ne bi pojavila praznina u nama i da ne bude kompromitirana djelotvornost u našem služenju, moramo se uvijek iznova pitati: Jesmo li prožeti riječju Božjom? Je li ona hrana od koje živimo, više od kruha i stvari ovog svijeta? Poznajemo li je i volimo? Obuzima li nas iznutra ta Riječ do te mjere da daje obilježje našem životu i oblikuje našu misao?” upitao je mons. Prenđa, istaknuvši da je župnik iz Arsa bio ponizan čovjek i svjestan da je svećenik veliki Božji dar narodu