Izazovna je i tema ovoga skupa „Mudrost u Bibliji“. Traženje mudrosti zajedničko je svim kulturama Staroga Istoka, a zbirke mudrosne književnosti nalazimo u Egiptu i u Mezopotamiji, kao i u staroj Grčkoj između 7. i 6. stoljeća prije Krista. U Izraelu je začetnik mudrosti bio kralj Salomon za koga se veli da mu je mudrost „bila veća od mudrosti svih sinova Istoka i mudrosti egipatske“, kako stoji u knjizi Kraljeva (1 Kr 5, 10). Biblija, naime, tumači da je Salomon tražio i dobio „pronicavo srce da može razlikovati dobro od zla“ (1 Kr 3, 6-14).
Zato se i veli da je mudar čovjek „znalac u umijeću prosuđivanja“ koji razmišlja o ljudskom životu, o njegovoj veličini i jadu, o tjeskobi i boli, o prolaznosti i smrti. Poput našeg Tina Ujevića on se pita: „Tko sam i što sam; što ću kuda idem; za čim lutam. Uzalud nebo za odgovor molim, uplašen sobom svoje suze gutam; tajanstvo stvari i života zebe. Ne poznam ništa, a najmanje sebe“. Upravo zato da se „ne izgubi i ne ozebe“, čovjek mora moliti i tražiti dar mudrosti koju Bog dariva onima koji je žele. Ona je, dakle, Božji dar i najveće blago koje čovjek primiti može.
Nije nikakva novost reći kako je u ovo naše doba sve manje pobožnosti, a sve više ravnodušnosti i bezbožnosti, pa nije ni malo lako vjernicima. Jer, vladaju neki „novi parametri“ i „drugačija je skala vrjednota“. Neki tvrde da Boga nema i hvale se kako su se „oslobodili religije i njezinih propisa“. Uz to nema nema ni jasnih kriterija što je dobro, a što zlo, što je „dopustivo, a što zabranjeno“. Sloboda se pretvara u „opći moralni nered, demokracija graniči s anarhijom, a korupcija uzima sve više maha. Proročki glas Crkve biva marginaliziran, ušutkivan i proglašavan „govorom iz Srednjeg vijeka“ koji nije moderan i suvremen za XXI. stoljeća. Ivan Pavao II., čiji smo spomendan jučer proslavili, bunio se što je „grijeh stekao pravo građanstva“, te s pravom upozoravao i opominjao na posljedice takvog stava. Nešto slično pisao je prije šesdesetak godina i uvaženi znanstvenik Erich Fromm kad je tvrdio kako se „suvremeni čovjek nalazi pred tri velike praznine: Gubeći osobnu vrijednost i cijenu izložen je manipulacijama svake vrste“. Budući da je „ostao bez uporišne skale vrjednota, relativizam je zavladao u njegovoj psihi i u društvu“. A kao posljedica svega toga, veli Fromm, „pojavio se ateizam koji je oslobodio čovjeka zagrobnog života i lišio ga smisla postojanja“. Zato je Beckett napisao da „prijestolje Božje zjapi prazninom pa svuda puše ledeni vjetar“.
Blago čovjeku, obitelji i narodu u kojem nije nestalo mudrosti koja se „u Bogu časti i sred puka svoga hvali“ (Sir 24, 1). Blago narodu koga ideologije nisu uspjele „osloboditi od Božje mudrosti“, pa ne puše ledeni vjetar. Blago čovjeku koji traži, a Bog mu daruje svoje svjetlo mudrosti da razlikuje dobro od zla, te ima čvrstu skalu vrjednota koju nikakve „bure, nevere i kiše poljuljati ne mogu.
Jer, mudar čovjek ne samo razmišlja i pita se što je to mudrost, nego vjeruje Isusu učitelju koji je govorio o mudrosti u svojim prispodobama. Sjetimo se samo one o „mudrim i ludim djevicama“ (Mt 25, 1-13) kojom nas poučava i opominje kako se u životu može okasniti i naći se pred zaključanim vratima. Kasno je, naime, u devetom mjesecu lozu polijevati, ili o svetom Iliji pšenicu sijati. Kasno je o Svi Svetima duhan saditi, kao što je kasno prije ispita tražiti što je to profesor predavao. Kasno na misu dolaziti kad ljudi iz crkve izlaze.. I što sve nije kasno. Mudar čovjek je budan da ne zakasni, jer zna da s darovanim životom nema popravnoga. Stoga, poput Salomona, moli Boga neka mu dadne „pronicavo srce da može razlikovati dobro od zla“ i postići istinsku sreću i vječno spasenje.
Znakovito je što je uz veliku obljetnicu osobitog ljubitelja Božje Riječi, svetog Jeronima, organiziran ovaj Međunarodni znanstveni skup o „Mudrosti u Bibliji“. Pohvalno je što su ga organizirale tri visoko školske institucije: Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Sarajevu i Teološko-katehetski odjel Sveučilišta u Zadru.
Pozdravljam i zahvaljujem Rektorici Zadarskog sveučilišta, prof. dr. sc. Dijanu Vican, dekanu Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Mariju Cifraku, pročelniku Katehetsko-teološkog odjela prof. dr. sc. Zdenku Dundoviću, kao i profesore koji sudjeluju na ovom znanstvenom skupu. Uz ovaj pozdrav i zahvalu želim uspješno i plodno zborovanje o mudrosti koja nas čini Božjim prijateljima kako bismo „bili sveti i neporočni pred njim“, te upoznali „koje li nade u pozivu njegovu i bogate slave u baštini njegovoj među svetima“ (Ef 1, 18). Hvala na pozornosti.
✠ Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Sveučilišna dvorana u Zadru, 23. 10. 2020.