Čitanje svetog evanđelja po Mateju (8, 23-27)
Kad uđe u lađu, pođoše za njim njegovi učenici. I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao. Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: “Gospodine, spasi, pogibosmo!” Kaže im: “Što ste plašljivi, malovjerni?”. Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha. A ljudi su u čudu pitali: “Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?”.
***
1. Neposredno nakon poziva učenicima da pođu za njim, Isus ulazi s njima u lađu gdje je od umora zadrijemao. Odjednom puhnu vjetrovi i nasta oluja da su učenici osjetili smrtnu opasnost. Učitelju izgibosmo, čuju su njihovi glasovi. Malovjerni što vam je. Pa ja sam tu kraj vas. 0Ući u lađu znači poći za Isusom, biti s njim na putu, biti u njegovoj školi što je povezano s brojnim kušnjama, protimbama, potresima, vanjskim i nutarnjima. Sve ovo napisano nama je za pouka i utjeha kako treba imati čvrsto pouzdaje u Gospodina. Jer, uvijek smo u ugrozi, u opasnosti. Čujemo jutros učenike kako viču zbog straha i tjeskobe, a on ih blago prekorava zbog malovjerja. Nije riječ o tome hoće li se barka života prevrnuti ili napuniti vodom, već je riječ o tome vjerujemo li da je Gospodin s nama u svakoj prilici našeg života, pa i onda kad su valovi pregolemi. Tko nam može tada pomoći i spasiti? Tko će vjetar i oluju ublažiti? Oluja će se stišati tek onda kad dopustimo Isusu da bude s nama i da nas obdari mirom i pouzdanjem. On zrači onim što nam u životu treba, on rukom svojom tiša valove i vjetrove. On nosi i donosi mir. Treba li nam išta više?
Prije par dana poslao sam župnicima i katehetama „Pismo za početak školske godine“, a naslovio sam ga: S mjerama predostrožnosti, rada, reda i molitve u novu školsku godinu! Četiri bremenite riječi koje će nas pratiti tijekom ove godine: „Predostrožnost radi pandemije COVIDA-19, rad, red i molitva“ kao naš hrvatski troplet koji je preduvjet našeg uspjeha. Tim povodom, evo, nas jutros u našoj prvostolnici da zazovemo Božji blagoslov.
2. Odavno neka riječ nije bila toliko upotrebljavana kao koronavirus koji je svojom pojavom ugrozio svijet na globalnoj ravni. No, u isto doba od kad smo bili suočeni s tim virusom, ovo iskustvo je pokazalo veliku stvarateljsku i kreativnu moć svećenika, ravnatelja, učitelja i kateheta. Kad se, naime, zbog opasnosti zaraze prestalo ići u škole, organizirana je nastava „on-line“, omogućena su predavanja iz svih školskih predmeta, kao i prijenos vjerskih obreda. Roditelji, učenici, posebice oni koji su bili vezani uz svoje domove ili bolničke krevete, za to su veoma zahvalni. Vjernicima je osobito bilo utješno pratiti putem raznih medija svete mise, molitve i navještaj Riječi Božje. U našoj nadbiskupiji u početku pandemije emitirano je putem Radio Zadra i Radio Biograda oko stotinjak emisija duhovnog sadržaja, razgovora i nagovora pod naslovom „Ohrabri se, Božji narode, i prevencijom i molitvom“.
Uz naglašenu potrebu prevencije, međusobne distanciranosti i uvažavanja higijene tijela, osjećali smo potrebu njegovati i higijenu duše koja ne može živjeti bez Boga, bez molitve i duhovnosti. Čovjek osjeća u sebi „nebesku čežnju“ koju je sveti Augustin izvrsno formulirao u rečenici „nemirno je srce naše, dok se u tebi ne smiri“. U tom vidu potrebne su mjere predostrožnosti, dezinfekcije i socijalne distance, ali i sredstva molitve i duhovnosti. Britanski matematičar John C. Lennox (knjiga „Gdje je Bog u doba koronavirusa?“) tvrdi kako „nikada dosada nije bila zabilježena takva izolacija gradova i država, niti zabrana sportskih događanja i vjerskih obreda. Stoga smo gledali utihle gradove kojima je gromoglasno odjekivao strah i samoizolacija“. Pitanje je trajno „kako izbjeći i prevladati znakove straha koji sve više hvata maha?!“
3. Ta je pitanja spomenuo i Papa Franjo u nagovoru ispred bazilike svetoga Petra, 27. ožujka 2020. Tada je dirljivom molitvom i blagoslovom između ostaloga rekao: „Gusta se tama nadvila nad naše trgove, ulice i gradove. Uplašeni smo i izgubljeni, poput učenikâ iz evanđelja koje je iznenada zahvatila neočekivana i žestoka oluja. Shvaćamo da smo krhki i bez orijentira, svi na istoj lađi. To nam pomaže spoznati da smo pozvani veslati zajedno i da smo potrebni međusobne utjehe“. Poput učenika iz lađe i mi stoga molimo i vapijemo: „Spasi nas Gospodine“. Iskustvo „virusne oluje“, dakle, pomaže nam shvatiti da „ne možemo ići dalje svatko za sebe, već samo zajedno, u istoj lađi i na zajedničkom moru“. Potrebna nam je vjera koja se rađa sa sviješću da nam je potreban Krist i njegovo spasenje. Nismo sami sebi dostatni. Dapače, ako se izoliramo i ostanemo sami, opasnost je da potonemo. Valja se truditi da nam Gospodin bude blizu. On nam je potreban, jer on je naša busola i zvijezda Danica.
Pozivam vas, dragi učenici, učitelji i roditelji, družite se s Isusom i u ovoj školskoj godini. On vas voli i nudi vam spasenje i smisao postojanja. Samo u njemu „u kojemu živimo, mičemo i jesmo“ (sv. Pavao), moguće je postići puninu ostvarenja. Dok vaše roditelje i učitelje potičem neka vama, dragi učenici pomažu tražiti smisao života i neka pažljivo i strpljivo odgovaraju na vaša pitanja, vas posebice molim, ne zaboravite uzvratiti ljubav vašim roditeljima i učiteljima, svećenicima i katehetama koji vode brigu o vama. Slušajte ih i surađujte s njima. Usvajajte ono što vas poučavaju i na što vas svojim dobrim primjerom potiču. Svladavajte školske obveze i njegujte duh zajedništva i solidarnosti. I ne umarajte se svojim ponašanjem pružati svima „razloge nade koja je u vama“ (1 Pet 3, 15). Na koncu uz ovaj blagoslov zamolimo Isusa neka uđe u lađu našega života. Predajmo mu svoje strahove. On okreće sve na dobro i donosi spokoj našem nemiru. Stoga, „svu svoju brigu povjerimo Njemu“, kako veli apostol Petar (1 Pt 5, 7). Neka početak školske godine s Božjim blagoslovom započne i s njime neka se dovrši. A po zagovoru Blažene Djevice Marije, koja pomaže svojoj djeci u nevolji, neka nas Gospodin oslobodi od ove pandemije i od svakog drugog moralnog nereda i zastranjenja. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
✠ Želimir Puljić, nadbiskup zadarski