Blagdan sv. Anselma, naslovnika i zaštitnika župe sv. Anselma u Ninu koji je bio prvi biskup drevne ranokršćanske ninske Crkve, apostolski navjestitelj iz prvih kršćanskih vremena, svečano je proslavljen u srijedu 26. kolovoza misnim slavljem koje je u župnoj crkvi sv. Anselma u Ninu predvodio fra Anselmo Stulić, gvardijan u franjevačkom samostanu sv. Ante na Poljudu u Splitu.
Prema crkvenoj predaji, Anselmo je iz kruga 72 Kristovih učenika koje spominje Evanđelje koji je u Isusovo vrijeme, na počecima kršćanstva, došao u ninsko područje evangelizirati i širiti kršćanstvo.
Moći sv. Anselma nalaze se u raci za glavnim oltarom u ninskoj župnoj crkvi, nekadašnjoj katedrali (6.-18. st.) koja je bila sjedište drevne Ninske biskupije. U raci su još kosti – relikvije dvoje ninskih zaštitnika, sv. Marcele i đakona sv. Ambroza. Također, velika glavna oltarska slika iznad središnjeg oltara u prezbiteriju ninske župne crkve je prizor sv. Anselma, s mitrom i pastoralom, okruženog Marcelom i Ambrozom koji su bili Anselmovi suradnici u apostolskom navještaju Evanđelja odakle se ono iz Nina širilo u druge hrvatske krajeve.
„Isus šalje svoje učenike da promijene ovaj svijet, da unesu u njega ono što mu uvijek nedostaje, a to je ono sveto. Božji pomazanik slijedi takve savjete. To je činio i sv. Anselmo. Po krštenju i krizmi postali smo Božji pomazanici, a svećenici i po svetom redu, da još više nasljeduju Krista i kao Božji poslanici idu u svijet. Ne da svraćaju pozornost na sebe, nego da sve usmjeruju pravom cilju, a to je Krist“ rekao je fra Anselmo, istaknuvši: „Svaki svetac pripada cijeloj Crkvi jer je doprinio da Kraljevstvo Božje dopre u razne krajeve i danas dopire u mjesta koja su ugrožena u vjeri, dijelom su postala i poganska. O svecima je teško govoriti i razmišljati, ako ih nismo spremni nasljedovati. Ako o njima samo držimo velike govore i lijepe riječi, a mi istovremeno stojimo na mjestu, tapkamo, misleći, neka se netko drugi muči“ upozorio je fra Anselmo.
Potaknuo je da razmišljamo o svecima, „ali budimo spremni da nas sveci uznemire, da nas izazovu, da nas pokrenu. Da ne očekujemo samo da nam drugi kažu ‘Bravo’, nego da budemo spremni podnijeti svaku žrtvu da bismo mogli ostvariti zacrtano u Božjem planu za nas“.
Stulić je usporedio sveca s kapetanom koji vojnike pokušava nadahnuti da krenu u boj. „Kad je kapetan rekao ‘Idemo naprijed’, svi su ostali u pozadini i vikali ‘Bravo, kapetane!’. Tako su i mnogi sveci krenuli naprijed, a mnogi ostaju u pozadini. Sveci, prije svega, ni ne očekuju pljesak, kao što ga ni Krist nije doživio, više je bio progonjen i zlostavljan. Sveci nisu ljudi koje je Bog milovao, držao ih u svome naručju, nego ih je bespoštedno slao u ovaj svijet kao janjce među vukove, da budu hrabri i spremni na svaku žrtvu, ali znaju zbog čega i koga. Važniji su im Božji ideali“ poručio je propovjednik, istaknuvši da je „Bog uvijek jači. I kad ljudi misle da su ga nadjačali, Bog će pobijediti u slabima“.
„Zato Marija kaže – Pogleda na me, neznatnu službenicu svoju. Dakle, ona vidi u sebi neznatnost, a sve drugo je Božje. To treba biti u nama prisutno. Da ne razmišljamo što ćemo mi učiniti, nego što može Bog preko darova i milosti koje nam je dao, učiniti danas u Ninu, našoj Hrvatskoj i svijetu“ potaknuo je fra Anselmo, naglasivši: „Svetost je dar i plod mukotrpnog osvajanja“.
„Velike kreposti uvijek prate i velike kušnje. Ali u svim kušnjama ne izostaje pomoć Boga koji nas ne želi osloboditi tih kušnja, već nam daje snagu da slijedimo ono gdje nas šalje i zašto nas šalje. Da slijedimo cilj, idemo prema cilju i da slijedimo korake koje je Isus sam napravio, hodeći ovim svijetom i čineći dobro. Dobro je dozvati svece u svijest, da vidimo njihovu hrabrost. Doći iz Palestine do Nina u ono vrijeme, kako je to učinio sv. Anselmo, značilo je ići u neizvjesnost, kao Abraham – uputiti se. Bog i Anselma, kao Abrahama, šalje: ‘Iziđi iz svoje zemlje, idi u zemlju koju ću ti pokazati’. Ne zna on gdje je ta zemlja, ne zna da li će tamo biti bolje ili gore, ali Bog ga šalje i Anselmo sluša. To je ta poslušna vjera koja je svima nama potrebna“ naglasio je propovjednik.
Navješteno Lukino evanđelje koje se primjenjuje na sv. Anselma, govori kako Krist šalje kršćane u ovaj svijet. „Ne u neki imaginarni svijet u kojem će sve cvjetati, materijalno i duhovno. Nego, šalje nas u ovaj svijet kojega treba preokrenuti, u kojega treba unijeti radost Evanđelja, kojega treba pokrenuti iz mrtvila i beznađa u koje tako lako upadamo i u kojemu često živimo. Isus nas šalje da budemo janjci, makar su oko nas vukovi. Mi ne smijemo biti jednaki njima“ upozorio je fra Anselmo, savjetujući da se „ne oslanjamo na materijalnu sigurnost, da ljudima ne pokazujemo lažne sigurnosti, zemaljske vrijednosti, nego duhovne, nebeske, koje mnogi ne prepoznaju u životu jer ih možda nitko nije dovoljno usmjeravao. Sv. Anselmo je ljude ispravno usmjeravao upravo Božjim, vječnim vrednotama“.
Istaknuo je važnost da uvijek budemo povezani s Isusom. „U svakom pouzdanju bitno je da najprije mi sebe predamo Kristu, da s njim dijelimo njegov život, njegovu skrb, njegovu ljubav za čovjeka. Potrebno je biti trudbenik oko čovjeka. Svaki apostolat treba biti apostolat ljubavi. Ako nas pokreće drugi interes, nećemo uspjeti u onome na što nas Gospodin šalje. Isus se u apostolatu trošio za ljude. Razumio je tko je u potrebi i svakome je davao sebe, svoj život. Isus je darovao svoj život za nas. I nema veće ljubavi, nego dati svoj život za vrednote kao što je Božje kraljevstvo, obitelj, ljubav koja treba među nama vladati“ poručio je fra Anselmo.
„Da bismo mogli nastaviti Kristovo djelo, moramo imati iskustvo Božje i Kristove ljubavi u sebi, biti sigurni – Mene Bog ljubi. Ali on želi i druge ljubiti. Trebamo drugima reći, Bog vas isto ljubi! Izaberimo što je korisno za vječnost, ne samo za vremenito. Bog je uvijek prvi u ljubavi“ poručio je fra Anselmo, dodavši da nije Petar izabrao Isusa, nego je Isus izabrao Petra.
„Nije Marija izabrala svoje poslanje po Božjem planu. Ona priznaje, ‘Velika mi djela učini Svesilni’. To je sve Božje. Sve što je dobro u nama, od Boga je. Naše su ljudske slabosti na koje Krist računa. One mogu biti pokretač prema Božjoj snazi, da tražimo njegovu snagu, jer sami bez Boga ne možemo učiniti ništa. Mi smo uvijek dužnici Božje ljubavi. Njoj se zato moramo prepustiti i odgovoriti“ ohrabrio je fra Anselmo.
U svjetlu Isusove riječi ‘Bit ćete mi svjedoci’, propovjednik je rekao da svjedok ne može biti netko tko nešto nije vidio, doživio, čuo, osjetio i zato se zauzima.
„Biti Kristov svjedok znači živjeti kao Krist, neovisno kako drugi ljudi žive. Mi se često pravdamo, pa nisu ni drugi bolji. Nemojmo sebe uspoređivati s drugima, nego s Isusom koji nas poziva ‘Dođite k meni: umorni, opterećeni, obeshrabreni, bolesni’. Druge nećemo promijeniti ako budemo kao oni. Moramo pred njima biti svjetiljka koja njima osvjetljava put, da možemo stići do našeg cilja, a to je Gospodin“ potaknuo je fra Anselmo.
„Radost pripada onima koji daruju, još više onima koji se daruju. Božja riječ mora najprije nas zagrijati, da bismo toplinom Božje riječi mi mogli zagrijati drugoga. To je tajna svetosti sv. Anselma. Ljubav Božja, ljubav prema dušama koja ga je gonila da se odrekne svojih dragih krajeva, svih komoditeta i da krene u nepoznatom pravcu. Sv. Anselmo je živio i navještao evanđeoskim žarom. On je gorio, taj žar mu nije dao mira. Anselmo je želio da i drugi osjete kako Božja ljubav doista želi biti u svakom srcu. Bit evanđeoske poruke je da je to govor kojega srce govori srcu. Pavao nas poziva, ‘Raširite svoja srca!’. Dajte nam mjesta u svojim srcima. To Isus govori i nama danas – da se više otvorimo njegovim mogućnostima koje može ostvariti preko nas, kršćana koji se dičimo i ponosimo sv. Anselmom, sv. Marcelom i sv. Ambrozom, koji su navještali u ninskim krajevima“ rekao je Stulić.
„Boraviti u drugome kao u vlastitoj kući – to je predivna definicija ljubavi koja nam svima treba. Svaki navještaj evanđelja mora imati pred sobom da kreće iz srca, da predstavlja srce i da govori srcu. Treba se javljati u dubokom uvjerenju, a često i u boli dubokog trpljenja radi evanđelja. Nema autentične vjere koja nije nošena kroz moju muku i moj napor. To je taj napor – biti vjernik. Svi bi vjerovali kada bi to bilo nešto lagano. Ali treba biti vjernik u raznim životnim kušnjama, bolestima, nepravdama. Ostati vjernik znajući da će Božja pravda uvijek biti konačna, da svi idemo prema konačnom raspoznavanju sebe, kad se nađemo pred Božjim sudom“ rekao je fra Anselmo.
Istaknuo je važnost da kršćani konkretno djelima žive vjeru, ne apologetski, da samo pričaju o vjeri i tumače je. „Pravi, autentični život je najbolji govor. Ako drugi vide da živimo svoju vjeru, pokrenut ćemo ih. Ako budemo govorili, a ne živjeli, još je gore. Živimo vjeru da bismo poticali druge i mijenjali druge, a ne da budemo loša reklama za Krista. Neka nas sv. Anselmo potakne da uvijek budemo uz Krista, za Krista i s Kristom, za bolju budućnost nas i svijeta u kojemu živimo“ zaključio je fra Anselmo Stulić. Misio je za oltarom na kojem je bila vidljiva raka u kojoj se nalaze moći Anselma, Marcele i Ambroza koji su bili autentični Isusovi nasljedovatelji i njegovi suvremenici i čija je karizma navještanja utkana u postojanje nekadašnje Ninske biskupije te je doprinijela snazi Nina kao važnog povijesnog sjedišta u pokrštavanju Hrvata.
Fra Anselmo je svećeničko zvanje rodom iz Nina i tradicionalno na blagdan svoga zaštitnika po kojemu je i dobio ime pohodi svoj rodni Nin te predvodi misno slavlje. Imendan mu je čestitao i suslavitelj domaćin, dosadašnji ninski župnik don Božo Barišić.
Ines Grbić
