Budi na visini zadatka koji ti Crkva danas povjerava!
1. Događaj ređenja uvodi nas u otajstvo Božjeg plana s ljudima i podsjeća na Isusove riječi: „Ne izabraste vi mene, nego sam ja vas izabrao i odredio da idete i rod donosite“. Divna posvetna molitva otkriva nam da je njegova milost što smo postali „rod odabrani, kraljevsko svećenstvo, narod stečen da naviješta silna djela Gospodnja“ (1 Pet 2, 9). Njegova je milost što je i kandidat za ređenje, Marko, izrekao maloprije svjesno i slobodno svoj: Evo me! Stoga se i veli da je duhovno zvanje „dar i otajstvo vjere“, a u njegovu rađanju i hodu uključeni su Bog i čovjek, obitelj i zajednica vjernika. A ređenju se pripušta samo one koji su vođeni ispravnom nakanom, imaju potrebno znanje, uživaju dobar glas, besprijekorna su ponašanja i prokušanih vrlina.
Prije desetak godina papa Benedikt XVI. proglasio je Svećeničku godinu kojom je htio odati priznanje svećenicima za njihov apostolski rad, samozatajno služenje, ljubav i za vjernost Kristu koji ih je po imenu pozvao, odabrao i poslao. Papa je tada ponudio uzor velikodušnog pastira u liku svetog Ivana Marije Vianneya koji je jednakim duhovnim poletom slavio svetu misu na oltaru i slušao pokornike u ispovjedaonici. A o uzvišenosti svećeničke službe on je ovako govorio: „Kad bi svećenik shvatio koliko je velik, umro bi; ne od straha, nego od ljubavi. Jer, svećeništvo je ljubav Isusova srca“. Ova je rečenica ušla u poklad vjere u Katekizam Katoličke Crkve.
2. Dragi ređeniče, Marko! Crkva zadarska, ecclesia Iadertina, radujem se ovom milosnom danu. I zahvaljuje Bogu što ćeš svetim činom ređenja postati navjestitelj njegove istine koja spašava. Jer, i tebi je, kao nekoć proroku Jeremiji, došla riječ Gospodnja: „Prije nego te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina iziđe, ja te posvetih i za proroka svih naroda postavih te“ (Jer 1, 4-5). Temeljem toga Božjeg odabranja ti ćeš ovim svetim obredom postati navjestitelj Radosne vijesti, djelitelj svetih tajna i odgojitelj Božjeg naroda Crkve zadarske. Svećenik nije samo netko „tko tamo nešto obavlja“. Ne, on čini nešto što nitko drugi ne može po sebi činiti. A to je: „U ime Isusovo govoriti riječi odrješenja, te po darovima kruha i vina, činom pretvorbe uprisutniti Krista Uskrsnuloga.
Zbog toga svećeništvo nije obična služba, nego sakrament: Bog se služi siromašnim čovjekom kako bi po njemu bio nazočan među ljudima i djelovao u njegovo ime. Ova Božja smjelost, kojom sebe povjerava ljudskim bićima, te usprkos naše slabosti, smatra nas sposobnima da djelujemo u njegovo ime. Ta je Božja smjelost doista velika, kaže Benedikt XVI. (Homilija na završetku Svećeničke godine). Tu veličinu i otajstvo svećenik posebice proživljava kad nakon pretvorbe objavljuje vjernicima da se tu na oltaru, po njegovim riječima, „dogodila tajna vjere“; te pri tom otkriva kako je i njegovo svećeništvo, poput euharistije „tajna vjere“. Jer, snagom Božjega Duha on je primio neizbrisivi biljeg ređenja kako bi mogao slaviti euharistiju. Nema, naime, euharistije bez svećenika, kao što nema ni svećenika bez euharistije. Zbog toga je između svećeničkog reda i euharistije osobita povezanost. Oba sakramenta rođeni su skupa u Božjem Srcu, u Dvorani Posljednje večere.
3. Za liturgiju su potrebni misnici koji će slaviti i dijeliti svete tajne. Potrebni su pastiri koji će pasti i odgajati narod Božji. Svjesna činjenice kako je zvanje Božji dar i govor koji zahtjeva velikodušan odgovor, Crkva se ne umara pozivati vjernike neka se mole i čine sve kako bi bilo dovoljno svećeničkih zvanja koji će hraniti narod kruhom Života. Ovim svetim činom i obredom, dragi Marko, uključuješ se u božanski plan spašavanja svijeta. Budi, stoga, vjeran Kristov učenik, te vrli suradnik i pomoćnik biskupskog reda. Kad sam ti kod đakonskog ređenja (1. prosinca 2019.) predavao evanđelje, rekao sam: „Primi Kristovo evanđelje kojemu si postao navjestitelj. Nastoj vjerovati što čitaš, učiti što vjeruješ, te živjeti što druge učiš“.
Kad ti doskora budem predavao darove, što ih narod prinosi Bogu, upozorit ću te da „budeš svjestan onoga što radiš, te da svoj život suobličuješ otajstvu križa Gospodnjega“. Poželimo, braćo i sestre, našem ređeniku neka budu na visini zadataka koje mu Crkva povjerava. Neka po molitvi bude svjestan onoga što radi, a Duh Sveti neka ga obdari poniznošću srca i velikim pouzdanjem u Boga. Kad se doskora bude prostro na zemlju, mi ćemo zazivati nebesku Crkvu i usrdno moliti za don Marka kako bi uistinu bio Božji dar ovoj Nadbiskupiji. Njegovo pak služenje neka bude velikodušan dar ljubavi bez koristoljublja i dar služenja bez uvjetovanja. Gospodin, koji je pozvao od „utrobe majke njegove“, neka do kraja izvede ono što je započeo na njegovu krštenju u crkvi sv. Spasa, u Pakoštanima (1986.). Tako neka bude. Amen.
Mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Zadar, 27. lipnja 2020.
Kratka biografija:Marko Vujasin je rođen 18. 6. 1986. u obitelji Luke i Dragice rođene Knežević u župi Gospodinova Uzašašća, Pakoštane gdje je završio osnovnu školu, a srednju Ekonomsko-birotehničku u Zadru 2005. Nakon završene srednje škole radio je u ugostiteljstvu, u tvrtci Atlantic Grupa, te Tvornici kruha u Zadru. Godine 2009. upisao je izvanredni studij poslovne ekonomije i financija na Veleučilištu Baltazar Zaprešić koji je završio 2012., te stručni studij menadžmenta na Veleučilištu u Šibeniku koji je završio u proljeće 2014. godine.
U rujnu iste godine upisuje kao laik studij teologije na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu. Želio je, naime, „kroz studij, sakramentalni život i molitvu razbistriti sliku svoga poziva“. Nakon višegodišnjeg razmišljanja javio se nadbiskupu s mobom da ga primi među kandidate za svećeništvo Zadarske nadbiskupije. Po završetku redovitog studija teologije, pastoralnom praktikumu, te predavanjima u Pastoralnom institutu u Zagrebu, te obavljenim duhovnim vježbama napisao je molbu za ređenje.