Božje stado treba odvažne pastire. Božja njiva zauzete i marljive radnike!
11. nedjelja kroz godinu (A)
Izl 19, 2-6a; Rim 5, 6-11; Mt 9, 36-10,8
Htio bih svratiti našu pozornost na dvije rečenice iz evanđelja po Mateju:
- „Kad Isus ugleda mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira“ (Mt 9,36).
- Onda dozva dvanestoricu svojih učenika (s njihovim imenima) i dade im vlast da liječe svaku bolest i svaku nemoć.
1. Ulomak Evanđelja veli da se Isus sažalio nad mnoštvom ljudi koji su se bili okupili oko Isusa i pokazali da imaju povjerenja u Njega i da očekuju putokaz za život. Ova slika podsjeća nas i na današnju bespomoćnost suvremenoga čovjeka. On, istina, želi ostaviti dojam vlastite moći i sigurnosti. Jer, gradi visoke zgrade i duge mostove, šalje u svemir rakete s posadom koje mjesecima istražuju zviježđa. A uz to i genski mijenja i kombinira živa bića, otkriva nove lijekove protiv različitih bolesti. Sve mu to „pomaže“ da umišlja kako nema kraja njegovoj moći, pa mu nije potrebna nikakva sućut, ni sažaljenje. Vidimo, međutim, kako se ta njegova moć okreće protiv njega zbog neodgovornog uništavanja ozonskog zaštitnog omotača i kozmičkog zračenja, naglih klimatskih promjena koju izaziva bezobzirna eksploatacija prašuma, vode i zemlje. Tako ljudi upadaju u začarani krug i ne nalaze rješenja brojnim pitanjima, pa ne vide smisla u svemu tome.
a. Prije par mjeseci korona virus (Covid-19) uzdrmao je našu zemlju, Europu i cijeli svijet i još stvara silu zdravstvenih i drugih problema. Taj virus nas je podsjetio na apokaliptične prizore smrti i ljudskih stradanja. Poduzimane su neviđene mjere opreza, karantene, zabrane kretanja i rada, dezinfekcija prostora, obustava okupljanja u liturgijskim prostorima, ukidanje redovite školske i sveučilišne nastave, nametanje distance među ljudima i dr. Virus je uz to poremetio brojne naše planove i programe. Ali, učinio nas je svjesnim kako smo u bîti „vrlo slabašni i nejaki“ kad nas jedan „tako sićušan virus“ može baciti na koljena i uzrokovati višeslojnu krizu golemih razmjera. Trebalo je, dakle, samo malo da čovjek osjeti krhkost i granice svoje moći i vlastitih snaga, kao što je to bilo tijekom nedavne pandemije. A k tomu je došao i potres u Zagrebu koji je iznjedrio velikodušne i požrtvovne pojedince, institucije, zdravstvene djelatnike, caritasove volontere.. Oni su posvjedočili snagu i osjetljivost za druge, pa smo imali prigode osjetiti, vidjeti i učiti kako „biti dobri, brižljivi i solidarni“.
b. Druga misao iz evanđelje odnosi se na Isusov poziv „dvanestorici učenika, s njihovim imenima, neka idu liječiti svaku bolest i svaku nemoć“. Ovdje osjećamo Isusovu nakanu da osnuje Crkvu koja nije „proizvod povijesnog slučaja, nego izvorni Božji naum“ (Ef 5, 22-23), Božja institucija koja će nastaviti njegovo djelo na zemlji. Ona je, dakle, Božje zdanje komu je zaglavni kamen Krist, a u njezine temelje ugrađeni su apostoli i proroci (Ef 1, 20-21). Crkva, dakle, kao Božji naum nadilazi zemaljske zajednice i u njima se povijesno ostvaruje. Stoga, ona se ne može svesti „na čistu povijesnu stvarnost“. Otajstvo Crkve razumljivo je samo u euharistiji koja izgrađuje Crkvu, a Crkva slavi i čini euharistiju. Njezina organizacija i ustroj nisu sociološke naravi. Temelj njezina jedinstva je vjera. „Jedan Gospodin! Jedna Vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima“ (Ef 4, 1-6).
2. Visoka obljetnica dvojice vrijednih pastira – svjedoka otajstva Crkve
Prošle godine u travnju bio je stoti rođendan kard. Franje Kuharića, a ove godine u svibnju stoti rođendan Karola Wojtyle koji je kao papa uzeo ime Ivana Pavla II. Obojice se s ljubavlju i zahvalnošću sjećamo jer su svojim apostolskim žarom pokazali kako se Crkvu voli i za nju žrtvuje. Za obojicu su bili planirani znanstveni i liturgijski susreti, ali je spomenuta pandemija sve poremetila i omela.
a. Još uvijek se sjećamo veličanstvenoga sprovoda pred zagrebačkom katedralom kad se moglo „opipljivo osjetiti i srcem proživljavati govor puka koji je volio svoga pastira“, koji i na odru nije prestao biti privlačna točka i zalog njegove sigurnosti…“ A to je potvrdio i predvoditelj slavlja kard. Tomko koji je „došao k nama u ime Svetoga Oca moliti“ i „iskazati posljednju počast velikom čovjeku Crkve i velikome sinu plemenitoga hrvatskog naroda”. Taj Božji čovjek zračio je ljubavlju prema svima, kako u svojoj nadbiskupiji, tako i u drugim našim biskupijama i diljem svijeta gdje su radili i živjeli Hrvati koje je rado obilazio, hrabrio i poticao neka ostanu vjerni Bogu i svome rodu. Uronjen u sakramentalnu zbilju Crkve govorio je jezikom zagovornika malenih i obespravljenih. Bio je odlučan navjestitelj spasenja i neumorni branitelj istine i slobode. Dao je izniman doprinos ostvarenju prava hrvatskoga naroda na samostalnu državu. S pravom mu je bivša predsjednica RH, gospođa Kolinda Grabar Kitarović, podijelila posthumno odlikovanje „Velered predsjednika Franje Tuđmana“, te tom prigodom istaknula da su „ljudi u njemu prepoznavali čovjeka duboko prožeta Evanđeljem, potpuno posvećen dobru katoličkih vjernika, svoga naroda i domovine, te pomirenju, ekumenizmu i međuvjerskom dijalogu i zaštiti dostojanstva i života svakog ljudskog bića“… Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu bio je odlučilo svom negdašnjem Velikom Kancelaru organizirati znanstveni teološki simpozij u travnju ove godine. Ali, pandemija je to omela i odgodila.
b. Prošlog mjeseca, 18. svibnja, navršilo se sto godina od rođenja Karola Wojtyle koji je kao papa uzeo ime Ivan Pavao II. Tim povodom bile su planirane liturgijske svečanosti i znanstveni simpoziji diljem svijeta, posebice u njegovoj rodnoj Poljskoj i u Vatikanu. No, opaki virus Covid-19 omeo je sve. Ne bih vas htio sada zadržavati i govoriti o ovom velikom Papi. Zadnja četvrtina XX. stoljeća bila je u znaku Ivana Pavla II. Zbog djela koja je učinio i misijskog žara koji je pokazao bit će zapamćen kao „Veliki papa“, poput Grgura i Leona Velikoga. Tim povodom priređeno je osam videouradaka o tom dragom, velikom i nezaboravnom Papi koja se mogu pogledati na stranicama Nadbiskupije kao i portalu IKE. Evo, samo naslova: 1. Ne bojte se! Otvorite širom vrata Kristu; 2. Izbor Karola Wojtyle za Papu- iznenađenje, zabrinutost i „šok“; 3. Vapaji i žarke molitve Ivana Pavla II.; 4. Mladi, vi ste Papina nada. Vi ste nada Crkve; 5. Obitelji, postani ono što jesi; 6. „Božji glasnik“ na putu umorne Europe; 7. Ivan Pavao II. vizionar budućnosti i povijesti, te 8. Hrvatska Ti kliče, hvala!
3. U sklopu zahvalnice, dakle, koju na kraju ove posebne školske godine organizira Zadarska nadbiskupija, Teološko-katehetski odjel i Zadarsko Sveučilište želimo Bogu zahvaliti za sve milosti i darove koje smo primili tijekom godine. Uz zahvalu Uskrsnulom Kristu za Riječ Božju i sakramente koje nam je ostavio kao našu hranu i poputbinu, zahvalni smo za vjeru kojom smo se prošlih mjeseci uz molitvu i prevenciju uporno hrvali s opakim koronavirusom. I pri tom spoznali da smo usprkos silnim moćima kojima smo obdareni, zapravo u bîti „vrlo slabašna i nejaka bića“, kad nas je jedan „tako sićušan virus“ bacio na koljena i uzrokovao višeslojnu krizu golemih razmjera.
Osobito smo zahvalni Isusu Kristu za apostole na kojima je utemeljio Crkvu svoju, koju ni vrata paklene neće nadvladati. Večeras smo posebice spomenuli dvojicu vrijednih Isusovih učenika, slugu Božjeg Franju kard. Kuharića i nezaboravnog, dragog i svetog Ivana Pavla II. koji su nam u teškim vremenima bili orijentir i poticaj. Stoga, od srca zahvaljujemo Bogu za dar njihovog služenja i svjedočanstva, kao i za sve dobro što su govorili, činili i svjedočili: Hvala im posebice što su nam snažili vjeru! Neka tu našu zahvalnost izrazi pjesma u čast svetoga Ivana Pavla II.:
Hrvatska ti kliče: ‘Hvala’, pjesma k nebu nosi glas,
Kad te je u suzi zvala, čuvao si nju i nas.
Srca su nam katedrala, tvoja Crkva puk je tvoj.
Hrvatska ti kliče „Hvala“. Novu snagu podaj njoj“.
Tako neka bude. Amen!
✠ Želimir Puljić, nadbiskup