Misu zahvalnicu sa svečanim Tebe Boga hvalimo za proteklu akademsku godina na Sveučilištu u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u nedjelju, 14. lipnja u katedrali sv. Stošije u Zadru.
Suslavili su dr. don Zdenko Dundović, ravnatelj Visoko – teološkog odjela na zadarskom sveučilištu, predavači na tom odjelu dr. don Elvis Ražov i mr. don Damir Šehić te katedralni župnik Josip Radojica Pinčić. Uz studente, u misi su sudjelovali i dr. Dijana Vican, rektorica zadarskog Sveučilišta te prorektori dr. Nedjeljka Balić Nižić i dr. Josip Faričić.
„Božje stado treba odvažne pastire. Božja njiva zauzete i marljive radnike“ tema je propovijedi nadbiskupa Puljića u kojoj je temeljem navještaja iz Matejevog evanđelja razlagao kako se Isus sažalio nad narodom i osniva Crkvu. U drugom dijelu propovijedi istaknuo je visoke obljetnice 100. godišnjice rođenja Sluge Božjega kardinala Franje Kuharića i pape Ivana Pavla II., „dvojice velikih Božjih ljudi, vrijednih pastira, svjedoka Otajstva, koji su od otajstva Crkve živjeli i ostavili divno svjedočanstvo kako se za Crkvu žrtvuje, kako se po Crkvi i za Crkvu živi“.
Nadbiskup je istaknuo Matejev zapis kako je „Isus zaplakao kad je ugledao mnoštvo, bio je ganut, bilo mu je žao naroda koji je bez pastira. ‘Kad Isus ugleda mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira’ (Mt 9,36). Onda dozva dvanestoricu svojih učenika, s njihovim imenima i dade im vlast da liječe svaku bolest i nemoć. Matej nabraja poimence svih 12 apostola kojima je Isus dao ovlast, smjernice, odredbe. To nabrajanje apostola podsjeća da je Isus na njima ustanovio ono što mi danas živimo i za što zahvaljujemo Bogu, a to je da je Isus osnovao Crkvu utemeljenu na apostolima. Činjenica da ih Matej poimence sve nabraja pokazuje da Crkva nije neka anonimna masa. U njoj smo svi po imenu i prezimenu. Upisani smo u dlanove Božje ruke“ istaknuo je mons. Puljić.
Prizor kako se Isus sažalio nad mnoštvom ljudi koji su se okupili oko njega i pokazali da imaju povjerenja u Isusa i očekuju od njega putokaz za život, „podsjeća i na današnju bespomoćnost suvremenog čovjeka. Čovjek želi ostaviti dojam vlastite moći i sigurnosti koji na ovom svijetu gradi visoke zgrade i duge mostove, šalje u svemir rakete koje mjesecima istražuju zviježđa. Genski mijenja i kombinira živa bića, otkriva nove lijekove protiv različitih bolesti. Sve mu to ‘pomaže’ da umišlja kako nema kraja njegovoj moći, pa mu nije potrebna nikakva sućut ni sažaljenje. Vidimo, međutim, kako se ta njegova moć okreće protiv njega zbog neodgovornog uništavanja ozonskog zaštitnog omotača i kozmičkog zračenja, naglih klimatskih promjena koje izaziva bezobzirna eksploatacija prašuma, vode i zemlje. Tako ljudi upadaju u začarani krug i ne nalaze rješenja brojnim pitanjima“ upozorio je mons. Puljić.
U Isusovom pozivu poimence dvanestorici učenika neka idu liječiti bolest i nemoć, „osjećamo Isusovu nakanu da osnuje Crkvu koja nije ‘proizvod povijesnog slučaja, nego izvorni Božji naum’ (Ef 5, 22-23), Božja institucija koja će nastaviti njegovo djelo na zemlji. Crkva je Božje zdanje kojemu je zaglavni kamen Krist, a u njene temelje ugrađeni su apostoli i proroci (Ef 1, 20-21). Crkva je Božji naum u kojoj i mi sudjelujemo i koju baštinimo. Zahvalni smo Bogu za tu milost. To nije naše pravo, nego milost što nas je Bog primio i posvetio kao svoju djecu“ istaknuo je nadbiskup, dodavši da „Crkva nadilazi zemaljske zajednice i u njima se povijesno ostvaruje. Tu je paradoks, Božja institucija ostvaruje se među nama, krhkima, slabima, grešnim ljudima“.
„Crkva se ne može svesti na čistu povijesnu stvarnost. Zato se kaže otajstvo, otajstvo Crkve. Otajstvo Crkve razumljivo je samo u otajstvu euharistije koja izgrađuje Crkvu. Crkva slavi i čini euharistiju, od euharistije živi. Njena organizacija i ustroj nisu sociološke naravi. One nadilaze tu stvarnost. Temelj njenog jedinstva je vjera. Zato Pavao kaže „Jedan Gospodin! Jedna Vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima“ (Ef 4, 1-6)“ istaknuo je mons. Puljić.
Nadbiskup je podsjetio da je u travnju 2019. g. bio stoti rođendan kardinala Franje Kuharića, a u svibnju 2020. g. stoti rođendan Karola Wojtyle. „Obojice se sjećamo s ljubavlju i zahvalnošću jer su svojim apostolskim žarom pokazali kako se Crkvu voli i kako se za nju žrtvuje. Za obojicu su bili planirani znanstveni i liturgijski susreti, ali je pandemija sve poremetila i omela“ rekao je nadbiskup Puljić.
Podsjetio je na veličanstveni sprovod kardinala Kuharića pred zagrebačkom katedralom „kad se moglo ‘opipljivo osjetiti i srcem proživljavati govor puka koji je volio svoga pastira’, koji i na odru nije prestao biti privlačna točka i zalog njegove sigurnosti. To je potvrdio i predvoditelj slavlja kardinal Jozef Tomko koji je rekao da je „došao k nama u ime Svetoga Oca moliti“ i „iskazati posljednju počast velikom čovjeku Crkve i velikom sinu plemenitog hrvatskog naroda”. Taj Božji čovjek zračio je ljubavlju prema svima, u svojoj Nadbiskupiji i u drugim našim biskupijama i diljem svijeta gdje su radili i živjeli Hrvati koje je rado obilazio, hrabrio i poticao neka ostanu vjerni Bogu i svom rodu“ istaknuo je nadbiskup Puljić.
Podsjetio je da je kardinal Kuharić često upotrebljavao riječ ‘otajstvo’. „Za njega je sve bilo otajstvo, od života do smrti, od sakramenata do pastoralnog rada. Uronjen u sakramentalnu zbilju Crkve, govorio je jezikom zagovornika malenih i obespravljenih. Bio je odlučan navjestitelj spasenja i neumorni branitelj istine i slobode. Dao je izniman doprinos ostvarenju prava hrvatskog naroda na samostalnu državu. S pravom mu je bivša predsjednica RH, Kolinda Grabar Kitarović podijelila posthumno odlikovanje Velered predsjednika Franje Tuđmana i tom prigodom istaknula da su „ljudi u njemu prepoznavali čovjeka duboko prožetog Evanđeljem, potpuno posvećenog dobru katoličkih vjernika, svoga naroda i domovine te pomirenju, ekumenizmu i međuvjerskom dijalogu, zaštiti dostojanstva i života svakog ljudskog bića““ naglasio je nadbiskup, podsjetivši da je Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu bio svom negdašnjem Velikom Kancelaru organizirao znanstveni teološki simpozij u travnju 2020. g, ali je odgođen zbog pandemije.
Povodom stote godišnjice rođenja pape Ivana Pavla II. 18. svibnja, bile su planirane liturgijske svečanosti i znanstveni simpoziji diljem svijeta, osobito u njegovoj rodnoj Poljskoj i Vatikanu. „Zadnja četvrtina 20. st. bila je u znaku Ivana Pavla II. Zbog djela koja je učinio i misijskog žara koji je pokazao, bit će zapamćen kao ‘Veliki papa’, poput Grgura i Leona Velikoga“ istaknuo je mons. Puljić koji je povodom toga velikog jubileja proteklih mjesec dana priredio osam video snimki „o tom dragom, velikom i nezaboravnom Papi“ koja se mogu pogledati na portalu IKA-e i na stranici Zadarske nadbiskupije.
Naslovi tih razmatranja su: 1. Ne bojte se! Otvorite širom vrata Kristu; 2. Izbor Karola Wojtyle za Papu – iznenađenje, zabrinutost i ‘šok’; 3. Vapaji i žarke molitve Ivana Pavla II.; 4. Mladi, vi ste Papina nada. Vi ste nada Crkve; 5. Obitelji, postani ono što jesi; 6. ‘Božji glasnik’ na putu umorne Europe; 7. Ivan Pavao II., vizionar budućnosti i povijesti te 8. Hrvatska Ti kliče, Hvala!
„U sklopu mise zahvalnice koju organizira Zadarska nadbiskupija, Teološko-katehetski odjel i Sveučilište u Zadru, želimo Bogu zahvaliti za sve milosti i darove koje smo primili tijekom godine. Lijepo je biti zahvalan. Blago obitelji i Crkvi koji imaju zahvalnu djecu. Blago narodu koji ima zahvalne građane. Ne možemo dovoljno zahvaliti za milosti i sve što smo primili i primamo, nezasluženo. Sve je dar, sve je milost“ poručio je mons. Puljić, u zahvalnosti „Uskrsnulom Kristu za Riječ Božju koju slušamo i koja nas hrani i za sakramente koje nam je ostavio kao hranu i poputbinu“.
„Osobito smo zahvalni Isusu za apostole na kojima je utemeljio svoju Crkvu koju ni vrata paklena neće nadvladati. Zahvalni smo i za dvojicu vrijednih Isusovih učenika čije smo stote obljetnice rođenja obilježili: Slugu Božjega Franju kardinala Kuharića i nezaboravnog, dragog i svetog Ivana Pavla II., koji su nam u teškim i izazovnim vremenima bili nadahnuće, orijentir, potpora i poticaj. Od srca zahvaljujemo Bogu za dar njihovog služenja i svjedočanstva i za sve dobro što su govorili, činili i svjedočili. Hvala im posebice što su nam snažili vjeru i bili poticaj“ zaključio je nadbiskup Puljić.
Na kraju mise svjedočio je Vladimir iz Rijeke, mladić koji se tri i pol godine nalazi u zajednici Mondo Nuovo u Nuniću pokraj Kistanja. „Moj put ovisnosti trajao je više od 20 godina. S 14 godina već sam, nažalost, počeo skretati na krivi put kriminala, ulice koja piše svoja pravila i daje puteve koji najčešće ne završavaju najbolje. Bilo je u tim godinama perioda i kad sam se htio iščupati iz te tame, ali nažalost, sâm sam teško uspijevao, uvijek me vuklo nazad. Svih tih godina, moja svrha života i moj cilj bio je samo jedan – kako doći do droge. Upao sam u teške depresije, teško psihičko stanje, više nikoga nisam vidio oko sebe. Ljudi su već bili digli ruke od mene. Bilo je i teško tjelesno stanje. Potražio sam pomoć u Zajednici. Najzahvalniji sam Bogu što mi je dao novu šansu, što mi je dao snage da sve izdržim. Puno sam zahvalan ljudima u Zajednici koji su bili uz mene od prvog dana i pokazivali mi svjetlost, bili su moje svjetlo.
U Mondo Nuovo sam završio program, no odlučio sam još ostati u Zajednici, da sada ja mogu biti tračak svjetlosti, pomoći drugima i biti dokaz da se iz toga može izvući. U zajednici u Nuniću živi 13 mladića. Princip Zajednice temeljen je na evanđelju, imamo malo gospodarstvo, životinje i zemlju. U radionici gipsa i stolarskoj radionici izrađujemo radove svojim rukama. Preko toga se ponovno učimo odgovornosti, kako biti odgovoran u životu. Kupnjom naših radova pomažete Zajednici, da primimo nove dečke, uspravimo ih na pravi put i da im pokažemo svjetlost. Poštenje, čestitost, vjernost, ljubav i vjera u Boga jedini je ispravan put. Nekad zna biti jako teško, nekad zna biti velika tama, veliki mrak, ali Bog je svjetionik koji nam uvijek pokazuje pravi put“ rekao je Vladimir te zahvalio župniku Pinčiću i mons. Puljiću za prijem. Nadbiskup je čestitao i zahvalio Vladimiru i snažno ga zagrlio.
„Svjedočanstvo Vladimira poticaj je da čuvamo jedni druge, da pomažemo otkrivati ljude kojima treba pomoći, osobito da roditelji paze djecu, da ne zanemare odgojnu funkciju koju je Isus dao svojim apostolima, a preko apostola svakome koji je odgovoran za drugoga, posebice roditelji, odgojitelji, učitelji. Svi smo odgovorni jedni za druge. Neka nas Bog blagoslovi u dobroj nakani da budemo njegova vrijedna djeca“ zaključio je nadbiskup Puljić.
Ines Grbić