Na svetkovinu Tijelova u četvrtak 11. lipnja, svečano misno slavlje u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Nakon mise, u katedrali je bilo klanjanje pred Presvetim, a na kraju euharistijskog klanjanja nadbiskup Puljić je blagoslovio puk s Presvetim oltarskim sakramentom.
„Svetkovinom Presvetog Tijela i Krvi Isusove ispovijedamo ono što je Crkva stoljećima naučavala: Krist je stvarno i bitno nazočan u Presvetom oltarskom sakramentu. Zahvalni smo Kristu što nam je ostavio sebe kao hranu i popudbinu. Draga nam je svetkovina kojom zahvalna srca ispovijedamo da je Krist „kruh živi koji je s neba sišao“. On je među nama, Emanuel, Bog s nama, naš suputnik i supatnik; nebeska hrana i popudbina na našem ovozemaljskom putovanju“ rekao je nadbiskup Puljić, istaknuvši da „sudjelovati na pričesti znači biti jedno s Kristom i ostati jedno u njemu: „Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni i ja u njemu“ (Iv 6,56). ‘Ostati u njemu’ označava zajedništvo u tri smjera: zajedništvo s Kristom, s njegovom Crkvom i svim ljudima, osobito s onima koji pate zbog bolesti, gladi, rata i drugih problema“ potaknuo je mons. Puljić.
„Dok slavimo svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove, razmišljamo o svetom otajstvu koje po Kristovu nalogu slavimo. Već dvije tisuće godina Crkva to s poštovanjem i zahvalnošću čini. Nedjeljno misno slavlje središte je obiteljskog, župnog i kršćanskog života. Apostoli su to shvatili pa su „svaki dan jednodušno i postojano hrlili u Hram te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu, hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda“ (Dj 2, 46-47). Iako smo tijekom prošlih tjedana imali prigodu pratiti svetu misu putem medija, osjećali smo nedostatak zajedničke euharistijske gozbe“ rekao je mons. Puljić, potaknuvši da molitvenom sabranošću i klanjanjem zahvalimo Isusu što nam se po euharistiji ‘duša napunja milošću i daje zalog buduće slave’.
Nadbiskup je podsjetio da nam je Isus „neposredno pred dramu suočenja sa snagama zla i smrti ostavio simbole vjernosti i ljubavi. To nam je najdraža i najdragocjenija uspomena: Spomen čin koji najavljuje novo doba, ‘novo nebo i novu zemlju’. To je čudesna Božanska pretvorba koja nadilazi vremena i prostore. To na Tijelovo zahvalno slavimo, ispovijedamo i radosno spominjemo“ rekao je nadbiskup, poželjevši da časteći sveta otajstva Tijela i Krvi Kristove osjećamo u sebi plod njegovog otkupljenja.
„Svetkovina Tijelova vodi nas do nezaboravne Večere Gospodnje koju je, kako pišu evanđelisti, ‘Krist vruće želio blagovati sa svojim učenicima’. Nešto je, ipak, bilo neuobičajeno u tom Kristovom posljednjem slavlju Pashe. Nakon blagoslova Isus je dao učenicima kruh uz riječi: „Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje“. Dao im je i čašu govoreći: „Uzmite i pijte, ovo je krv moja, novoga i vječnoga saveza, koja se prolijeva za vas i za mnoge na oproštenje grijeha“. Nakon toga izrekao je i svoju oporučnu želju: „Ovo činite meni na spomen““ podsjetio je nadbiskup, istaknuvši da je „svaka misna pretvorba navještaj konačnog Isusovog dolaska ‘jednog dana’. Crkva prinosi Ocu nebeskom nekrvnu žrtvu Novog Saveza. Crkva slavi euharistiju i od euharistije živi. Isus, koji je prošao svijetom čineći dobro, nastavlja i danas po euharistiji liječiti bolesne, hraniti gladne, tješiti žalosne i praštati grijehe. Euharistija je čudo Božje nazočnosti među nama. Kad je Isus na Posljednjoj večeri izgovorio riječi „Ovo je čaša moje krvi, novog i vječnoga saveza“, bilo je jasno da nastupa mesijansko razdoblje; novi savez u Krvi Kristovoj po kojoj se čovječanstvo povezuje s Bogom i Bog s ljudima. Po činu Isusove golgotske žrtve zbilo se otkupljenje i sklopljen je novi savez. Svečanost Tijelova dobra je prigoda posvijestiti to naše savezništvo s Bogom i doživjeti blizinu koja se iz tog novog saveza rađa“ poručio je nadbiskup Puljić.
I.G.
