Grad Pag nastaje u srednjem vijeku pokraj solana na južnom dijelu istoimenog otoka, a ime mu dolazi od latinske riječi pagus – selo. Naseljen još u pretpovijesti, a u antici nazivan različitim imenima, prema Pliniju Cissa i Kissa, ili Dandolovu Kessa i Kvisa, a hrvatski Pag. Villa Paginje spominje se 1071. Kralj Petar Krešimir IV. darovao je sjeverni dio otoka rapskoj crkvi, južni dio otoka pripao je Zadru. U srednjem je vijeku Pag poprište čestih sukoba Rabljana i Zadrana. Potkraj 12. st., nakon propasti Keše (Cisse), vodeću ulogu na otoku preuzima grad Stari Pag. Ugarsko-hrvatski kralj Bela IV. podaruje mu 1244. status slobodnoga kraljevskog grada. U doba Ludovika I. Anžuvinca (1376.) uspijeva se nakratko osloboditi vlasti Zadra i stvoriti svoju samoupravu, koju mu je 1396. hrvatski Sabor u Ninu svečanom poveljom i priznao. U sukobima sa Zadrom teško je stradao 1394., pa su se stanovnici preselili na novu lokaciju, dva kilometra sjevernije, gdje je 1443. godine utemeljen novi grad, po određenom urbanističkom planu čuvenoga graditelja Jurja Dalmatinca, rodom iz Zadra, s pravilnim rasporedom ulica i središnjim gradskim trgom. Od 1409. je pod mletačkom upravom, a nakon toga dijeli sudbinu ostale Dalmacije pod vlašću Austrije.
Novi je grad Pag poligonalnog tlocrta, položen najdužom stranicom uz more. Glavna uzdužna i poprečna ulica sijeku se pod pravim kutom i vode na četvora gradska vrata. Na njihovu središtu nalazi se pravokutni trg sa zbornom crkvom, kneževom palačom i nedovršenom “biskupskom” palačom. Od zidina i kula sačuvao se samo dio sjevernoga grada s ostatcima kaštela.
Grad Pag imao je i svoj kaptol, najprije u Starom Gradu, a zatim uz zbornu crkvu – današnju župnu. Prvi arhiprezbiter spominje se 1318., a posljednji kanonik bio je ugledni socijalni radnik don Josip pl. Felicinović, umro 13. 3. 1984. Pag je imao i više uglednih ljudi od kojih ćemo spomenuti bar dvojicu: Antonija Palčića (1449.-1471.), biskupa osorskog, koji se posebno brinuo za ures tamošnje katedrale i koji je svoju palaču u Pagu namijenio paškom biskupu ako ga kada dobije; Bartol Kašić (1567.-1650.), hrvatski znanstvenik, pisac, tvorac prve hrvatske gramatike, koji je prvi preveo čitavu Bibliju na hrvatski. Godine 2000. župa je izdala nosač zvuka (CD) na kojem Župni zbor izvodi starohrvatske (glagoljaške) napjeve koji se još pjevaju u zbornoj crkvi u Pagu.
Zborna crkva Uznesenja BDM. To je trobrodna bazilika s tri četvrtaste apside, od kojih su bočne, kao i sakristija, presvođene gotičkim križnorebrastim svodovima. Bazilika je mješavina elemenata romanike, gotike i rane renesanse. Pročelje je jednostavno, s gotičkim portalom, renesansnom rozetom i nedvršenim svetačkim likovima u visokom reljefu, ugrađenom u dva reda. Crkvu su započeli 1443. graditi Juraj i Pavao Dimitrovi iz Zadra, a 1446. gradnju preuzeo Juraj Dalmatinac. Dovršena je 1487., a 18. 9. 1488. u nju je premješten Kaptol iz Staroga Grada. U 18. st. crkva je restaurirana i tada su izrađene štukature na stropu. Glavni je oltar je 1807. prenesen iz Zadra i potječe iz dominikanske crkve, na njemu je slika Uznesenja BDM; u zbornoj je crkvi još sedam oltara: kameni oltar prema puku; oltar sv. Križa s čudotvornim (gotičkim) Raspelom; Presvetog Sakramenta sa svetohraništem; Gospa od Ružarija s kipom; Srca Isusova s kipom od gipsa; oltar sa sarkofagom sv. Valentina i slikom sv. Benedikta; oltar Duša čistilišta; kamena krstionica; dvije kamene škropionice; portal ukrasuje bareljef s Bogorodicom (koja pod plaštem okuplja – zaštićuje Pažane) i lijepa rozeta. Nedovršeni zvonik s četiri zvona i jednim malim, školskim. Crkva je obnavljana 1847., 1990., 1998. i sada traje obnova kamenog pročelja.
“Gospa od Staroga grada” – nekadašnja romaničko-gotička župna crkva iz 15. stoljeća u Starom gradu u kojem su sačuvani i dijelovi srednjovjekovnih bedema.Na baroknom bogato izrađenom glavnom oltaru crkve Uznesenja BDM iznad svetohraništa središnja je figura drveni kip čudotvorne Gospe od Staroga Grada; oltar prema puku drveni. U lađama su oltari sv. Ante – drveni sa slikom sveca i sv. Šimuna Bogoprimaoca sa slikom; sakristija i ostatci franjevačkog samostana iz 16. stoljeća; škropionica jedna ugrađena, a druga samostalna; zvonik s dva zvona.
