Nalazi se usred plodnog polja u podnožju kamenitog brda u mjestu Pridraga. Jedna je od najbolje sačuvanih ranokršćanskih crkava na području današnje Zadarske nadbiskupije. To je jednobrodna starokršćanska bazilika iz 5. ili 6. st., s tri apside složene u obliku trolista, lista djeteline. Sveukupna dužina crkve iznosi 21,50 m, širina prednjeg dijla 7m, širina stražnjeg dijela 13,50m. Unutrašnjost prednjeg dijela crkve (lađe) plitkim je pilastrima podijeljena na dva traveja. Treći travej sačinjavaju tri polukružne apside koje tvore svetište. Širina aspida iznosi oko 4,60 m, a dubina oko 3,20 m. Uokolo srednje apside bila je prislonjena svećenička klupa. Na vanjskom licu crkve raspoređene su plitke lezene, gusto poredane u prednjem dijelu crkve (gdje visinom sežu do krova), a široko razmaknute na apsidama, gdje su međusobno povezane slijepim lukovima. na južnom i sjevernom zidu između lezena nalaze se bifore. Bifora se nalazi i na pročelju crkve, iznad ulaznih vratiju. S južne strane crkve nalaze se ostatci krstionice koja je na sjevernoj strani imala maleni narteks veličine oko 2,40 x 2,30 m. Sama krstionica bila je poligonalnog oblika, s malenom polukružnom apsidom istaknutom u prostoru (naistočnoj strani). U središnjem dijelu krstionice stajala je šesterokutna krstionica. Komunikacija između crkve i krstionice odvijala se kroz vrata na južnoj apsidi crkve. Crkva je na prednjem dijelu imala narteks, a sa sjeverne i južne strane atrij. prostor oko apsida bio je ograđen zidom.
Pri posljednjim istraživanjima, a i ranije, pronađeno je relativno dosta ulomaka kamenoga crkvenog namještaja i ukrasnih dijelova arhitekture, od kojih jedan dio pripada ranokršćanskom vremenu.
Crkva sv. Martina u Pridrazi sagrađena je u neposrednoj blizini velike vile rustike čiji su ostatci samo djelomično istraženi. U tim istraživanjima između ostaloga otkrivena je šesterokonhna crkva sv. Mihovila koju datiramo u konac 8. ili na sam početak 9. st.
Crkva sv. Martina po karakteristikama gradnje pripada nesimnjivo ranobizantskom (justinijanskom( vremenu, pa se vremenom njezina nastanka može smatrati prva polovica, odnosno sredina 6. st. Komu je bila posvećena u ranokršćanskom vremenu, teško je reći. Ako je suditi po činjenici da se tiutulari često nasljeđuju, možda je posverta bila sv. mihovilu, kojemu je tijekom ranoga srednjega vijeka podignuta crkva nepunih 300 m udaljenosti od sv. Martina. (Ante Uglešić, ranokršćanska arhitektura na području današnje Zadarske nadbiskupije, Zadar 2002., str. 52-56).
Za Domovinskog rata teško je stradala, a odmah nakon oslobođenja temeljito je obnovljena; blagoslovio ju 11. studenoga 1997. nadbiskup Ivan Prenđa. Pokraj crkve pronađeni su ostaci šesterostrane krstionice. U obnovljenoj crkvi sada je samo drveni oltar prema puku s ambonom i drveno svetohranište. Oko crkve nalazi se groblje s kamenim grobovima i stećcima. Pronađeni su još i arhitektonski ulomci, ukrašeni pleterom kao i materijali sa starokršćanske oltarne pregrade. Posebno se ističe basreljef hrvatskog viteza, ratnika na konju, zaštitnika crkve sa štitom i mačem.
Spomenik je nulte kategorije.