Pođi i popravljaj moju Crkvu vjerom i ljubavlju, molitvom i vjernošću
Čitanja: 1 Kr 10, 1-10; Mk 7, 14-23
1. Današnja dnevna čitanja donose nam dva biblijska teksta o kojima ćemo kratko razmišljati. Prva knjiga kraljeva izvješćuje o pohodu kraljice od Sabe poznatom kralju Salomonu. U to vrijeme bio je običaj na istoku da kraljevi i vladari među sobom izmjenjuju uljudna pisma, a i susrete kad je to bilo moguće. U prigodi takvog pohoda kraljica od Sabe zadivila se Salomonovoj mudrosti i „zastade joj dah“. Čula je, naime, puno o mudrosti Salomona. Stoga je izrekla i blagoslov i njemu i narodu komu je „tako omilio“, pa ga je „postavio na prijestolje Izraelaca, da kao kralj „čini i dijeli pravicu“. Kraljice od Sabe pralik je čovječanstva koje traži svjetlo i istinu. Ona je ujedno znak i preteča kraljeva mudraca koji stižu „iz Sabe donoseći zlato i tamjan“ (Iz 60, 6) i klanjaju se utjelovljenoj Mudrosti u Betlehemu, Isusu Kristu, Spasitelju i Otkupitelju ljudskoga roda. Kraljica od Sabe tražila je utjelovljenu Mudrost, Mesiju i vratila se u svoju zemlju puna nade da će Mesija doći. A kada dođe njezini će daleki potomci poći da mu se poklone, te ori tom prinijeti poklone Božjoj mudrosti koja je Tijelom postala i nastanila se među nama.
Marko nam je u kratkom evanđeoskom odlomku (Mk 7, 14-23) donio Isusovu pouku kako ono „što iz čovjeka izlazi, to ga onečišćuje“, jer ljudsko srce je vrelo tjelesne i duševne čistoće i nečistoće. Poznato je da su Židovi imali cijeli katalog nečistih životinja (Lev 11) koje se nije smjelo jesti kako god oprali ruke ili ih skuhali i popržili. Isus ovom današnjom raspravom s farizejima stavlja u pitanje njihovu praksu, predaju i običaje starih. I tumači kako ono što izlazi iz čovjekova srca, to ga onečišćuje pred Bogom i pred ljudima. Jer, iz srca čovječjega izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevare, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje (Mk 7,20-23). Trinaest, dakle, zala navodi Isus kao nešto što onečišćuje čovjeka i od tih zala valja nam se oslobađati.
2. Uz ove kratke misli vezane uz današnja čitanja čini mi se uputnim citirati nekoliko rečenica kardinala Roberta Saraha iz njegove najnovije knjige „Zamalo će večer i noć je naizmaku“ koju je objavio u ožujku prošle godine i već je prevedena na hrvtaski. Nakon što je objavio knjige „Bog ili ništa“ i „Snaga tišine“, evo ga s novom knjigom gdje odgovaran pitanje: „Zašto se ponovno javljam za riječ? U zadnjoj knjizi, veli Sarah, pozvao sam vas na šutnju. Ja međutim više ne mogu šutjeti. Ne smijem šutjeti. Kršćani su zbunjeni. Sa svih strana stižu pozivi u pomoć. U Rimu primam svećenike koji su obeshrabreni i povrijeđeni. Crkva prolazi kroz mračnu noć. Oko nje se ovija tajna zla koje zamagljuje njezin pogled. Iz dana u dan stižu strašne novosti o zloporabi djece a to ranjava srce Crkve. Zbog toliko gnjusobe svećenici cijelog svijeta osjećaju se poniženi i izdani, a Crkva proživljava otajstvo bičevanja, pa joj je tijelo dobro izranjeno.
A fenomen Jude opet je na djelu. Isitna, on se malo po malo otuđio i nije više Krista slušao, niti ga je pratio u njegovoj noćnoj šutnji i molitvi. Pribježište je našao u svjetovnim poslovima. Brinuo se za kesu, novac i trgovanje. Postao je lažljivac koji je i dalje išao za Kristom, ali više mu nije vjerovao. Gunđao je. Navečer na Veliki četvrtak Učitelj mu je oprao noge. Tu pred njim, na koljenima bio je Gospodin, ponizni sluga koji pere noge njemu koji će ga izdati i predati. Isus je bacio na njega posljednji pogled pun nježnosti i milosrđa. Ali đavao se već nastanio u njegovu srcu. Stoga, Juda ostaje zauvijek fenomen izdajnika čija sjena lebdi kroz stoljeća i propituje svakoga od nas.
3. Nismo li se možda i mi uputili njegovim stazama, pa hladnoćom i ponašanjem izdajemo Gospodina?! Zanemarili smo molitvu, a u naš pastoral “uvuklo se zlo učinkovitog aktivizma”. I dok oponašamo organizaciju velikih poduzeća, zaboravljamo da je „molitva jedina kadra natopiti srce Crkve”. Zarobljeni krilaticom da je „vrijeme novac“ zanemarujemo molitvu pa smo “na putu izdaje”, veli kard. Sarah i dodaje kako nas to čini „spremnima na kompromise sa svijetom”, pa užurbano „stupamo Judinim stazama”. Počinje se sumnjati u nauk Crkve, “relativizirati smisao celibata”, tražiti „pravo na privatan život” i perverzna „homoseksualna ponašanja”. A to umnaža brojne sablazni među vjernicima i među klerom.
Budući da se „misterij Jude sve više širi”, kard. Sarah se obraća svećenicima i žarko im poručuje neka „ostanu jaki i uspravni“. Premda će im „zbog nekolicine posrnulih službenika prišiti etiketu pedofila i homoseksualaca“, kard. Sarah ih podsjeća kako je „na Veliki Petak Isus bio optužen i osuđen za sve zlo svijeta“. A cijeli Jeruzalem je vikao i urlao: „Raspni ga. Raspni”. Posrnuli klerici bez morala, nastavlja kard. Sarah, „neće potamniti sjajno svjedočanstvo onih četiristo tisuća svećenika koji diljem svijeta svaki dan vjerno, sveto i radosno služe Gospodinu”. Ova knjiga „krik je moje duše i moje ljubavi prema Bogu i prema braći svećenicima koje usrdno molim neka „ostanu vjerni svojoj prvoj ljubavi“. Neka s molitvom počinju i završavju svoj radni dan, jer bez nje bit ćemo “cimbal što zveči”, te poput “opsjenara stvaraju medijsku buku koja proizvodi samo trice i kučine”. Valja nam „otkrivati i njegovati trenutke šutnje i klanjanja“, te pasti na koljena s istim strahopoštovanjem kojim slavimo otajstvo liturgije. „Samo u takvom ozračju, završava ova dio razmišljanja kadr. Sarah, bit ćemo kadri čuti Gospodina da i nama kao i svetom Franji poručuje: „Pođi i popravi moju Crkvu! Popravljaj je svojom vjerom, ufanjem i ljubavlju. Popravljaj je svojom molitvom i vjernošću. Zahvaljujući takvom popravku Crkva će biti ponovno moj i tvoj voljeni dom“. Amen.
✠ Želimir, nadbiskup
Svećenička skupština, 12. 02. 2020.