Na blagdan Svete obitelji u nedjelju 29. prosinca, zadarski nadbiskup Želimir Puljić susreo je u katedrali sv. Stošije u Zadru obitelji djece s posebnim potrebama s područja Zadarske nadbiskupije. To je prvi takav duhovni susret održan na inicijativu nadbiskupa Puljića, kojega je na to potaknulo ganuće koje je doživio sudjelujući na humanitarnom koncertu suvremene duhovne glazbe ‘Ublažimo autizam djece’ održan 26. listopada 2019. g. u sportskoj dvorani Jazine u Zadru.
U prigodnom obraćanju roditeljima i djeci u katedrali, nadbiskup je zahvalio za dolazak članovima udruga i ustanova za djecu s posebnim potrebama. „Djeca i roditelji bili su mi na srcu kad sam razmišljao o tom susretu. Vi roditelji koji svoj križ radosno i strpljivo nosite. Čestitam vam na svemu što ste izdržali i izdržavate. Zahvaljujem od srca na vašoj ljubavi koju pokazujete prema vašoj djeci, što smo mogli osjetiti i na ovom susretu u katedrali“ poručio je mons. Puljić roditeljima, istaknuvši kako nije lako svaki dan imati glasna ponašanja djece i druge manifestacije koje se javljaju u njihovom životu. „Ali siguran sam da se s vjerom i ljubavlju sve može pobijediti i vi upravo to svjedočite. Tek ćemo gore kad dođemo Gospodinu znati koliko nam je u životu značilo to što imamo. To što vi živite povezano je s Isusovim križem. Isus je svojom patnjom i trpljenjem otkupio svijet. I mi sa svojom patnjom pomažemo Kristu da se svijet spasi i otkupi. Ne bojte se! S Gospodinom naprijed gledajte! I vaša patnja smisla ima! Ne samo za vas nego i za svijet i za Crkvu. Računamo na vas. Neka vas Gospodin blagoslovi“ poručio je mons. Puljić u ohrabrenju roditeljima, zahvalivši im za njihovo svjedočanstvo ljubavi.
U nagovoru nadbiskup je govorio o duhu Božića i značenju obitelji. „Božić stvara obiteljsko i blagdansko raspoloženje. Bog nas voli i zato dolazi nama. Zato se radujemo Isusovom rođendanu. U rođenju u Betlehemu Bog se uživo susreo s čovjekom. Božje rođenje u Betlehemu govori o vrijednosti obitelji u kojoj se Bog rodio. Bog se htio roditi u obitelji, živjeti, raditi u njoj i smislom ispuniti naš ovozemaljski život. Svojim rođenjem u obitelji on je došao posvetiti svaku obitelj“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da su „obitelji posvećene radi toga povijesnog događaja Božjeg silaska. Obitelj je sveta Božja institucija, sveto gnijezdo koje treba braniti i štititi svim dopustivim sredstvima i biti u službi obitelji. Crkva i društvo pozvane su biti u službi obitelji. Čestitam vam blagdan Svete obitelji i udjeljujem osobiti blagoslov jer prihvaćate stvarnost obitelji kao svetu stvarnost“ poručio je mons. Puljić roditeljima.
„Po svom rođenju, Isus ne usmjerava naš pogled samo prema nebu, nego i prema zemlji. Poziva nas da dok živimo na zemlji koja jest suzna dolina i puna problema, ali da njegujemo bratsku blizinu i solidarnost. Neka i ovaj susret bude izraz solidarnosti mjesne Crkve s roditeljima koji imaju osobite brige oko djece koja imaju osobite potrebe. Bog je ušao u osobnu povijest svakoga od nas i u naše obitelji. Molimo ga: Dođi u naše obitelji, u moje srce. Pomozi mi u stanju u kojem jesmo, meni, mome mužu i djeci. Blagoslovi nas. U duhu Pavlovih riječi, zaodjenimo se u dobrostivost, blagost i strpljivost. Da u godini pred nama idemo s punim povjerenjem kako je Gospodin s nama, nije nas ostavio. Vodi brigu o nama i mi smo upisani u dlanove njegove ruke. Svakoga od nas po imenu poznaje. Gospodin neka bude naš dragi prijatelj“ potaknuo je nadbiskup Puljić, poželjevši svima Božji blagoslov i čestitavši im svete blagdane.
Prisutnima se obratio i don Dario Matak, ravnatelj Caritasa Zadarske nadbiskupije koji je priredio vrećice slatkiša koje je nadbiskup uručio djeci. Don Dario je zahvalio nadbiskupu na organizaciji toga susreta baš na blagdan Svete obitelji „koja nas podsjeća da je sveta jer je Bog prisutan u njoj. Želim da vam uvijek svijetli taj primjer. Sveta obitelj je sveta jer je prihvatila dijete koje je u potpunosti promijenilo njihov život“ rekao je Matak, istaknuvši u čemu je obiteljima djece s posebnim potrebama primjer sveta obitelj Marije i Josipa. „Roditelji djece s posebnim potrebama koji su prihvatili svoju djecu prihvatili su dijete koje je potpuno promijenilo sve njihove planove i kojemu su potpuno podredili sav svoj život. Zato je ta obitelj sveta. I ti roditelji nikad nisu požalili što su prihvatili to dijete. Oni su to dijete prihvatili. To dijete je Bog donio u njihov život i u svijet preko njih“ rekao je don Dario, istaknuvši da ih njihova djeca na najljepši način povezuju s Bogom. Potaknuvši roditelje da prihvate taj križ kako su to učinili i Marija i Josip, don Dario je rekao da su i oni u svom životu doživjeli puno teškoća zbog Isusa. „Morali su bježati zbog Isusa, Mariji je rečeno da će joj mač boli probosti dušu. I oni su zbog Isusa svašta pretrpjeli i u potpunosti su mu podredili svoj život, kao što to čine roditelji djece s posebnim potrebama“ poručio je don Dario Matak.
Prisutnima se obratila i Daniela Dunat Amon iz Udruge za autizam Zadar. Zahvalila je nadbiskupu na ideji i realizaciji toga susreta koji se događa baš u katedrali. „Što se u katedrali dogodilo, dogodilo se i u svim drugim crkvama. Katedrala je majka svih crkava. Katedrala je crkva moga života. Od rođenja sam jako vezana za nju, počevši od moga krštenja, vjenčanja, krštenja moje djece. I ovaj susret doživljavam kao vrhunac usmjerenja vlastitog života i usmjerenja moje obitelji da smo na dobrom putu, iako živimo život s teškoćama“ rekla je Amon, istaknuvši da je susret s nadbiskupom „osobiti i posvećeni dan u poticanju svijesti o najmanjima i najnemoćnijima među nama i ne događa se slučajno u ove svete dane“.
„Božićno otajstvo je stapanje božanskoga s ljudskim, a mi to živimo svaki dan. Svako naše dijete s teškoćama je otajstvo za sebe. To imamo prilike vidjeti svaki dan u svim našim bitkama, onima za koje nitko ne zna i onima koje se vide na vani. Život s teškoćama nije nikakva tragedija. Taj život je drugačiji, zahtjevniji, izazovniji. Mi to jako dobro znamo. Ali također rađa i posebne blagoslove koje nema redovan život. Mi svojom prisutnošću i naša djeca možemo o tome svjedočiti na najljepši način. Bog stoji nad svakim djetetom, nad svakim pojedincem. Nad djetetom s teškoćama posebno. Svaki njegov uspjeh kroz tako težak, izazovan i složen život, poseban je dokaz Božje prisutnosti i djelovanja“ poručila je Amon, ohrabrivši roditelje da pokazuju kako život s teškoćama nije tragedija ako je tako ne doživljavaju.
„To je drugačiji život koji zahtjeva više snage, strpljenja i znanja ali donosi posebne blagoslove. Na susretu s nadbiskupom svi smo dobili blagoslov koji nam je prijeko potreban da idemo dalje u svojim životima, koji će nam dati snagu, vjeru, nadu, sve što možemo pokazati ljudima kao primjer. Trebamo dosta podrške, medicinske, stručne i podrške društva u cjelini. I na ovaj način, lijepim djelovanjem možemo zamoliti takvu podršku. Ljubav koju zauzvrat dajemo bit će na korist cijeloj našoj zajednici, na korist vjernika i cijelog društva. To je divno“ poručila je Dunat Amon, poželjevši da taj susret postane tradicija, što je želja i nadbiskupa Puljića.
Svi su roditelji bili jako dirnuti susretom kojega su, kako su sami rekli, doživjeli veličanstvenim. Roditeljima to znači, kao podrška i izraz razumijevanja za ono što žive. Njima i odlazak na misu zna biti problematičan. Djeci to trajanje može biti dugo, preglasno, a neki ljudi nemaju razumijevanja ako se dijete uzvrti, počne vikati i mahati rukama. Taj je susret u službi senzibiliziranja javnosti i poticaja okolini da se obitelji djece s posebnim potrebama razumije, da im se olakša prihvaćanjem i neosuđivanjem okoline za izvanjske manifestacije te djece.
Majka Katarina o susretu je rekla: „Emocionalno sam to doživjela. Baš me sin pita jesam li sretna što smo došli. On ima neke svoje igre i svjetove koje ja ne poznajem. Govorim mojoj djeci i poručujem svima: Samo ljubav i samo Bog. To je sve što te može gurati naprijed. Samo ljubav! Jer ljubav spašava i Bog spašava“. Bio je dirljiv prizor i jednog tate koji je jako zaplakao kada je nadbiskup njegovo dijete uručivanjem dara osobno pozdravio i blagoslovio. „Puno je tu emocija, izvrtiš cijeli film o tome što proživljavamo. Takne te kad vidiš da je dijete kakvo je. Ali prihvatiš da je tako i lakše ti je. Teško je nositi se s time, ali uz pomoć vjere sve ide“ rekao je taj otac.
Mnogi roditelji nakon susreta osobno su prilazili nadbiskupu Puljiću i s njim se zadržavali u razgovoru. Među njima je bila i Danijela Gavran čija 22-godišnja kćer Ena ima elemente cerebralne paralize, tešku dijagnozu kromosomapatije i druge dijagnoze. „Došla sam jer mi je potreban mir. Rekla sam nadbiskupu kako se osjećam. Nadasve, jako sam zahvalna i na suzi i na osmijehu. Težak je to put, teško je. Ali kad već jesam dobila takav život, isto se osjećam blagoslovljenom i radosno. Znate što ću vam reći? U životu me nitko nije volio više nego moja Ena. To vam je nešto divno. Mamina radost. Tako da se osjećaš jače, bolje, stabilnije. Ne može čovjek bez vjere, da vjeruje. Pada se, na dane se svađam s Bogom. Kaže mi i nadbiskup: ‘Možeš se i svađati, tako su nekad i proroci i sveci, glavno da pričaš s Njim’. Kad me Bog ne čuje, onda mu kažem: ‘Opet si na godišnjem’. Nadbiskup se na to jako nasmijao. Ali ne smiješ odustati. Ne možeš izgubiti vjeru zato što misliš da te ne čuje. Bog te čuje. I onda dođe“ rekla je Danijela.
Taj joj susret osobito znači jer poznaje sve te roditelje, nekad je bila i predsjednica udruge roditelja djece s posebnim potrebama u Zadarskoj županiji. „Ima puno autizma, to su predivna dječica. Nije lako. Ali trebaš doći do toga baš da budeš zahvalan na suzi. Kako to dobro dođe. I na osmijehu. Zahvalna sam jako. Trebaš sazrijeti, ne odustati. Svaki roditelj zna da je, bez obzira imali dijete s teškoćama ili ne, vama najmanje dano da ga odgajate. Veliki je utjecaj medija i ostaloga. Okruženi smo s negativnostima koje tjeraju čovjeka da ga odvrate od vjere. A onda si sam, nemaš s kim razgovarati, ne možeš se ni boriti. Ja sam obična majka koja voli. Prirodno je da budemo u zaštiti naših anđela djece. Neki roditelji koji imaju dijete bez teškoća ne sjećaju se kad im je dijete prohodalo, progovorilo. Ovdje sve znaš – i kad je progovorilo, kad je prohodalo, sve živo. U svojoj dvadesetoj godini moja Ena nacrtala je krug i unutra dvije točke. To je glava. Ja sam plakala od radosti. Taj crtež je uokviren. Dvadeset godina je majka čekala na to. Jel’ vi znate što to za mene znači? U dječjem vrtiću Latica i školi za djecu s posebnim potrebama rade divne osobe, blagoslov za nas“ poručila je Danijela.
Svi ti roditelji iščekuju izgradnju Centra za djecu s posebnim potrebama na zadarskim Mocirama kako bi obitelji dobile potrebnu i sustavnu brigu prijeko potrebnu za tu djecu. „Ne radi se o tome hoću li ja naći nekoga da pričuva kćer dok nešto obavim, nego radi se o tome da sve što smo gradili godinama, što naša djeca dosegnu u razvoju, kada navrše 20 godina, ako dalje ne pohađaju stručne ustanove s potrebnim tretmanima, stagniraju ili mogu nazadovati. A godinama smo radili na tome da nešto postignemo. Kad sam s 23 godine rodila Enu, nije bilo rane intervencije, koja sada postoji i uvelike pomaže roditeljima da shvate što im se dogodilo. Ja nisam tada znala što je dijete s posebnim potrebama. Trebamo podršku i pomoć društva. Poručujem roditeljima da stvarno, iz dubine budu zahvalni na uspjehu i na suzi. Drugo će sve doći. Ali moraš blagosloviti i suzu, ne samo osmijeh“ poručila je hrabra majka Danijela Gavran.
U dijeljenju darova djeci nadbiskupu su pomogli mladi iz volonterske akcije ’72 sata bez kompromisa’. Kroz susret je vodio nadbiskupov tajnik don Damir Šehić djelatan u pripremi toga susreta. Izvedbom božićnih pjesama sve je obogatio zbor mladih iz zadarske župe sv. Ante Padovanskoga na Smiljevcu.
Ines Grbić