TREĆA GODIŠNJICA SMRTI ZADARSKOG NADBISKUPA MARIJANA OBLAKA

Na treću godišnjicu smrti zadarskog nadbiskupa Marijana Oblaka, misu u katedrali sv. Stošije u Zadru u utorak 15. veljače predvodio je katedralni župnik mons. Ivan Mustać. U 17 stoljeća zadarske Crkve mons. Oblak je 67. zadarski nadbiskup, a prethodila su im 43 zadarska biskupa. Mons. Oblak, 111. pastir zadarske Crkve čije je biskupsko geslo bilo ‘Cum Maria’ – S Marijom, preminuo je 15. veljače 2008. g. u 89. godini života, 63. godini svećeništva i 50. godini biskupstva. „Prije nego se uputio na liječenje u Zagreb, nekoliko dana prije proslave sv. Stošije, pitao je, je li grob završen. Upravo je on htio urediti kapelu gdje je sarkofag sv. Stošije i tu napraviti mjesto za počivališta zadarskih biskupa, gdje su zemni ostaci nadbiskupa Mate Garkovića, Marijana Oblaka i Ivana Prenđe. Dok molimo za pokoj njegove duše sjećamo se svega što je mons. Oblak učinio za nadbiskupiju i grad. Da nije nadbiskupa Marijana Zadar bi drugačije izgledao; ne bi bio tako lijep; od katedrale sv. Stošije koju je detaljno obnovio do drugih crkava i institucija“ rekao je mons. Mustać na misi u kojoj su sudjelovali i nadbiskupova rodbina i nećak dr. Ante Uglešić, rektor Sveučilišta u Zadru. Prateći razvoj i širenje grada te duhovne potrebe puka, mons. Oblak je utemeljio brojne nove župe u Zadru, izgradio crkve i pastoralne centre. U molitvi da pastiri mogu izvršiti što riječima propovijedaju i da ih Bog uvede u blaženstvo izabranih i svetih, mons. Mustać je rekao da su u Crkvi neki pozvani biti pastiri kao biskupi, da mogu voditi lađu mjesne Crkve. „Nadbiskup Marijan je 27 godina bio na čelu zadarske Crkve. Radovao se svemu što je dobro i žalostio zbog lošega. Rijetko je bilo susresti čovjeka koji je toliko volio grad i nadbiskupiju kao on. To je prenosio na sve nas. Tu ljubav je prenosio na sve s kojima je surađivao, radio, koje je odgajao, s kojima je dočekao svoju starost i smrt. Misa je naša zahvala Bogu za dar poziva i svećeništva koje je mons. Oblak imao kao pastir u Crkvi“ rekao je mons. Mustać. Izrazio je zadovoljstvo što su grobovi zadarskih biskupa posjećeni, ljudi tu dolaze i mole. „Uvjeren sam da mole za nas. Ako nas itko zagovara pred Bogom, to su njih dvojica, Marijan i Ivan. Na taj način vjerujem u općinstvo svetih i da smo tako povezani. Mi molimo za njih, a vjerujem da oni još više mole za nas“ rekao je mons. Mustać.

Svećenička služba mons. Oblaka počela je u teškom poslijeratnom razdoblju. Zalagao se za nacionalno jedinstvo, bio ražalošćen stradanjem domovine i naroda u Domovinskom ratu, te je mons. Oblak rekao: “Bog me stavio u teško vrijeme, nesklono Crkvi, no osjećao sam kao da me netko nosi na krilima. Bez straha i kompleksa pred ikim vršio sam svoju dužnost”. „Križ je veliki znak Isusova povjerenja u ljubav svog Oca da ga neće ostaviti i napustiti. Bog nikad nije napustio pravednika usprkos njegovoj patnji smrti. Crkva je sakrament spasenja, svjetlo naroda, kako ju je nazvao Koncil. Ulaskom u Crkvu otkrili smo spasenje u Isusu Kristu, vidjeli smo Božju ljubav, Crkvu kao majku u kojoj se rađamo, živimo i u vjeri Crkve umiremo“ rekao je mons. Mustać. Marijan Oblak rođen je 8. prosinca 1919. g. u Velom Ratu na Dugom otoku u obitelji Ante i Marije rođ. Uglešić s petero djece. Na otoku je odmalena zavolio liturgiju i glagoljaštvo te je i njegovo svećeničko geslo ‘Zavolio sam krasotu doma tvoga i mjesto gdje prebiva slava tvoja’. Osnivač je Zbirke ‘Biblija’ zadarske nadbiskupije kojih je u 20 godina prikupio 1200 primjeraka na više od 400 jezika iz svijeta i Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru, iznimnog kulturnog hrvatskog blaga, a godišnje je posjeti 60 000 posjetitelja. Osobito ga je obradovala obnova samostana sv. Marije i Stalne izložbe crkvene umjetnosti te se tako sačuvalo crkveno blago, čemu su ondašnje vlasti 20 godina pružale otpor. Mons. Oblak je poticao Novu evangelizaciju, Bogu zahvalan za pokrete koje budi u Crkvi. Sudjelovao je na Drugom vatikanskom saboru od 1962.-1965. g. kao predstavnik BK Jugoslavije. Na Saboru je bio u grupi s krakowskim nadbiskupom Karolom Wojtilom otkad ih je povezivalo i osobno prijateljstvo. Upravo je prijedlog mons. Oblaka na Saboru da molitvu Očenaša, nakon Koncila, zajedno mole svećenik i puk. Nadbiskup je to smatrao zadarskim doprinosom sveopćoj Crkvi, što je zabilježeno i u saborskim dokumentima. “Za svakog od nas, osobito za biskupe iz komunističkog istočnog bloka, Sabor je bio otvaranje; bilo je otkriće doživjeti Crkvu u njenoj univerzalnosti. To je događaj Duha Svetog da to možemo jedva procijeniti” rekao je mons. Oblak. Do zadnjih dana svoje životne snage taj veliki erudit i poliglot pisao je knjigu o Europskoj uniji i kršćanskom svjetonazoru na kojem je utemeljena.

Ines Grbić