Zadarski nadbiskup Želimir Puljić održao je izlaganje „Mons. Marijan Oblak: zadarski nadbiskup i promicatelj kršćanske Europe“ na znanstvenom kolokviju povodom stote godišnjice rođenja nadbiskupa Marijana Oblaka u subotu 14. prosinca u sjemeništu Zmajević u Zadru.
Nadbiskup Puljić opisao je društvene okolnosti u Hrvatskoj i Europi u kojima je živio nadbiskup Oblak a predstavljale su velike lomove i preokrete koji su preusmjeravali tokove povijesti i društvenih uređenja u domovini i svijetu. „Mons. Oblak je bio aktivni sudionik i prenositelj duha Drugog Vatikanskog sabora. Dobro je primijenio zaključke Koncila na zadarskom području. Sjećam se kako su govorili da je Zadar uzor kako se provode dokumenti Koncila. Mons. Oblak je bio i prepoznatljivi promicatelj povezanosti vjere i kulture u povijesti hrvatskog naroda te zagovornik hrvatske suverenosti koja je bila ugrožena tijekom Domovinskoga rata. On je bio i promicatelj kršćanskog duha i povijesti Europe koja je svojom povijesnom ulogom evangelizacije zadužila cijeli svijet“ poručio je mons. Puljić.
Mons. Oblak djetinjstvo i mladost živio je u sjeni Prvog i Drugog svjetskog rata. „Rodio se neposredno nakon Prvog svjetskog rata a rastao je u razdoblju između dva velika svjetska rata koja su prouzročila strašna ubijanja ljudi i uništavanje imovine. U svom djetinjstvu i mladosti proživio je nekoliko bolnih događaja koji će zasigurno ostaviti traga na njegovoj osobnosti: dok je bio dijete, Nadbiskupija je bila podijeljena. On je to u povijesnom osvrtu o Zadarskoj nadbiskupiji 2004. g. opisao ovako: „Nijedna biskupija u Hrvatskoj i Crkvi katoličkoj u svijetu nije doživjela ono što se dogodilo Nadbiskupiji zadarskoj. Našoj je Nadbiskupiji bila odsječena ‘glava’ kad je Rapalskim ugovorom 12. studenoga 1920. g. izgubila grad Zadar, svoju glavu. Ta raskomadanost Nadbiskupije na dva dijela, talijanski i jugoslavenski, najteži je i najtragičniji događaj u njenoj dvotisućitoj povijesti““ istaknuo je Oblakove misli mons. Puljić.
„Mons. Oblak je rođen godinu dana nakon Prvog svjetskog rata. Mladu misu slavio je po završetku Drugog svjetskog rata. Mladenaštvo i studij proživio je u jednom od najtežih razdoblja Zadarske nadbiskupije, kada je grad Zadar pripao Kraljevini Italiji. Nadbiskupija je bila podijeljena. Drugim dijelom, otočnim i kontinentalnim, upravljao je šibenski biskup, tako je mons. Oblak i završio u Šibeniku i tamo bio zaređen za svećenika. Nakon Drugog svjetskog rata Zadarska nadbiskupija obuhvaća svoje nekadašnje granice, ali u vrijeme nadbiskupa Oblaka bila je podijeljena. Zadar, Cres, Lošinj, Istra i Lastovo pripali su Kraljevini Italiji. To je bila Zadarska biskupija pod talijanskom vlašću i teritorijem, jer je Italija taj dio dobila nakon Prvog svjetskog rata. To su joj obećali pobjednici, ako se priključi njima, da će dobiti. To je, nažalost, Zadar proživio i tako je trajalo do kraja Drugog svjetskog rata. Zadar je imao svoju tešku muku u kojoj je mons. Oblak rođen, rastao, nosio je teret odgovornosti i terete toga vremena, a onda je doživio i slobodu i nezavisnost Hrvatske“ rekao je mons. Puljić.
Nadbiskup je podsjetio i na totalno uništenje Zadra u Drugom svjetskom ratu. „Kad je Oblak studirao teologiju, njegov voljeni Zadar bio je bombardiran u više navrata, od 2. studenoga 1943. do 31. listopada 1944. g. Ne zna se točan broj zračnih napada. Čini se kako ih je prema usuglašenoj kronologiji bilo oko 47. Računa se da je tim bombardiranjima bilo porušeno oko 80% kućate da je na Zadar bačeno 649 tona bombi. Kad je nakon Drugog svjetskog rata rekao Mladu Misu pod motom ‘Zavolio sam krasotu doma tvojega’, Hrvatska je proživljavala posljedice Bleiburške tragedije i brojna stradanja na križnim putovima. Komunizam je nametnuo svoju bezbožnu ideologiju koja je oduzimala crkvene matične knjige, ukidala katoličke škole, sirotišta i odgojne zavode, potirala vjerski tisak, zatvarala bolnice koje su vodile redovničke zajednice, oduzimala crkvene zgrade, zemljišta i drugu imovinu. I sve to ‘u ime partije i naroda’. Početkom veljače 1952. g. ukinuto je i zabranjeno poučavanje vjeronauka u državnim školama. Bile su to godine kad je naš narod s drugim narodima srednje i istočne Europe stenjao u zagrljaju komunističke ideologije“ rekao je nadbiskup Puljić.
Mons. Oblak je bio nadbiskup u vrijeme Hrvatskog proljeća kada se mladost pojavila na pozornici svijeta. U poratnom vremenu mons. Oblak bio je svjedok studentskih demonstracija u Jaltskim dogovorom podijeljenoj Europi. „U Parizu, Pragu i Londonu, Zagrebu, Rimu, Varšavi i Berlinu studenti su se okupljali i pjevali „Mi ćemo pobijediti“. Hrvatski mladići i djevojke godinu kasnije, izlazeći na trgove Zagreba, Splita, Osijeka i Zadra i drugih hrvatskih gradova, zatražili su više slobode i autonomije, ekonomske i političke. Bila je to uvertira u Hrvatsko proljeće koje je 1970. g. uzdrmalo strukture ondašnje Jugoslavije. Ubrzo je diktator Tito smijenio hrvatsko partijsko vodstvo, ugušio studentski štrajk 1971. g. a u javnom prostoru Hrvatske zašutjela je slobodna riječ“ rekao je nadbiskup, istaknuvši da je Crkva u tom teškom vremenu počela govoriti hodočašćima u Marijina svetišta kako bi narod prepoznao korijene svoga identiteta.
„Božjom providnošću u to vrijeme na čelu hrvatskog episkopata našao se sluga Božji kardinal Franjo Kuharić, veliki poklonik bl. Alojzija Stepinca koji je 1941. g. planirao obilježiti godišnjicu prvih veza Hrvata sa Svetom Stolicom (641.-1941.). Zamisao je morala biti otklonjena zbog rata. Ali, nije bila zaustavljena. Tadašnji hrvatski biskupi nakon višegodišnjeg zatiranja katoličkog i hrvatskog imena u komunizmu, odlučili su kroz devet godina zahvaliti Bogu za dar krštenja, vjere i pripadnosti Katoličkoj Crkvi. Tako su započela narodna okupljanja u Solinu 1975. g., u Biskupiji kod Knina 1978. g. i u Ninu 1979. g. Vrhunac hodočasničke devetnice bio je euharistijski kongres u Mariji Bistrici 1984. g. gdje se okupilo preko pola milijuna ljudi.
To svehrvatsko hodočašće koje je započelo u Solinu 1975. g. predvodili su tadašnji biskupi i iskusni svećenici pastoralci. U tom devetogodišnjem hodu zahvalnosti ljudi su u znaku krunice i s krunicom prepoznali pravu snagu i osvojili slobodu“ rekao je mons. Puljić, suosjećajući s nadbiskupom Oblakom: „Mogu misliti kako mu je srce bilo razdragano kad je u Ninu dočekao Branimirovu godinu, nakon teških crkvenih problema s kojima se suočio“.
„Kad je bio u svojoj 70. godini života, mons. Oblak doživio je urušavanje Berlinskog zida 1989. g. Padom toga zida europske sramote i poniženja urušila se i komunistička neljudska ideologija koja je više od pola stoljeća progonila i uništavala sve što je mirisalo vjerničkim i nacionalnim nabojem. Urušavanjem te bezbožne i zločinačke ideologije probudile su se u ljudima nade za slobodom, osobito među narodima istočne Europe koji su više desetljeća stenjali pod diktatorskom čizmom komunizma. Hrvatska je, nažalost, zbog velikosrpske ideologije i agresije svoju slobodu skupo platila“ istaknuo je nadbiskup.
Mons. Oblak je bio zainteresiran i za utemeljitelje Europe i njene kršćanske korijene o čemu je počeo pisati knjigu koju nije završio zbog smrti. Znajući da se temom Europe bavi mons. Puljić, pitao je tadašnjeg dubrovačkog biskupa može li mu naći neku literaturu o utemeljiteljima Europe te mu je mons. Puljić poslao te materijale na talijanskom i njemačkom jeziku.
„Robert Schuman, Konrad Adenauer i Alcide De Gasperi bili su demokrati, praktični katolici, vjernici laici. Za Schumana se vodi postupak za proglašenje blaženim. Oni su htjeli pomirenu Europu kao kontinent mira i napretka, umjesto učestalih sukoba i ratova. Nisu željeli Europu nadmoći jednih nad drugima, nego Europu ravnopravnih naroda i država; ne Europu gospodarskog nadmetanja, nego Europu solidarnosti.
Uz tu trojicu utemeljitelja Europe mons. Oblak je osobito cijenio i našeg prvog Predsjednika dr. Franju Tuđmana. Smatrao ga je velikim i zaslužnim hrvatskim državnikom, pametnim političarom i rodoljubom i pravim Europljaninom. Slaveći misu u crkvi Svete Mati Slobode u Zagrebu, na trećoj obljetnici njegove smrti 10. prosinca 2002., mons. Oblak je rekao:
„Zahvaljujemo ti, Gospodine, za život našega prvoga predsjednika Franje. Zahvaljujemo ti za njegovo životno djelo. Ta on je ujedinio Hrvate, u domovini i svijetu da se oslobodimo svih povijesnih tutorstava. I budemo svoji u svojoj slobodnoj i samostalnoj državi. Zahvaljujemo Bogu što je ostvario stoljetni san: slobodnu i samostalnu državu Hrvatsku koju je ljubio i za nju neumorno radio, do posljednjih snaga. Na nama je sada nastaviti njegovo velebno povijesno djelo“. Homiliju je mons. Oblak završio molitvom neka nam „Gospodin pomogne da svoj hrvatski narod i državu volimo te da je pameću i radom izgrađujemo i unaprijedimo. Neka nam različitost mišljenja bude obogaćenje u međusobnom poštivanju i natjecanju za opće dobro naroda i države““ podsjetio je na misli svoga predšasnika mons. Puljić.
Iz zajedničkog rada na zasjedanjima BK, mons. Puljić kaže da je nadbiskup Oblak aktivno sudjelovao na konferenciji te je bio „jako uspješan nakon iznesenih mišljenja napraviti sintezu i ponuditi rješenje. Za to je imao izraziti dar“.
„Mons. Oblak iskoristio je vrijeme slobode da slušateljima pisanim i govornim načinom prenese poruku o doprinosu Crkve u razvitku hrvatske kulture u području kulture govora i ponašanja, kista i dlijeta, znanosti i glazbe i drugih kulturnih grana u životu čovjeka, društva i naroda. Osobito mu je bila na srcu glagoljica koja je kolijevka naše vjerske i narodne kulture, naši misali, lekcionari i brevijari tezaslužni hrvatski književnici i kulturni djelatnici“ rekao je nadbiskup.
Nakon kolokvija mons. Puljić predvodio je misu u katedrali sv. Stošije u Zadru u zahvalnosti Bogu za svećeničko i apostolsko služenje nadbiskupa Oblaka. „Nadbiskup Oblak je bio poklonik Božje riječi, skupljao je Biblije, ali je osobito živio od euharistije jer je to središte kršćanskog života gdje nam se Gospodin daruje u svojoj riječi i tijelu. Bio je svjestan svoga apostolskog poslanja koje mu je Gospodin dodijelio službom biskupa. Apostolima, prvim biskupima, Gospodin je dodijelio zadaću poučavanja, posvećivanja i upravljanja. Taj troplet u svom bogatstvu izričaja osobito su prikazali koncilski oci na Drugom Vatikanskom saboru na kojem je sudjelovao i mons. Oblak, kad su opisivali osnovne sastavnice biskupove službe i uloge u Crkvi. Jer, gdje je biskup tu je i Crkva“ poručio je nadbiskup Puljić.
Na misnom slavlju mons. Puljić nosio je biskupski štap nadbiskupa Oblaka, pastoral u čijem je hvatištu znak Marijinog lika jer je Gospa bila zaštitnica po kojoj je dobio ime, na čije je svetkovine imao značajne potvrde u svom svećeništvu i biskupstvu te je i njegovo nadbiskupsko geslo bilo Cum Maria – S Marijom.
Ines Grbić
