Idite i učinite sve narode mojim učenicima
Uz 100. rođendan mons. Marijana Oblaka
1. Apostolima, prvim biskupima, Gospodin je dodijelio zadaću „poučavanja“ (munus docendi), posvećivanja (munus santificandi) i upravljanja (munus regnandi). Ovaj troplet u svom bogatstvu izričaja osobito su prikazali koncilski oci na Drugom Vatikanskom saboru kad su opisivali osnovne sastavnice biskupove službe i uloge u Crkvi. Jer, gdje je biskup tu je i Crkva: Ubi episcopus ibi ecclesia. Bez biskupa nema Crkve. Među glavnim oznakama biskupove pastirske službe jest ona koja ga prikazuje kao „navjestitelja Radosne vijesti“, a ona proizlazi iz Isusove zapovijedi apostolima prije Uzašašća: „Idite i učinite sve narode mojim učenicima“. U duhu Pavlovih preporuka mladom Timoteju: „Propovijedaj riječ i uporan budi, bilo to zgodno ili nezgodno; kori, prijeti, opominji sa svom strpljivošću i poukom“ (2 Tim 4, 2).
Druga je zadaća biskupa biti posvetitelj ljudi i uvoditi ih u otajstvo povijesti spasenja. Stolga on mora kao predvoditelj dijeceze „biti uzorom svima“ (1 Petr 5, 4), te poticati suradnike-svećenike neka „pasu stado Božje, ne na silu, nego dragovoljno.. i neka s vjerom i ljubavlju „teže za pravednošću, pobožnošću, postojanošću i blagošću“ (1 Tim 6, 11-16). Uz dobro uho i strpljivo srce od njega se očekuje i odlučna ruka kojom pokazuju na granice lijepog i ukusnog, kao i na važnost tradicije i predaje u vjerskom odgoju i rastu. Treća odlika biskupove službe jest „upravljanje“ (munus regnandi). No, valja odmah naglasiti kako je „način biskupovog upravljanja jedinstven“. On, naime, upravlja kao „sluga, srcem dobrog Pastira“, koji ne traži drugo „osim slave Božje i spasenja duša“. S ljubavlju susreće svećenike, te otvorenog srca i uma uvažava laička društva. U duhu izričaja sv. Augustina koji je govorio okupljenim vjernicima laicima: „Za vas sam biskup, a s vama sam kršćanin“.
2. Kada nas je posljednji put pohodio blaženi Ivan Pavao II. potakao nas je da budemo ‘narod nade’. Svjesni smo kako se poput Mudraca s Istoka i mi danas uključujemo na putu u onu golemu procesiju Bogotražitelja kojom su išli naši očevi 13 stoljeća. Usprkos brojnim opasnostima i zavođenjima kojima su bili izloženi, oni su uspjeli i nama predati baklju vjere kojom, evo, na početku 14. stoljeća u slobodi molimo i pjevamo: „Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje Uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo“. Poželio bih, stoga, da svi mi koji smo se ovdje okupili razmišljati o nadi koja vjeruje i vjeri koja se nada, slijedimo onu svoju zvijezdu koja je zasjala na našem krštenju. A kada kao hodočasnici vjere zapadnemo u određene životne sumnje, ili se sukobimo s duhom ovoga svijeta neka nas hrabri Marija koja je rodila Kralja svijeta (Mt 2, 11).
Večeras kad se spominjemo stotog rođendana mons. Marijana Oblaka, liturgija Riječi sugerira nam divan odlomak iz Pavlove poslanice gdje apostol potiče Kološane (Kol 3, 12-17) neka se zaodjenu u „u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost, te da podnose jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu“. Mons. Oblak je volio tekstove Božje Riječi sročene na stranicama Biblije. To je ne samo pokazao u svojim homilijama i katehezama, već i u skupljanju biblija sa svih strana svijeta, u različitim izdanjima i jezicima. Siguran sam kako bi nam ponovio ovo što sveti Pavao piše svojim Kološanima: „Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu! I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu“ (Kol 3, 16-17). Amen.
Mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Katedrala sv. Stošije, 14. prosinca 2019.