1. Povod ovom susretu i liturgijskom slavlju jest četiri stoljeća utemeljenja „Bratstva svetoga Ružarija“ u ovoj župi sv. Lovre u Kalima. Što su bile bratovštine ili bratstva u prošlosti i kako su bila strukturirana u životu župe i biskupije? Bratstvo ili confraternitas kako su ih latinskim jezikom nazivali, bila su dobrovoljna katolička udruženja vjernika laika povezani sa župom i biskupijom, a pomagali su u vjerskom i društveno korisnom radu. Imali su vlastiti statut (matrikulu) koji je potvrđivao mjesni biskup. Uz to imali su i svoga sveca zaštitnika, kao i prepoznatljivu nošnju. Njihovo je osnivanje bilo najčešće vezano uz društvene i vjerničke potrebe ili nepogode, kao npr. liturgija, sprovodi, bolesti, požari, potresi, poplave i dr. Bratovštine su bile osobito aktualne i popularne između 13. i 16. stoljeća kad su i druga brojna staleška udruženja (muzičari, slikari, kipari i zanatlije) osnivali svoja društva i udruge. Uz bratimsku solidarnost, osobito prema siromašnim članovima, bratovštine su članovima pružale duhovnu sigurnost, pomoć u bolesti, utjehu u smrtnom času. Organizirali su pogrebe i pomoć obitelji preminuloga člana bratstva, te njegovali sjećanje na umrlu braću i sestre i molili zajedno za pokoj duša i život vječni.
U bratstvima se zapravo ostvaruje koncilski duh koji veli da je Crkva po vjernicima laicima prisutna u svim porama društvenoga života. Jer, tamo gdje laik nije prisutan u svijetu kao vjernik, tamo ni Crkva nije prisutna. Crkva je pozvana biti kvasac u društvu, te kroz vjerničko svjedočenje unositi kršćanske evanđeoske vrijednosti u društvenu zbilju. Naime, Crkva nije puka skupina ljudi, društvo ili sindikalna udruga koja se bori za svoje ciljeve. Ne, ona je živi organizam komu je glava Krist, a Duh Sveti život i duša. Ona je božanska i ljudska stvarnost koja se razvija kroz stoljeća sve do naših dana. U brojnim povijesnim iskušenjima kada je bila ušutkivana ili isključivana iz javnosti, ograničavana u poslanju ili do krvi progonjena, Crkva je po svojim hrabrim biskupima, svećenicima, Bogu posvećenim osobama i zauzetim vjernicima laicima hrabro branila dostojanstvo i slobodu svakoga čovjeka.
2. A da bi spomenuta društva, bratstva i udruge imale crkveni pečat sveti Ivan Pavao II. je u svojoj pobudnici „Kristovi Vjernici laici“ (Christifideles laici) naglasio jasne kriterije crkvenosti (br. 30). Među prvim kriterijima u prosuđivanju nekog vjerničkog društva jest naglasak na„pozivu na svetost“. U duhu onog starog katekizamskog odgovora na pitanje zašto smo na svijetu: „Da Boga upoznamo, štujemo i ljubimo, pa tako u nebo dođemo“. Dakle, već na ovoj zemlji kao članovi bratstva čeznemo za nebesima gdje je naša prava domovina. I u toj optici živimo, radimo, trpimo, molimo i zauzimamo se opće dobro. Odmah uz ovaj kriterij osobnog rasta u svetosti kao sinovi Crkve i članovi laičkoga društva imamo odgovornost ispovijedati i svjedočiti svoju vjere u zajedništvu s Papom i biskupom. Od njih se očekuje da budu aktivni u promicanju osobne i obiteljske molitve, liturgijskog i sakramentalnog života, kao i njegovanja kršćanskoga braka i brige oko zvanja za svećeništvo i posvećeni život.
Imajući u vidu potrebu i važnost djelovanja zauzetih vjernika laika hrvatski su biskupi 2012. godine objavili pastoralne smjernice za apostolat vjernika laika s naslovom „Za život svijeta“. U tom dokumentu navode se brojna područja suodgovornosti za djelovanje laika u Crkvi i u društvu. Tu je u prvom redu područje obrane „dostojanstva ljudske osobe i njezina prava“; zatim „zaštita života i promicanjem cjelovite istine o braku i obitelji“, kao i pitanje „ljudskoga rada, općeg dobra, slobode i pravednosti, gospodarskoga života, političkog djelovanja, te očuvanje okoliša i mira. Posebno je poglavlje posvećeno različitim laičkim službama u Crkvi od župnih kateheta i vjeroučitelja u školi do odgojitelja u vjeri u predškolskim ustanovama, te od službe lektora (čitača) i izvanrednih djelitelja svete pričesti do ministranata, pjevača i članova pjevačkoga zbora; od orguljaša, zborovođa, sakristana do pastoralnih animatora, vijećnika u pastoralnom i ekonomskom vijeću.
3. U tom kontekstu može nam poslužiti kao uzor BDM kojoj je posvećeno bratstvo sv. Ružarija, kao i sv. Andrija apostol koga danas spominjemo. On nosi častan naslov „prvopozvanoga“ kako nas izvješćuje evanđelist Matej koji veli da je „prolazeći uz Galilejsko more, Isus ugledao Šimuna i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more“. Kad im je rekao „Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi, oni su brzo ostavili mreže i pošli za njim”. Stoga je hrvatski pjesnik Milan Pavelić u stihu o Andriji ovako napisao: „Sunce motri sa nebeskih vrata Andrijaša i Petra mu brata, gdjeno ribu na jezeru love; ribu love, a Isus ih zove: S poslom stajte, ribu ostavljajte; mjesto ribe ljude lovit hajte“. Oni su zaista ostavili ribanje i pošli za njim.
Osobitu pomoć može nam pružiti Marija koju nam je Isus darovao za majku na križu kad je rekao: Ivane, evo ti majke. Ona je duša i srce Crkve koja moli za potrebe Crkve. Mi smo na vjetrometini vječitih sukoba s Marijom uspijevali prebroditi brojne povijesne krize i kušnje jer se po našim domovima molilo i hodočastilo u Gospina svetišta. Bez Marije zvijezde mora, bez Marije nade čovječanstva, bez Marije „zore naše svagdanje“, ljudi bi tonuli u gluhoj noći. Zato je Marija zvijezda naše povijesti i ufanje naše budućnosti.
4. Crkva Isusovih učenika započela je svoj ovozemni hod s Marijom u dvorani Posljednje večere. S Marijom će završiti i svoj hodočasnički put prema eshatonu. Marija je, dakle, uz Isusa u središtu Crkve. Stoga je pozdravljamo riječima svetoga Anzelma koji ovako Mariji pjeva: „Ženo, puna i prepuna milosti, tvojim blagoslovom blagoslovljena je sva priroda, jer ti si najblagoslovljenija među ženama“. Stoga, kao prognani sinovi Evini rado hodočastimo u Gospina svetišta u kojima se pjeva i moli. Tamo, naime, „vise zavjetni darovi, siromašnog, pobožnog puka… Dočekuju nas prijazno zidovi stari, skloništa priprostih duša, ribara i mornara. Mnogo su uzdaha čuli polumračni oltari, mnogo je suza vidjela Gospina slika stara“.
Tako pjeva poznati pjesnik F. Alfirević kako bi nam dao do znanja da takve „Marijine oaze duhovnosti“, i kad su suzama oblivene, ozdravljaju dušu čovjeka i donose okrjepu i blagoslov. Neka članovi „Bratstva svetoga Ružarija“, kao i svi vjernici ove župe uvijek osjećaju blizinu Gospe i neka joj bez prestanka ponavljaju riječi sv. Anzelma: „Nebo, zvijezde, zemlja, rijeke, dani i noći, sve se, Gospođo, raduje jer je po tebi obnovljeno i obdareno neizrecivom milinom.. Zahvaljujući tvojoj milosti, Marijo, vesele se i kliču pravednici i anđeli. Ženo, puna i prepuna milosti, tvojim blagoslovom blagoslovljena je sva priroda..“ Gospo od Ružarja, moli za nas. Amen.
Mons. Želimir Puljić, nadbiskup
Kali, 30. studenoga 2019.