Blagdan Gospe od Zdravlja svečano je proslavljen u četvrtak 21. studenog u drevnom svetištu Gospe od Zdravlja u Zadru večernjim misnim slavljem koje je predvodio mons. Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije. U toj Zadranima dragoj crkvi u središtu grada na poluotoku u koju mnogi zalaze tijekom tjedna osobno se pomoliti u sabranosti i tišini, puk se stoljećima utječe zagovoru Gospe od Zdravlja i časti njenu sliku iznad glavnog oltara, autora Blaža Zadranina iz 15. st.
„Marija nosi blago vjere kroz sve izazove i poteškoće na uzburkanom moru života. Često čujemo: ‘Da mi nije vjere, ne znam kako bih izdržao i što bi bilo od mene. Vjera me spasila’. Koliko je vjera u našem životu važna, sam Isus svjedoči. Blagdan učenice i učiteljice vjere Marije pruža nam mogućnost otkriti bogatstvo i ljepotu života u vjeri. Blago vjere nama je posredovano žrtvom i ljubavlju tolikih svjedoka vjere naših djedova, baka, očeva i majki. Upoznajmo, živimo, svjedočimo i slavimo zajedno sa svojom djecom. Naš Bog želi biti nošen kroz svu povijest. A nositelji smo mi, pričesnici“ poručio je mons. Lenkić, istaknuvši da se u Marijinoj školi može naučiti dvoje: imati i davati Isusa Krista. „To dvoje Marija je savršeno izvršila. Sin Božji postao je Sin Marijin, a ona ga je i nama dala: među nama je, imamo ga, ako to želimo. Na dan Gospe od Zdravlja bilo bi spasonosno da se zapitamo: imamo li Isusa Krista, trudimo li se da ga i drugi imaju? Nastojimo li živjeti za Gospodina i s Gospodinom kao službenici Gospodinovi? Ponavljamo riječi Anđeoskog pozdrava, ali one rijetko nalaze odjeka u našoj duši i životu. Je li naš život, svaki dan i rad, služenje Gospodinu?“ potaknuo je mons. Lenkić, rekavši da nas Marija uvodi u otajstvo vjere, u ljepotu i bogatstvo života u vjeri. „Svjedoči nam da je vjera prije svega milosni dar Božje ljubavi. Ali vjera traži i našu otvorenost i povjerljivo prihvaćanje milosnog Božjeg dara. Govori nam da je Božja ljubav prema nama tako stalna i toliko jaka da s pravom možemo u Božju ljubav, Isusa Krista, pouzdanije povjerovati, nego u sva naša ljudska provjerena znanja i sigurnosti“ ohrabrio je propovjednik.
„Marija je na putu od Nazareta do Elizabetina doma u judejskom gorju, na putu svoje vjernosti Bogu i služenja bližnjemu. Marija donosi i unosi Boga u skromni Elizabetin dom. Iznenađena susretom, nadahnuta i sretna Elizabeta sa svojim čedom, na Marijin pozdrav radosno kliče: ‘Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!’. Prosvijetljena Duhom Svetim, Elizabeta prepoznaje Marijinu veličinu majke Sina Božjega, našeg Spasitelja, ali ne zaboravlja ni njen udio u dostojanstvu majke Sina Božjega: ‘Blažena ti što povjerova riječi Božjoj’. Bog je velik, svjedoči Marija! On je pogledao neznatnu službenicu koja ga zahvalno veliča svojim životom, slavi dušom, tijelom, cijelim svojim bićem“ istaknuo je don Josip, upozorivši da se Bogu i dostojanstvu čovjeka suprotstavljaju umišljene oholice, silnici i njihova prijestolja, prazni bogataši. „Marijina vjera povezuje nebo i zemlju. Njene ruke sklopljene i uzdignute k nebu veličaju Gospodina i ujedno su raširene i otvorene bližnjima na zemaljskom putu. Utjelovljena vjera povezuje Boga i čovjeka, rad i molitvu, blagdan i radni tjedan, žalost Velikog petka i radost uskrsnog jutra. A majka Marija koja pohodi Elizabetinu kuću, pohađa i nas, stvarnost našeg doma i domovine“ naglasio je mons. Lenkić.
Don Josip je rekao da događaj prikazanja Marije u hramu nije zabilježio nijedan novozavjetni spis, ali svi apokrifni spisi govore o tom događaju kojim se želi „dočarati nevidljivu stvarnost da je Marija od prvog časa svoga postojanja bila puna milosti, predodređena za dostojanstvo Bogomajke. Bog je svojom milošću pripravio Marijino tijelo da ono postane hramom Božjega Sina, svetinjom nad svetinjama, u koju se spustio i nastanio Najsvetiji, Sin Božji. Ona je po svom odabranju prikazana, posvećena Bogu, određena za velike stvari, za ostvarenje Božjega plana o spasenju čovjeka“ rekao je don Josip.
„Mariju zazivamo kao zagovornicu u teškim situacijama života, na križnim putovima naše povijesti, u osobnim i obiteljskim nevoljama. Želimo biti i učiti u Marijinoj školi, jer u školi se mora nešto i učiti. Zato je dobro posjetiti Marijinu školu i u njoj usvajati znanje, primjere, poticaje svetoga služenja i predanja u pozivu koji nam je dan. Svaki vjernik ima priliku upoznati Marijin primjer nasljedovanja puta svetosti i vjernosti Bogu. Stoga pođimo u klupe u crkvi. Ponesimo krunicu, Sveto Pismo, taj važan školski pribor i razmatrajmo po Mariji Isusov život. Otvorimo bilježnicu svoga srca i krenimo polako ali sigurno, klečeći ili sjedeći, učiti moliti i živjeti život te ispite polagati u svakodnevici svog poziva i zvanja gdje nas Bog poziva da mu služimo“ potaknuo je mons. Lenkić, zamolivši Gospu da prati zagovorom i blagoslovom svoju duhovnu djecu, obitelji i župne zajednice, Crkvu, naš narod i cijeli svijet, u svim potrebama duhovnog i tjelesnog zdravlja obitelji i budućih naraštaja.
Vjernici su cijeloga dana pohodili crkvu Gospe od Zdravlja sudjelujući na pet blagdanskih slavlja. U toj crkvi tri godine djelovao je sv. Leopold Bogdan Mandić (1897.-1900.), kad je bio poglavar u kapucinskom samostanu koji je nekad bio uz tu crkvu, a srušen je u Drugom svjetskom ratu. Bila je srušena i crkva, jedino je ostala sačuvana rotonda i oltar s Gospinom slikom. Crkva je kasnije obnovljena i omiljeno je duhovno odredište Zadrana kroz stoljeća.
Ines Grbić
