Misno slavlje na svetkovinu Svih Svetih u petak 1. studenoga, kada je podijelio i papinski blagoslov s potpunim oprostom, u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić.
Nadbiskup je istaknuo kako na tu veliku svetkovinu biblijska čitanja počinju glagolom vidjeti. „Sva tri čitanja upozoravaju na nešto što je prirodno, a to je bogatstvo naših očiju. Bogatstvo kada vidimo, bogatstvo kada smo sposobni okolo sebe, oko nas, primijetiti, vidjeti. Najprije u Knjizi Otkrivenja Ivan vidi, i kaže: ‘Ja, Ivan, vidjeh drugog jednog anđela gdje uzlazi od istoka sunčeva s pečatom Boga živoga’. Dakle, ne samo da su naše oči sposobne vidjeti svijet oko nas, nego postoje i duhovne oči. Oči kojima možemo vidjeti više nego što se primjećuje u svijetu, vidjeti više nego naši receptori primaju, više nego što osjećamo, što vidimo tjelesnim očima. To je bogatstvo na koje nas upućuje svetkovina Svih Svetih“ istaknuo je mons. Puljić.
Isti apostol Ivan u svojoj prvoj Poslanici navještenoj na svetkovinu kaže: „Predragi, gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo i jesmo“. „Ivan svoje slušatelje, učenike, naziva ‘Predragi’. Kako je lijepo osjetiti da nam netko kaže, ne samo ‘Dragi moj’, nego ‘Predragi moj’. Opet i tu nije nam upućen samo poticaj: ‘Gledajte očima’. Nego: Osjetite, onim drugim, duhovnim, većim očima, koliku nam je ljubav darovao Otac: ‘Djeca Božja se zovemo, i to jesmo, i još se nije očitovalo što ćemo biti’“ rekao je mons. Puljić. I evanđelist Matej u svom ulomku također počinje s riječju vidjeti: „Ugledavši mnoštvo, Isus uziđe na goru i stane ih poučavati“. „Potrebno je, dakle, gledati u nebo i očima se usmjeriti prema budućnosti. Jer, tako ćemo lakše izdržati svoju sadašnjost koja nije nimalo lagana ni bezazlena“ ohrabrio je nadbiskup Puljić.
„Svetkovina Svih svetih blagdan je budućnosti koja počinje u ovoj našoj sadašnjosti. Ona je preludij i predujam onoga što se ima dogoditi. Jer, Gospodin nam je već sada dao svoga Duha i čini nas svetima i posvećenima kako bismo bili i ostali trajno usmjereni prema onom nevidljivom, nebeskom svijetu, gdje je naše mjesto i naša Domovina, kako i čujemo u svečanom Predslovlju svetkovine koja nama koji smo putnici na ovoj zemlji, budi želju za nebeskim dobrima“ istaknuo je mons. Puljić.
Nadbiskup je u propovijedi pojasnio i dubinu Isusovog govora na Gori uobličenoga u osam blaženstava. „Malo prije govora o blaženstvima, Isus je odabrao dvanaestoricu da budu s njim, odabrao ih je da budu njegovi namjesnici, njegovi propovjednici, širitelji upravo te Radosne vijesti, tih osam blaženstava. Njima će izdati odredbu neka idu po svijetu i tumače ljudima što je Bog htio poručiti tim svojim Govorom, tim svojim blaženstvima. Jer to su novi propisi po kojima se valja ravnati“ naglasio je mons. Puljić, upozorivši: „Toga dana Isus nije mislio samo na one koji se osjećaju sretnima i zadovoljnima, koji uživaju bogatstvo i sreću ovoga svijeta. Još manje na one koji, misleći da imaju sreću i bogatstvo, misle da će trajno i vječno trajati na ovoj zemlji. Isus se ne obraća njima, jer zna da ga neće razumjeti. Radije govori onima koji žive u patnji i hrvaju se s brojnim nevoljama i brigama ovoga života, koji su proživjeli križne putove, koji su proživjeli probleme i teškoće. On govori seljacima i ratarima koji natapaju zemlju svojim znojem, ribarima i pomorcima koji žuljavim rukama zarađuju kruh svoj svagdanji. Njegov govor upućen je majkama koje su izgubile svoje sinove i spominju ih se u tuzi i bolima. Isus misli i na majke koje imaju sinove, ali su željne njihove ljubavi i pažnje, jer vlastiti sinovi su ih ostavili. Paradoksalan je Isusov govor, a upućen je svima koji trpe nepravdu, potišteni su, tužni i u svojim bolima“.
„Blaženstva su temelj kršćanske civilizacije, novoga doba, nove zemlje i novoga vremena. Blaženstva su temelj evanđeoske humanosti, ljudske, obiteljske i socijalne sreće, nešto što je danas najpotrebnije i najaktualnije. Isusov govor s Gore blaženstava zapravo je zakon dobrote, humanosti, plemenitosti, pravde, milosrđa i ljubavi. Blago onima koji to shvate, srcem i voljom prihvate. Blago kući, domu i narodu gdje se taj zakon poštuje. Blago čovječanstvu i svijetu ako taj Isusov zakon usvoje i provode u životu. Jer tada će svi biti braća i djeca Božja koje prati Božji blagoslov prema vječnoj domovini kamo nam je svima jednog dana poći“ poručio je mons. Puljić, dodavši da je „svetkovina Svih Svetih blagdan onih koji su već tamo stigli i uživaju vječnu sreću. To je svetkovina nebeske i zemaljske Crkve, kada promatramo silno mnoštvo o kojem Ivan govori u Otkrivenju: ljudi odjevenih svetošću, urešenih milošću, uzdignutih u sfere Božjega kraljevstva. Pred tim čudom vječnosti, toga blagdana, stajao je i vidjelac Ivan i gledao ne ovim zemaljskim, nego drugačijim, duhovnim očima te u čudu objavio, zapisao što smo čuli u prvom čitanju svetkovine: „Ja, Ivan vidjeh veliko mnoštvo što ga nitko ne mogaše prebrojati iz svakog naroda, plemena, puka i jezika. Oni dođoše u nebo iz nevolje velike i opraše haljine svoje i obijeliše ih u krvi Jaganjčevoj““.
„U toj plejadi hodočasnika prema vječnosti nalazimo se i mi, generacija ovog vremena, koja traži lice Boga Jakovljeva. Putujemo ovom zemljom puni čežnje za licem Gospodnjim. Kako Psalmist kaže, „žeđa duša naša Boga živoga i pravoga; o kada ćemo doći i lice Božje gledati?!“. Blago svima koji u čežnji za licem Božjim prihvate Isusov govor s Gore blaženstava. Blago onima koji krenu prema Božjem kraljevstvu koje je pripravljeno „malenima, siromašnima, umornima i uplakanima“. Otvorimo srca i duše naše i poslušajmo „što Duh Gospodnji poručuje Crkvi svojoj“ i od čežnje za nebeskim kraljevstvom trudimo se, molimo i sakramente primamo“ naglasio je nadbiskup Puljić, potaknuvši da se, kada se u tišini i sabranosti križamo nad grobovima na kojima izgaraju uljanice i svijeće naše zahvalnosti, molitvom i srcem priključimo u duhu onom silnom mnoštvu spašenih iz knjige Otkrivenja.
Ines Grbić
