Slavimo Sveti Grad, svoju domovinu, nebeski Jeruzalem
Otk 7, 2-4.9-14; Ps 24 1-6; 1 Iv 3, 1-3; Mt 5, l-12a
- Primijetili ste sigurno kako na ovaj veliki blagdan biblijska čitanja počinju glagolom vidjeti: Tako slušamo iz knjige Otkrivenja kako Ivan veli: „Vidjeh drugoga jednog anđela gdje uzlazi od istoka sunčeva s pečatom Boga živoga“ (Otk 7, 2). Isti apostol u svojoj prvoj poslanici danas veli: „Predragi, gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo i jesmo“ (1 Iv 3, 1). A evanđelist Matej izvješćuje kako „u ono vrijeme Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru i stane ih poučavati“ (Mt 5, 1). Potrebno je, dakle, gledati u nebo i očima se usmjeriti prema budućnosti. Jer, tako ćemo lakše izdržati svoju sadašnjost koja nije nimalo laka, a ni bezazlena. Svetkovina Svih svetih blagdan je budućnosti, koja počinje u ovoj sadašnjosti. Ona je preludij i predujam. Jer, Gospodin nam već sada daje svoga Duha i čini nas svetima i posvećenima kako bismo bili i ostali trajno usmjereni prema nebeskom svijetu, gdje je naše mjesto i naša Domovina. Između previđenih čitanja zadržimo se na Isusovom govoru na Gori uobličenim u „osam blaženstava“: „Blago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko; blago ožalošćenima, oni će se utješiti; .. blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe; blago progonjenima zbog pravednosti, njihovo je kraljevstvo nebesko“ (Mt 5, 3-10). Malo prije toga Isus je odabrao dvanaestoricu koji će biti njegovi namjesnici. Njima će izdati odredbu neka idu po svijetu i tumače ljudima taj Govor o blaženstvima. To su novi propisi po kojima se valja ravnati.
- Toga dana, naime, Isus nije mislio na one koji se osjećaju sretnima i zadovoljnima, niti koji uživaju bogatstvo i sreću ovoga svijeta. Još manje na one koji misle da će njihova sreća i bogatstvo vječno trajati na ovoj zemlji. Ne, Isus se ne obraća njima, jer zna da ga neće razumjeti. Radije govori onima koji žive u patnji i hrvu se s brojnim nevoljama i brigama života, koji su proživjeli križne putove. On govori seljacima i ratarima koji natapaju zemlju svojim znojem, kao i ribarima i pomorcima koji žuljavim rukama zarađuju kruh svoj svagdanji. Njegov je govor upućen majkama koje su izgubile svoje sinove i spominju ih se danas u tuzi i bolima. Isus misli i na majke koje imaju sinove, ali su željne njihove ljubavi i pažnje, jer vlastiti sinovi su ih ostavili. Paradoksalan je Isusov govor jer upućen je onima koji trpe nepravdu. Stoga se i veli kako su blaženstva temelj kršćanske civilizacije, evanđeoske humanosti, ljudske, obiteljske i socijalne sreće. Nešto što je danas najpotrebnije i najaktualnije. Isusov govor s Gore blaženstava zapravo je zakon dobrote, humanosti, plemenitosti, pravde, milosrđa i ljubavi. Blago onome tko to shvati i prihvati. Blago kući, domu i narodu gdje se taj zakon poštuje. Blago čovječanstvu i svijetu ako taj zakon usvoji i provodi u životu. Jer, tada će svi biti braća i djeca Božja koje prati Božji blagoslov prema vječnoj domovini.
- A svetkovina Svih Svetih jest blagdan onih koji su već tamo stigli i uživaju vječnu sreću. Ovo je svetkovina nebeske i zemaljske Crkve kada promatramo silno mnoštvo ljudi odjevenih svetošću, urešenih milošću, uzdignutih u sfere Božjega kraljevstva. Pred tim čudom vječnosti današnjega blagdana stajao i vidjelac Ivan te zapisao ono što smo čuli u prvom čitanju: „Ja, Ivan vidjeh veliko mnoštvo što ga nitko ne mogaše prebrojati iz svakog naroda, plemena, puka i jezika. Oni dođoše u nebo iz nevolje velike i opraše haljine svoje i obijeliše ih u krvi Jaganjčevoj“. U toj plejadi hodočasnika prema vječnosti nalazimo se i mi, generacija koja traži lice Boga Jakovljeva. Putujemo, dakle, ovom zemljom puni čežnje za licem Gospodnjim. Jer, „žeđa duša naša Boga živoga i pravoga; o kada ćemo doći i lice Božje gledati?!“ Blago svima koji u čežnji za licem Božjim prihvate Isusov govor s Gore blaženstava. Blago onima koji krenu prema Božjem kraljevstvu koje je pripravljeno „malenima, siromašnima, umornima i uplakanima“. Otvorimo danas srca i duše naše i poslušajmo „što Duh Gospodnji poručuje Crkvi svojoj“. I kad se danas poslije podne i sutra u tišini i sabranosti budemo križali nad grobovima svojih dragih na kojima će izgarati uljanice i svijeće naše zahvalnosti, priključimo se molitvom i srcem u duhu onom silnom mnoštvu spašenih iz knjige Otkrivenja, pa s njima ničice molimo i pjevajmo: „Blagoslov i slava, mudrost i zahvalnica, čast, moć i snaga Bogu našemu u vijeke vjekova. Amen!“ (Otkr 7,9)
✠ Želimir, nadbiskup