Iris Mihatov Miočić (36) akademska slikarica iz Zadra, autorica je slike bl. Alojzija Stepinca čiji je naručitelj fra Alojzije Duvnjak iz zadarskog samostana sv. Mihovila. Tu Stepinčevu sliku (70 cm x 100 cm) zadarski samostan sv. Mihovila želi darovati novoizgrađenoj crkvi bl. Alojzija Stepinca na Bilom brigu u Zadru. To je župa prva u Hrvatskoj posvećena Stepincu 1998. g., a posveta njene crkve predviđena je za sljedeće Stepinčevo. U smislu likovnog stvaralaštva, u stvaranju tog djela Miočić je morala zatomiti svoj umjetnički ego i vlastito nadahnuće te naslikati Stepinca prema zamisli fra Alojzija. „Cijelo vrijeme dok sam radila sliku, molila sam se Stepincu da bude sa mnom, da mi pomogne, jer je fra Alojzije bio baš gorljiv da to bude kako je on zamislio da treba izgledati. Moja umjetnička predodžba kako nešto treba izgledati bila je stavljena u drugi plan. Potpuno sam se posvetila tome da ispunim što je fra Alojzije očekivao“ kaže Miočić. Taj ju je proces podsjetio i na nastajanje slike Milosrdnog Isusa jer je tu sliku slikar Eugene Kaziemirowski morao naslikati po naputku sv. Faustine. „I on je bio poslušan autoritetu i vjerojatno mu nije bilo lako to učiniti točno prema uputama sv. Faustine, da ugasi svoje unutarnje htijenje kako je on to htio da to izgleda. Poistovjetila sam se s njim u tom procesu jer je isto morao raditi po uputama kako mu je sv. Faustina rekla. Sv. Faustina je bila baš gorljiva, kao i fra Alojzije, da to ispadne kako je ona vidjela da mora biti. Sv. Faustina je htjela da piše kako joj je Isus rekao: ‘Isuse, uzdam se u tebe’. I bl. Alojzije je govorio: ‘Gospodine, u tebe se uzdam’ i to sam napisala u dnu Stepinčeve slike. Osjetila sam da je to proces gdje se ja moram u umjetničkom procesu potpuno osloniti na Gospodina i zatomiti svoj ja, svoj ego i prepustiti se da to baš bude slika u kojoj će se Gospodin proslaviti“ ističe Miočić.
Na vrhu slike je lenta u kojoj su upisani važni datumi iz Stepinčevog života, a ostavila je još mjesto za upisati datum kad bude proglašen svetim. Bl. Alojzije desnom rukom drži bijeli križ. Poruka je da je euharistija nastala po križu, Kristovoj muci. Kamen, stijena na kojoj stoji Stepinac simbol je apostolske Petrove Crkve na kojoj kardinal stoji čvrsto, nepokolebljivo. Ništa ga nije moglo poljuljati u vjernosti Katoličkoj Crkvi. „Da čovjek zatomi svoj ego, treba malo vremena, treba proći malo procesa. Cijelo vrijeme slikanja imala sam sličicu bl. Alojzija s tekstom molitve koju mi je fra Alojzije dao i držala sam je na stolu dok sam slikala Stepinca. Svaki put sam se pomolila da ide u smjeru kako treba ići. Nakon te upečatljive slike bl. Alojzija, u njemu imam još jednog sveca kojemu sam postala privržena, kojem se trebamo više moliti i tražiti zagovor. Moj molitveni život putem te slike postao je još potpuniji“ kaže Miočić.
Stepenice na postolju na kojem Stepinac stoji u ruci s palmom, znakom mučeništva, znak su hoda u nebo. „Kad slikam nekog sveca, razmišljam o njemu, pročitam njegovu biografiju, što je ta osoba sve učinila i razmišljam o tom putu ka svetosti. Tako da te stepenice i taj čvrsti kameni temelj stvarno predstavlja njega. Stepinčevo srce bilo je takvo da ga ništa nije moglo poljuljati, njegova vjernost svetoj Katoličkoj Crkvi. Taj kameni temelj u obliku stepenica je put posvećenja, put u nebo“ ističe Miočić.
Iris potječe iz obitelji umjetnika. Tata Mojmir Mihatov je poznati karikaturist, scenograf, mama Olivija je vjeroučiteljica, sestra blizanka Višnja je grafičarka, brat Josip je glumac. Kao dijete bila je povezana s religioznim slikarstvom. Za vrijeme rata, u podrumu u kući često je crtala lik Isusa. „Taj nagon za sakralnim slikarstvom bio je u meni od malih nogu. Često bih preslikavala te motive, to mi je bilo pri srcu. U mom srcu je najveća čežnja i želja da se bavim religioznim slikarstvom. Sjećam se da sam kao dijete razmišljala kako je super tim slikarima, da se nisu morali misliti koje će teme raditi, koji će motiv napraviti, nego su imali Sveto Pismo kao izvor, inspiraciju za slikanje, cijeli život da se bave s tim“ kaže Miočić. Prije dvije godine upoznajući Sv. Faustinu počela je intenzivnije živjeti vjeru. „Prije kad sam i slikala sakralne motive, nisam to radila u punini srca. Nije me zanimala pozadina sveca kojeg sam slikala. On je tu, čula sam za njega, ali nisam ulazila u dubinu njegovog života. To je bila moja površnost koju sam tada živjela. Ali Bog je našao put da me vrati natrag, u okrilje Crkve, i da iz zahvalnosti što je Crkva sve meni pružila, da ja barem putem tih slika mogu pružiti natrag Crkvi“ zahvalno će Iris.
Tako je njeno slikanje ujedno i jedan od izraza življenja njene duhovnosti. Nutarnje proživljava ta djela a proces slikanja sveca za nju je poput duhovne obnove. „Prvo proučim život sveca kojega slikam, njegovu biografiju, postoji i teološka pozadina, literatura, pa je lakše ući u to kad se ima toliko informacija. Uvijek prije slikanja djela vjerske tematike prethodi molitva. Nikad se ne prepustim procesu slikanja kao da je to nešto svakidašnje, nego shvaćam te narudžbe kao Božji blagoslov i Božju milost da se ja uopće mogu s time baviti. Stvarno sam zahvalna Bogu da me doveo do toga da talent koji mi je Bog dao, od kojega sve potječe, da mu mogu malo sebe dati kroz to“ kaže Miočić.
Uz prizore Isusa i Gospe, veliku sliku Milosrdnog Isusa, naslikala je i svete Majku Tereziju, Padre Pija, Judu Tadeja, Ivana Pavla II., don Ivana Bosca, Malu Tereziju od Djeteta Isusa, arkanđela Mihaela. Radi po narudžbi i kako joj dođe u srcu. Prati katolički kalendar, „upali joj se žaruljica“ što bi mogla naslikati. Osobito joj je drago bilo slikati Sv. Iliju. Voditeljica je molitvene zajednice Ruah Adonai – Dah Božji i Sv. Ilija prati je od osnutka te zajednice. „Sv. Ilija je bio veliki prorok Starog Zavjeta. Sv. Ilija mi je inspiracija za svakodnevni život, za molitvu, zajednicu. Divim se starozavjetnim svecima, koliko su bili gorljivi za vjeru. Bez obzira u kojem god se okruženju nalazili, znali su da je Bog jedini pravi Bog i za to su se borili cijeli svoj život. Sv. Ilija mi je stalni podsjetnik kako svaki naš dan mora biti borba za tog jedinog, pravog Boga“ kaže Miočić.
Sveto Pismo čita kao Riječ Božju, ali joj biva i nadahnuće za stvaralaštvo. „Ne samo da vizualiziram Bibliju zato što sam slikarica, nego doživljavam Božju riječ kao živu riječ kojom se naš Bog nama obraća i danas. Nije to za neka druga vremena nego je to za vijeke vjekova. Stvarno je to velika milost i blagoslov, da dok čitaš Sveto Pismo, da zastaneš nad nekim rečenicama, nad Riječju, da te Bog dotakne, nadahne, pokrene… Aha, što se sad tu događa, očekuje li Bog nešto od mene? Živa Božja riječ kojom Bog nama i danas progovara. Moramo poznavati Božju Riječ, biti vjerni njegovim riječima i djelima, da poznamo što je Bog sve učinio za svoj narod“ potiče Miočić.
Miočić živi u župi Bezgrešnog začeća BDM u Zadru kojoj je privržena i jer je tu primila sve sakramente kao „duhovnu hranu za cijeli život. Možda ljudi toga nisu dovoljno svjesni. Ni ja nisam bila svjesna što zapravo primaš preko sakramenata. To je ostavština Isusa Krista, on je to nama dao. Crkva je toliko veliko blago kojega možda i nismo dovoljno svjesni, što primamo kroz euharistiju, sakrament pomirenja. Biti dio župne zajednice, koliko je bitno da sve što radimo, u svakom trenutku biti svjestan kako je blagoslov biti dio Tijela Kristova. I da sve što činiš, činiš na izgradnju toga Tijela. Molitvena zajednica Ruah Adonai je isto veliki blagoslov, da je Bog to stavio u moj život kao duhovni poziv, to je sve povezano, tu smo unutar Crkve. Zajednica ne znači samo molitveni susret tjedno, nego osjećam da bih trebala truditi se živjeti to svaki dan. Znači, slavljenje, molitva i zahvala za sve što Gospodin daje. Srce mi trenutno baš gori za tim koliko je važno biti poslušan i vjeran svojoj Katoličkoj Crkvi. To je blagoslov i put ka svetosti“ poručuje Miočić.
Završila je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Slika najviše u tehnikama akvarel i akril na platnu. Supruga je glazbenika Saše Miočića i majka njihovih troje djece: Rita ima 10 godina, a blizanci Teo i Greta 4,5 godine. Želja joj je da se u Hrvatskoj još više razvija likovno stvaralaštvo sakralne tematike mladih katolika.
Ines Grbić