O temi „Središnjost religijskog iskustva u formaciji i navještaju Evanđelja“ na Međunarodnom znanstvenom simpoziju „Odgoj i obrazovanje kao novi locus theologicus evangelizacije“ govorila je prof. dr. Giuseppina De Simone iz Napulja u petak 10. svibnja u dvorani sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru. De Simone predaje kolegije Opće etike i Filozofije religije na odjelu San Luigi u Napulju na Papinskom teološkom fakultetu južne Italije te Fundamentalnu teologiju i Filozofiju religije na Institutu za religijske znanosti Ivan Duns Scot. Također predaje i na Papinskom lateranskom sveučilištu.
Dr. De Simone je istaknula da u predavanju polazi od dvostrukog uvjerenja: navještaj Evanđelja ima humanizirajuću snagu, a religijsko iskustvo je najprirodnije i najsvojstvenije iskustvo ljudskog bića. „Polazimo od teze da navještaj Evanđelja mora biti utemeljen u religijskom iskustvu koje podupire ispravan razvoj i s njim najveći procvat ljudskosti. Navještaj evanđelja polazi od onoga što najviše karakterizira ljudsko biće, a to je otvorenost prema transcendentnom. Religijsko iskustvo u svojoj temeljnoj strukturi stvara pogodno tlo za navještaj evanđelja, susreta i dijaloga koji se širi ne samo na religije nego i na kulture, na osobne susrete i na ljudski život kao takav“ rekla je dr. De Simone.
U određenju sadašnjeg stanja, predavačica je rekla da se čini kako u današnjem svijetu ne postoji interes za religijsko iskustvo, osobito u zapadnom svijetu i da je sekularizacija radikalno promijenila način razumijevanja života, svakodnevni život, odnos prema stvarima i vremenu, a osobito poimanje čovjeka. „Charles Taylor u tom kontekstu govori da smo prešli iz jednog društva u kojem je bilo virtualno nemoguće ne vjerovati u Boga, u društvo u kojem je vjera shvaćena kao jedan od mogućih izbora.Vjerovati nije nešto što se podrazumijeva, nego način života koji traži opravdanje. Nije strah od nepoznatoga ili potreba da se uhvatimo za nešto što ponovno budi pitanje apsolutnoga, nego potraga koja izražava intuiciju jednog ‘od kuda’, dubokog korijena bez kojeg se ne može.
Španjolski filozof Xavier Zubiri govori o religijskoj činjenici u svjetlu koje je moguće razumjeti svako pitanje, dimenziju i religijsko iskustvo. Možemo reći da je religijsko iskustvo činjenica, ne hipoteza ili želja, nego najdublja stvarnost ljudskog bića. Prije nego postane religijsko iskustvo, religija je iskustvo, unutarnje i duboko iskustvo koje se stapa s najdubljim temeljem, s istinom o čovjeku” rekla je dr. De Simone.
Istaknula je kako „nije slučajno da se danas ponovno govori o duhovnosti, čak i o mistici, i izvan granica religije. Danas govorimo o duhovnosti koja želi biti autonomna u odnosu na odredbe i religijski izričaj, dakle, duhovnost bez Boga”. Mnoge istočnjačke religioznosti su u ne-religijskim kontekstima, kao joga i neki oblici ekološke duhovnosti u potrazi za harmonijom s prirodom. „Unutar tih iskustava postoji potraga za uporištem koje će dati snagu vlastitom postojanju i življenju, potreba za pronalaženjem vlastitog identiteta. Tako Teylor govori o prelasku religije kao ‘stila života’ na religioznost ‘stilova života’” rekla je predavačica.
Religija, još više religijska iskustva nisu nestala već su se razasula i multiplicirala i mogu se pronaći i tamo gdje ih se ne očekuje, poručila je dr. De Simone. „Kako ne ostati šokiran nasuprot čvrstih uvjerenja ambijentalista i vegana koji od svojih izbora čine skoro pa jednu religiju. U Meksiku se govori o ‘kultu svete smrti’ raširenom među siromašnim skupinama u najsiromašnijim četvrtima; radi se o sinkretističkoj religioznosti koja ujedinjuje elemente starih religioznosti i kršćanstva u potrazi za spasenjem od siromaštva i nesigurnosti. Sve je rašireniji integralizam kao ponovna ponuda vjerskih simbola, bilo da govorimo o kršćanstvu, islamu, židovstvu, hinduizmu, kako bi nametnuli vlastiti identitet, sve do uklanjanja onoga koga smatraju neprijateljem ili prijetnjom” rekla je dr. De Simone.
Govoreći o iskustvu Boga i osloboditeljskom navještaju Evanđelja, dr. De Simone je istaknula da se „danas na poseban način nameće potreba za razlučivanjem onoga što je autentično religijsko i mogućih deformacija, karikatura ili instrumentaliziranja. Moramo naučiti prepoznati konstante religijskog iskustva koje postoji i koje obilježava ljudsku dušu za čitav život. Odnos s Bogom nije samo od kuda dolazimo, nego ono u čemu se krećemo i jesmo. Sve u nama teži k Bogu jer sve živi od ovog odnosa. Čovjek je ‘poznavatelj Boga’ kako kaže Meister Eckhart” istaknula je dr. De Simone, naglasivši: „Bog ne prestaje govoriti ljudskom srcu i ne prestaje nas privlačiti k sebi. Njegova nazočnost prepoznaje se u beskrajnoj različitosti događaja i životnih puteva, kao zraka svjetlosti koja se prelama u beskraj, prolazeći kroz pukotine koje ispunjava. Tako je i s Božjom prisutnosti u ljudskoj duši, u savjesti svakog čovjeka.
Bog potpuno ispunjava dubine našeg bića. Bez njega ne možemo ništa i nemoguće je misliti na čovjeka bez Boga. Ova prisutnost u nama nije plod naših osvajanja, nagrada za naše zasluge, plod naših napora. Ona je čisti dar: neizmjerni i nezasluženi. Beskrajna ljubav koja nam se daruje i koja je naš život. Kao takva, ta ljubav koja je život i koja nas čini, ima potrebu biti prepoznata, traži da joj pripadamo i da budemo dio nje” potaknula je dr. De Simone.
Upozorila je na „opasnost da poistovjetimo Boga sa sobom, s našim potrebama, opasnost da ga učinimo funkcionalnim u ekspanziji vlastitog ja, u našim i projektima naše grupe, zajednice ili našeg naroda; to je uvijek prisutno, s dramatičnim posljedicama koje iz toga proizlaze”. „Isus Krist nam je objavio lice Oca koji nas nikad ne ostavlja, čija se ljubav nikad ne umara i nikad se ne odvaja od nas, ali koja se uvijek ne podudara s našim načinom gledanja. Ona je uvijek viša od onoga što možemo zamisliti i nadati se i za koju ne smijemo misliti da je možemo uhvatiti i odrediti: radi se o bezuvjetnoj ljubavi koja iznenađuje i koja se ne može svesti na posjedovanje” poručila je dr. De Simone, istaknuvši da je „evanđelje oslobađajuće i humanizirajuće, jer nam objavljuje Boga koji je iznad, ali istodobno nam je intimniji od nas samih, vodi nas k sebi i uzdiže nas iznad svake kušnje, kako ne bi ostali zarobljeni u lažnim svetostima”.
„Navještaj evanđelja nas oslobađa od svake apsolutizacije konačnoga kao što su politika, domovina, narod, kulturna tradicija ili lažne religioznosti. Vraća nam odnos s apsolutnim i transcendentnim koji nas otvara za susret s drugim, za odgovornost za svijet i povijest. Navještaj evanđelja može unijeti načelo slobode i humanosti u religijsko iskustvo, pomoći otkriti duboki smisao, doprinijeti njegovom razvoju i autentičnoj zrelosti u procesu formacije koja se u tom smislu pokazuje kao locus theologicus evangelizacije” poručila je prof. dr. Giuseppina De Simone iz Napulja.
I.G.
Foto: I. Grbić