Na Međunarodnom znanstvenom simpoziju „Odgoj i obrazovanje kao novi locus theologicus evangelizacije“, drugog završnog dana u petak 10. svibnja u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru održano je devet izlaganja.
Prof. dr. Marana Saad iz Libanona govorila je o temi „Glazba kao bezgranično sredstvo za autentično zajedništvo među religijama“.
Izlaganje „Odgoj i obrazovanje djece s poremećajem u ponašanju – izazov za evangelizaciju“ koje su priredili doc. dr. Stanislav Šota (KBF u Đakovu) i mr. Sandra Steiner Jelić (Dom za odgoj djece i mladeži Osijek) predstavila je mr. Jelić. Umjesto termina ‘poremećaji’ počeo se koristiti termin ‘problemi u ponašanju’ kao manje stigmatizirajući za djecu, rekla je mr. Jelić. U užem smislu to podrazumijeva delikventna ponašanja koja se sankcioniraju propisima (kršenje normi (krađe, razbojstva, provale, tučnjave, napadi na druge osobe, opijanje, drogiranje, prostitucija, ubojstva) a u širem smislu to znači odstupajuća ponašanja, rizična, štetna, opasna (izostajanje iz škole, nedisciplina, prkos, neposlušnost, teškoće u učenju, skitnja, laganje, prijetnje, pušenje, eksperimentiranje s drogama, alkoholiziranje, ispadi bijesa, nedostatak empatije, pretjerani strah, pretjerana povučenost, potištenost, autoagresivno ponašanje, samoozljeđivanj). Mr. Jelić je pojasnila kako problemi u jednom području podržavaju i potiču probleme u drugim područjima. U školi su vidljive ograničene socijalne vještine, nekvalitetni odnosi s učenicima i nastavnicima. Obitelj može biti rizični i zaštitni čimbenik, ovisno jesu li u obitelji konfliktni ili pozitivni odnosi.
Mr. Jelić je govorila i o individualnoj i obiteljskoj otpornosti koja predstavlja procese suočavanja sa stresnim situacijama i prilagodbu. Istraživanje koncepta otpornosti pomaknulo se od pojedinca prema istraživanjima otpornosti sustava (obitelj, škola, zajednica). Obiteljska otpornost doprinosi razvoju individualne otpornosti. Dobri modeli za djecu su visoka razina duhovnosti, optimizma, prihvaćanja drugih, uvažavanja i dogovaranja. Mr. Jelić je predstavila i rezultate nekih istraživanja o religioznosti kao zaštitnom čimbeniku i komponenti otpornosti, koja pokazuju da su obitelji otporne djece imala vjerska uvjerenja koja su osiguravala stabilnost, duhovnost je pomogla pozitivnom razvoju identiteta djeteta, dobrobiti i smanjenom riziku od delinkvencije, osjećaju smisla, pomoć u suočavanju sa stresom. Istraživanja su se sve više bavila religioznošću i adolescentima i otkrivala vitalnu ulogu religije, rekla je mr. Jelić, istaknuvši da su djeca i mladi s poteškoćama u razvoju izazov za evangelizaciju.
“Djeca s poremećajem u ponašanju nerijetko su prožeta vjerskim neznanjem, nepoznavanjem teoloških istina, teološkom nepismenosti, nepoznavanjem katoličke tradicije i kršćanskih vrednota, posebice (ne)suživljenosti s Crkvom. Uzrok je slaba i nekvalitetna katehetska pouka te otežana cjelovita formacija. Praksa pokazuje kako ni Crkva nije dovoljno prepoznala djecu s poremećajima u ponašanju kao jedan od neizostavnih adresata u evangelizacijskom, pastoralnom i katehetskom radu i djelovanju” istaknula je mr. Jelić, poručivši da “župa ima zadaću, uz prvog evangelizatora, župnika, pripremiti odgovorne osobe koje će različitim kanalima, načinom i metodama za sve vjernike biti poput obiteljskog doma”. Mladi s poremećajem u razvoju imaju pravo, kao i drugi u njihovoj dobi, upoznati ‘tajnu vjere’, poticao je sv. Ivan Pavao II.
Govoreći o socijalnim ustanovama i katoličkim udruženjima kao mjestu evangelizacije djece s poteškoćama, mr. Jelić je navela metode i pristup koji sv. Ivan Pavao II. preporučuje u radu s djecom s poteškoćama: budna pažnja koja dugo traje nad djecom, govoriti govorom kojim sama djeca govore, znati strpljivo i mudro prenijeti Isusovu poruku, biti dosljedan u prenošenju poruke bez obzira što će djeca prividno i često na zbrkan način, naizvan bez raspoloženja i otvorenosti, na kraju ipak prihvatiti Isusa Krista. Iako su roditelji prvi i najvažniji evangelizatori, škola i vjeroučitelj kao evangelizator te djece često su toj djeci jedini doticaj i mogućnost čuti, doživjeti i upoznati Radosnu vijest te je izgrađena osobnost odgojitelja-vjeroučitelja ključna u procesu odgajanja, istaknula je mr. Jelić. „Ukoliko obiteljski ambijent, kao subjekt evangelizacije, ne ispuni svoju temeljnu zadaću, djeca uz izostanak potrebne socijalizacije i afektivnog sazrijevanja postaju prema papi Franji ‘bezvoljni i otrgnuti od stvarnoga svijeta’. Papa Franjo, kao i prethodnici, niti u jednom svom dokumentu izričito ne spominje djecu s poremećajem u razvoju, ali spominje sljedeće: djeca neosjetljiva na tuđu patnju, nesposobna suočiti se s trpljenjem, živjeti iskustvo ograničenosti, djeca bezvoljna i otrgnuta od stvarnoga svijeta, bahata djeca, koja nemaju sposobnost čekanja, djeca pod utjecajem medija i njihovih manipulacija zbog kojih boluju od teološkog autizma, krutost u ophođenju, nefleksibilnost, nesposobnost ljubiti, odsutnost sposobnosti osobnog i dubljeg dijaloga“ rekla je mr. Sandra S. Jelić.
O temi „Središnjost religijskog iskustva u formaciji i naviještaju Evanđelja“ govorila je prof. dr. Giuseppina De Simone iz Napulja.
S. Marijana Mohorić, lic.cath. i doc. dr. Diana Nenadić Bilan s Teološko-katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru izlagali su o temi „Predanost učiteljskoj profesiji u kontekstu nove evangelizacije“. Temu „Crkva i mladi. Analiza Finalnog dokumenta Sinode biskupa o mladima” priredile su doc. dr. Klara Ćavar i dr. Vikica Vujica s Teološko-katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru.
Doc. dr. Zdenko Dundović, pročelnik Teološko-katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru govorio je o temi „Crkvene obrazovne institucije i evangelizacija Morlaka na području Zadarske i Ninske biskupije (16.-18. st.)“. Dr. Tadej Stegu i dr. Andrej Šegula s Teološkog fakulteta Sveučilišta iz Ljubljane predstavili su „Novi slovenski nacrt kateheze i pogled na katehezu u Sloveniji danas“.
Izlaganje „Prilagodba krsne kateheze: specifičnosti za katekumene iz muslimanskog kulturnog miljea“ održala je prof. dr. Michaela Hastetter iz Beča. U središtu tog istraživanja je pitanje pozornosti prema jeziku, kulturi, religijskoj pozadini, pojma Boga i ljudi, ali i razumijevanja istine s obzirom na prvotnu religijsku formaciju na koju dolazi kršćanska inicijacija.
Dr. Arkadiusz Krasicki s Teološko-katehetskog odjela u Zadru u izlaganju o temi „Isusova odgojiteljska dimenzija u formaciji učenika kod sinoptika“ rekao je da biblijsku teologiju odgoja karakteriziraju tri riječi: pouka, hrana i šiba. „I to sve u velikoj ljubavi. To je četvrta riječ koju ne smijemo zaboraviti. To je Isus učinio i to Bog radi kroz cijelu povijest spasenja. Važno je zapamtiti te tri riječi kad se govori o odgojiteljskoj dimenziji koje pomažu shvatiti bit i poziv kojeg Bog upućuje čovjeku kroz Sveto Pismo“ rekao je dr. Krasicki. Citirajući Isusove riječi: „Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako“ i „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni, ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim“, dr. Krasicki je istaknuo glagole: doći, učiti, preuzeti.
„Isus kao najbolji odgojitelj zna što je čovjeku potrebno. On to zna i kaže: ‘Dođi k meni’. Čovjek dolazi k Isusu i kaže: ‘Dobro, doći ću, ali kad to završava?’. Tako to funkcionira kod nas. Isus zna da je čovjek opterećen, zato želi rasteretiti. I kaže da se svakodnevno opredjeljenje sadrži u nošenju križa. To je Lukino i Matejevo evanđelje: Ako hoćeš ići za mnom, nosi svoj križ svaki dan. ‘Tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe. Neka uzme svoj križ i slijedi me’“ rekao je dr. Krasicki.
Predavač je naveo primjere gdje se u Svetom Pismu spominje riječ ‘odgojiti’. U Starom Zavjetu na hebrejskom jeziku riječ musal pojavljuje se na više mjesta. U Knjizi Ponovljenog zakona u osmom poglavlju: „Priznaj onda u svom srcu da te Jahve, Bog tvoj odgaja i popravlja, ko što čovjek odgaja sina svoga i drži zapovijedi Jahve, Boga svoga, hodeći putovima njegovim i bojeći se njega“. Prorok Hošea: „Dok Izrael bijaše dijete, ja ga ljubljah. Ja sam Efrajima hodati učio, držeći ga za ruke njegove. Užetima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi nad njega se saginjah i davah mu jesti“. Odgoj se spominje i u Knjizi o Makabejcima, Pslamu, Knjizi Sirahovoj.
U Novom Zavjetu glagol ‘odgajati’ ne postoji kod sinoptičkih evanđelja. Na grčkom jeziku riječ odgajati ima dva glagola. Trefo, znači hraniti, odgajati, pružiti nekome zalogaj, nahraniti dijete. Kada Isus daje komad kruha umočen u vino, koristi se ta riječ, ‘kao što mati hrani svoje dijete’. „Isus do kraja odgaja svoje učenike. Drugi grčki glagol znači odgajati, oblikovati, učiti, ispravljati, kazniti, šibati. Bog na razne načine odgaja Izrael. Tu ulogu kasnije nastavlja Isus, jer je on potpuna Očeva objava. Zato formira apostole, daje im upute, ‘Idite po svem svijetu, naučavajte narode’. Tu odgajateljsku ulogu kasnije preuzima Crkva i nastavlja je do današnjih dana“ poručio je dr. Krasicki.
Ines Grbić
Foto: I. Grbić