„Dobar vojskovođa nikad ne kaže ‘Vojnici naprijed’ pa se povuče u pozadinu, nego ‘Vojnici, za mnom!’ pa kreće prvi“ poručio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u propovijedi misnog slavlja koje je predvodio na blagdan sv. Ivana Bosca u ponedjeljak 31. siječnja u župnoj crkvi Gospe Loretske u zadarskom predjelu Arbanasi gdje djeluju salezijanci. Čestitajući im blagdan njihova utemeljitelja nadbiskup je rekao da don Bosco uživa glas idealnog svećenika, odgojitelja i apostola mladeži. Veliko djelo koje je ostavio Crkvi je njegov preventivni sustav odgoja mladih a objasnio ga je s tri riječi: razum, vjera i ljubaznost. „Kad se ne prijeti nego razumije, a pri tomu je Bog domaćin u kući, vlada ljubav i pravo obiteljsko ozračje, rekao je don Bosco. On je to stvarao svojom vedrinom pa je privukao mnoge s ulice. Znao je pjevati, igrati se, učiti, moliti i šetati. Utemeljio je salezijansku družbu koja će se brinuti za siromašnu, zapuštenu djecu i mlade, pomagati, odgajati i spremati za život. Svoj odgojni sustav opisao je rečenicom ‘S vama se osjećam dobro, za vas živim, studiram i radim, za vas sam spreman i život svoj dati’. To su nazvali preventivnim sustavom koji se temelji na vjeri, razumu i ljubavi“ istaknuo je mons. Puljić dodavši da su ciljevi tog sustava radost, učenje, pobožnost, mudrost, rad i čovječnost. „U takvom sustavu mladi u svom odgojitelju ne gledaju prvenstveno poglavara nego oca, brata i prijatelja“ rekao je mons. Puljić povezujući to s navještenim Evanđeljem u kojem se apostoli nadmeću tko će biti prvi do Isusa. „To je trajna napast, ne samo apostolima“ upozorio je mons. Puljić istaknuvši Isusove riječi ‘Tko želi biti prvi, neka bude svima poslužitelj’. „Apostoli su podlegli napasti biti prvi, glavni, rasporediti važna mjesta. Razmišljaju kako biti odmah do Isusa. Isus kaže da među nama ne smije biti prvih; zna da su nužni oni koji zapovijedaju, određuju, moraju biti pretpostavljeni; no ističe, oni koji su na prvim mjestima ne bi smjeli zaboraviti da biti predvodnik ne znači biti gospodar a da mu drugi služi. Predvodnik mora biti sluga, prvi imati odgovornost i uhvatiti se u koštac s problemima. To je pokazao Isus. Nije svoje učenike poslao na križ, nego je sam tamo pošao. A njegov je primjer bio tako snažan da je onaj kojeg je on izabrao da bude prvi, Petar, želio dijeliti istu sudbinu sa svojim učiteljem, biti razapet“ poručio je mons. Puljić, dodavši da su apostoli u služenju išli do kraja; živjeli su za druge, stavili sebe u službu Isusu i svoj vlastiti život na raspolaganje. „Sv. Ivan Bosco je bio sasvim zauzet za druge, potpuno zaokupljen srećom svojih pitomaca. Svojim duhovnim sinovima salezijancima je poručio da nikad ne zaborave da oni zamjenjuju roditelje drage mladeži za koju se uvijek s ljubavlju trudio i vršio svećeničku službu. Koliko se puta uvjerio da je lakše naljutiti se nego svladati, djetetu prijetiti nego uvjeravati. Našoj nestrpljivosti i oholosti je lagodnije kazniti tvrdokorne nego ih odlučno i blago popravljati“ podsjetio je na odgajateljsku narav don Bosca nadbiskup Puljić.
Opisao je njegov životni put od seljačke obitelji pokraj Torina; s dvije godine ostao je bez oca a majka Margareta je preuzela brgu za gospodarstvo. „Bila mu je velika želja okupljati djecu i mlade. Rad s mladima mu se činio kao jedina zadaća zbog koje bi bio na svijetu. Zato se razumiju djela koja je Gospodin preko njega izveo. Bio je nadaren, iznimnih sposobnosti i spremnosti“ istaknuo je mons. Puljić, dodavši da se razumio u glazbu, zanatstvo, znao je praviti likere i slatko, graditi, zidati, uvezivati knjige, napraviti svaku vrstu alata i igračaka. „Kao mladi svećenik došao je u Torino koji mu je otvorio polje rada među zapuštenom mladeži koja je na ulicama upadala u poroke, zatvarana u predgrađu, bilo je nezadovoljstva. Bili su mladi, besposleni, izgubljeni i spremni na svako zlo“ podsjetio je nadbiskup. Don Bosca se najviše dojmio susret s maloljetnim delikventima u zatvoru pa je odlučio da mora spriječiti tu tragediju. „Sebi je kao životni zadatak i načelo dušobrižničkog rada postavio da ga u svemu mora voditi ljubav i i dobrota sv. Franje Saleškog. Zaokupljao ga je problem kako udomiti tolike mlade beskućnike, a njegova prva dobrotvorka je bila njegova siromašna majka, koja u svojoj 59. godini napušta kuću na selu i dolazi u Torino kuhati i prati za don Boscove štićenike“ rekao je nadbiskup. Među dječacima kojima je bio otac i učitelj bili su i oni koji su ga htjeli nasljedovati. Tako je nastala salezijanska družba sv. Franje Saleškog odakle i ime salezijanci. Nadbiskup je potaknuo odgajatelje riječima don Bosca da one prema kojima trebaju izvršavati neku vlast promatraju kao sinove. „Stavimo im se u službu poput Isusa koji je došao slušati a ne zapovijedati. Nastojmo im bolje služiti a ne vladati, jer takav je bio Isus prema apostolima. Bolje se Bogu moliti nego sasuti bujicu riječi; jer riječi vrijeđaju slušatelja a krivcima ne pomažu“ zaključio je mons. Puljić, u zahvalnosti Bogu za tog Božjeg slugu preko kojeg Crkva poučava i progovara o važnosti preventivnog odgoja i ljubavi koju u tome treba pokazati. „Moramo je očitovati u obiteljima, institucijama i cijelom društvu. Tropletom razuma, vjere i ljubaznosti, uz pedagoški savjet sv. Pavla da to činimo s radošću, moguće je izvršiti odgojno poslanje“ poručio je nadbiskup Puljić.