Fr. Anto Gavranović, OP, dominikansko je zvanje iz grada Paga nakon više od dvjesto godina, a u nedjelju 30. rujna proslavio je svoju mladu misu u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Pagu. Slavlje je počelo procesijom svećenika i puka od Dominikanskog trga do paške zborne crkve, tijekom koje je fr. Anto u rukama nosio drevno raspelo s korpusom raspetog Isusa. Baš je ono znak dominikanske prisutnosti u Pagu gdje su dominikanci djelovali u svom samostanu od 1250. g., a ukinut je 1807. g. za vrijeme Napoleonovih pohoda.
Na pragu te nekadašnje dominikanske crkve koja je francuskim osvajanjem desakralizirana, onda je pretvorena u magazin soli a sada je stambeni objekt, majka Mirjana i otac Ivica pruženim rukama blagoslovili su svoga sina, te su za sinom Antom s obitelji hodili u procesiji s Križem. Hod za križem bio je osobito dirljivi prizor kad se pomisli da je obitelj Gavranović prošla životni križni put kad je u ratu 1994. g. prognana iz Srednje Bosne. Mlada misa njihovog sina znak je pobjede Uskrsloga u njihovom plodnom životu, uspješno prijeđenih prepreka s predanjem Bogu. Tome je zalog i snaga njihovog pobožnog života zasađena još u rodnoj im Bosni, kao i istinski svakodnevni molitveni život cijele obitelji Gavranović nastavljen u njihovom zajedništvu i u Pagu.
Paški dominikanski samostan bio je važno hodočasničko središte poznato po čudotvornom raspelu koje je stoljećima bilo izloženo u crkvi paških dominikanaca, a sada se sada nalazi u paškoj zbornoj crkvi Marijina uznesenja. U zbornoj crkvi nalaze se i glavni oltar iz zadarske dominikanske crkve kojeg je francuska vojska prodala Pažanima kao i oltar Gospe od Ružarija iz nekadašnje paške dominikanske crkve, na desnoj strani pri ulazu u zbornu crkvu.
Propovijedao je fr. Marko Dokoza, ovogodišnji zadarski dominikanski mladomisnik koji je generacijski s fr. Antom razvijao svoje zvanje od vremena zajedničkog pohađanja Nadbiskupskog sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru. Fr. Marko je subrata Gavranovića ohrabrio riječima: „Bogatstvo i raskošan život najveća je prijetnja svećeničkom i redovničkom životu danas. Ne dopusti da tvoje srce zarobe materijalna bogatstva: odjeća, satovi, automobili, prostrane sobe i obilati ručkovi. Pamti uvijek poruku o. Damjana, benediktinca s Ćokovca, koji nam je za vrijeme duhovnih vježbi prije prvih zavjeta rekao: ‘Dečki, čuvajte se komoda. To je tiha eutanazija redovničkog života’“ rekao je fr. Marko, potaknuvši puk da moli za svećenička i redovnička zvanja jer je potrebna ustrajnost u tom zvanju punom kušnji. Na svećeničkom putu mora se odreći mnogih stvari da bi se vjerodostojno odgovorilo na prihvaćeno poslanje, rekao je propovjednik Dokoza. Potaknuo je fr. Antu da se uvijek sjeća radosti i revnosti s kojom je odgovorio na Božji poziv te da je „prihvatio hoditi teškim i uskim putem prema Kraljevstvu nebeskom“.
U svjetlu navještaja evanđelja u kojem su učenici jednome htjeli zabraniti da izgoni zloduha u Isusovo ime jer nije hodio s apostolima, fr. Marko je rekao: „I tebi će kao svećeniku prilaziti vjernici i svećenici koji će govoriti: ‘Ušutkaj ih!’. Mnogi će ti govoriti: ‘Ušutkaj one koji ne mole kao i mi. Ušutkaj one koji idu u crkvu, a ne žive uvijek dostojno svog kršćanskog poziva. Ušutkaj one koji ne idu u crkvu, a smatraju se dobrim ljudima. Ušutkaj one koji govore protiv Boga, Crkve i svećenika’. Nemoj nikad biti isključiv i moli da Gospodin izlije svoga Duha na sve ljude. Bog djeluje i govori preko onih koji idu u crkvu, ali i preko onih koji u crkvu ne idu. Bog govori i preko onih koji nam prigovaraju, preko onih koji nas kritiziraju i čak preziru. Neka tvoj duh bude uvijek otvoren za sve ljude, a Bog će ti dati da po Duhu Svetom i pouci koju si primio možeš razaznati što je u tim govorima i prigovorima čisto, a što šporko“ rekao je fr. Marko, podsjetivši kako je riječ ‘šporko’ bila prva dalmatinska riječ koju je dječak Anto naučio reći u Pagu, ad je s obitelji tu došao živjeti zbog ratnog progona.
Naime, Anto se kao dječak igrao s drugom djecom u blizini samostana paških benediktinki. U jednoj igri isprljao je svoju odjeću. Tadašnja opatica s. Cecilija presvukla ga je u čistu odjeću, a prljavu je smotala u zavežljaj i rekla Anti da je odnese mami na pranje. Anto je mami pružio zavežljaj i rekao: „Mama, ovo je šporko!“, tim je primjerom fr. Marko započeo propovijed.
„Riječ koju je fr. Anto naučio od sestre benediktinke najava je puta kojim će desetak godina kasnije krenuti. Kao i sv. Dominik, Anto je dugo osluškivao one koji su u vjeri stariji od njega, čitao je Sveto Pismo i proučavao govore i knjige crkvenih otaca. Tako je naučio razlikovati dobro od zla, vrijedno od bezvrijednoga, važno od nevažnoga. Od starijih je naučio ono najvažnije: razlikovati dobro od zla, čisto od šporkoga“ rekao je fr. Marko.
Dokoza je istaknuo čestitku don Antuna Pećara, dugogodišnjeg kapelana u samostanu paških koludrica Gavranoviću, za kojega je rekao: „Otkad te pamtim, uvijek si bio „smiješak“ pred Bogom. Bogu se svidio tvoj smiješak i On se nasmiješio tebi šapnuvši tvome srcu da mu se još više približiš. Sjećaš se koliko je tvoja draga baka svakog dana za tebe molila ne samo na dnevnoj misi i pričesti, nego i mnoštvo ružarija koje je svednevice molila za sve vas. Tvoja mati te također svim srcem Bogu darivala, blagoslivljala i molila za tebe. Plod si tolike pažnje i ljubavi. Sigurno da su te i sestre benediktinke, u čijoj si crkvi najviše ministrirao, pratile i prate svojim žrtvama i molitvom.
Kad mislim na tebe, uvijek te u očima imam kao onog malog nasmiješenog akolitića kraj oltara“ glasi čestitka don Antuna, na što je fr. Marko rekao: „Draga braćo i sestre, taj mali nasmiješeni akolitić stoji danas pred vama kao svećenik Kristov. On za vas prikazuje svetu misnu žrtvu pred drevnim i čudotvornim raspelom koje je stoljećima bilo izloženo u crkvi paških dominikanaca. On moli za sve nas zagovor Gospe od Staroga Grada pred čijim su likom njegova baka Marija i majka Mirjana izmolile svećenički poziv svome malom Anti i ustrajnost na ovome putu koji za pravoga svećenika nikad nije lagan“.
Draga svetica fr. Anti je Majka Terezija te je fr. Marko podsjetio na njenu poruku: ‘Dragi brate, svetost nije luksuz pojedinca. Ona je osobna dužnost za tebe i mene’. „Svaki svećenik plod je molitve roditelja, baka i djedova, rodbine i prijatelja te mnogih nepoznatih vjernika koji svoje žrtve i molitve prikazuju na tu nakanu. Trebamo moliti za svete svećenike i redovnike. Samo uz pomoć svetih svećenika, redovnika i redovnica možemo sigurno hoditi prema vječnom životu“ rekao je fr. Marko, moleći zagovor Gospe od Staroga Grada koja se štuje u Pagu. Fr. Antini roditelji Ivica i Mirjana imaju još tri sina i kćer.
U misi je suslavilo desetak svećenika, među kojima fr. Slavko Slišković, provincijal Hrvatske dominikanske provincije, o. Tomislav Kraljević, prior iz Dubrovnika, o. Pero Čavar, starješina iz Gruža, o. Ivo Plenković s Bola na Braču, učitelj iz novicijata mladomisnika, o. Zvonko Džankić, predstavnik riječkog samostana, o. Marko Bijelić, župnik iz zagrebačke župe Pešćenica.
Paški župnik mr. don Gašpar Dodić izrazio je radost što paška župa nakon 17 godina opet proslavlja mladu misu. „Naš mladomisnik o. Anto Gavranović, kojem čestitam na daru svećeništva i redovništva, ima svoje podrijetlo, svoje korijene: ti korijeni se zovu otac Ivica i majka Mirjana, koje od srca pozdravljam i radosno im čestitam. Oni su zasnovali katolički brak te žive svoje obiteljsko zajedništvo ostvarujući bračni savez po planu Božjem i po pozivu Crkve u Hrvata: Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom Misu slavi! Bog ih je obdario s petero djece koje su dobro odgojili, postavili na noge i uputili u život.
U takvom obiteljskom ozračju, nakon više od 200 godina Krist je osvježio i obnovio župu i grad Pag pogledavši i pozvavši njihovog sina Antu, da u časnoj obitelji hrvatske provincije dominikanaca ostvari svoje svećeništvo“ rekao je don Gašpar u pozdravnoj riječi na početku mise, dodavši da ljudi današnjice u posvećenim osobama žele vidjeti radost koja prozlazi iz bivanja s Gospodinom. „Ti znaš kome si povjerovao. Daj mu sve! Mladi i odrasli dolazeći k tebi, žele vidjeti ono što ne vide drugdje. Neizmjerna je to zadaća u odnosu na sutra. Naviještaj čudesa Onoga koji nas ‘iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu’“ rekao je don Gašpar mladomisniku Gavranoviću.
Zadnji paški svećenik je don Dario Tičić koji je također sudjelovao u slavlju i prenio je čestitku zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića koji je mladomisniku poručio: ‘Krist te izabrao, raduj se, zadatak je zahtjevan, odvaži se’.
Mladomisničko geslo fr. Ante je ‘Svijetlite kao svijetlila u svijetu, držeći riječ Života’. Fr. Anto je zahvalio svima koji su pomogli razvoj njegovog zvanja: roditeljima i svojoj obitelji, kao i obitelji fr. Marka Dokoze koja ga je pratila u odrastanju i svećeničkoj formaciji, gospođi Bosnić koja je njegovu obitelj iz Gornjeg Vakufa, župa Bugojno, u ratno vrijeme 1994. g. u Pagu primila u svoj dom te Pažanima koji su ih prihvatili kao svoje.
„Don Dario mi je nakon ređenja jako lijepo rekao i ta mi se poruka urezala u srce: ‘Dragi Anto, ti si naš, a mi smo Božji’. Meni je drago da je on to izrekao, da sam ja vaš. Vi moji jeste zasigurno, moji dragi Pažani. S vama sam odrastao, tu sam odgajan, hvala svima vama od srca, što ste me trpjeli, trpit ćete me još, dolazit ću vam još u Pag“ našalio se fr. Anto, rekavši da mu njegova majka kaže kako je on najviše Pažanin od svih njih u obitelji. Fr. Antino je završno zahvalno obraćanje puku uslijed njegove spontanosti više puta bilo pozdravljeno pljeskom, a i sam mladomisnik Anto se nasmijao uslijed nekih svojih formulacija, potvrđujući u svojoj jednostavnosti misao don Antuna Pećara kako ga uvijek pamti kao ‘smiješak pred Bogom’.
Jedna od fr. Antinih ‘izjava’ koja je nasmijala prisutne bila je: „Hvala svima od srca, ali moram istaknuti svog propovjednika koji me je dotjerao skoro do suza. Rekao sam mu ‘Neću plakati, ne plačem ni na sprovodima’, ali on je pokušao. Neću reći je li uspio ili nije, da ne kažete poslije da je mladomisnik plakao ili nije plakao. Propovijed je bila stvarno dirljiva, u stilu jednog pravog dominikanca“ rekao je fr. Anto zahvalan svome kolegi Dokozi s kojim je zajedno duhovno rastao i čije su dvije obitelji snažno povezane, od kojih svaka toga drugog prihvaća kao svoga sina.
Djetinjstvo i svoje paško življenje fr. Anto je uvelike provodio u blizini samostana paških benediktinki kojima je također zahvalio za podršku u zvanju, a neke koludrice bile su na misi. Zahvalio je i pokojnima don Andriji koji je bio kapelan kod benediktinki, don Srećku Frki Petešiću koji je fr. Antu uputio u sjemenište, sestrama dominikankama (na misi su bile dominikanke s Korčule i Šibenika), Školskim sestrama franjevkama uz koje je rastao u župi i školi, poput s. Miljenke Biošić također prisutne na misi i drugima.
Pjevanje na misi uveličao je paški župni zbor pod vodstvom Anthony Buljanovića. U misi je sudjelovalo i Gradsko poglavarstvo s paškim gradonačelnikom Antom Fabijanićem.
Nakon mise mladomisnici Garvranović i Dokoza svećenicima i puku pojedinačno su ispred glavnog oltara na koji je bio naslonjen čudotvorni križ udijeljivali svoj mladomisnički blagoslov. Za sudionike slavlja, među kojima su bili i dominikanski bogoslovi, nakon mise bilo je priređeno čašćenje u Kneževom dvoru.
Tako su datumi 29. i 30. rujna 2018. g. znak osobite Božje milosti za Hrvatsku dominikansku provinciju Navještenja Blažene Djevice Marije koja je darovana s nova dva zvanja iz Zadarske nadbiskupije, poniklima baš u drevnim marijanskim svetištima te mjesne Crkve: u svetištu Gospe Maslinske na Belafuži i Gospe od Staroga Grada u Pagu.
Poziv koji su mladomisnici Dokoza i Gavranović uputili uoči svojih slavlja glasio je: „Više od 200 godina nakon što je francuska vojska dokinula zadarski i paški dominikanski samostan, dvojica dominikanaca proslavit će svoje mlade mise u crkvi Uznesenja BDM – Belafuža u Zadru i u Zbornoj crkvi u Pagu. Zadar i Pag dva su grada povezana mnogim povijesnim nitima za Dominikanski red. U zadarskom i paškom samostanu stasali su brojni redovnici koji su svojim radom i zalaganjem doprinosili napredovanju znanosti i duhovnog života, a među njima se nalaze i biskupi i nadbiskupi koji su svojom aktivnošću ostali zapamćeni u povijesti Crkve.
Unatoč ugledu i važnosti dominikanaca u Zadru i Pagu, bijeli su fratri protjerani, a njihove crkve i samostani pretvorene u vojarne 1807. g. Dva stoljeća kasnije dva su mladića, fr. Marko i fr. Anto, krenula stopama sv. Dominika i obukla bijeli habit te se nakon sedam godina redovničke formacije i školovanja vraćaju u Zadar i Pag svečano proslaviti početak svećeničkog života u župnim zajednicama u kojima je njihovo svećeničko zvanje stasalo“.
Učinili su to na blagdan sv. Mihaela, Gabrijela i Rafaela u subotu 29. rujna (Dokoza) i Gavranović u nedjelju 30. rujna na blagdan sv. Jeronima, crkvenog naučitelja, podrijetlom Dalmatinca, čime je simbolično i stvarno zaokruženo duhovno okrilje njihovih slavlja: Majka Marija, Sveti arkanđeli i svetac Božje Riječi, naučitelj crkvenog nauka kojega dominikanci pronose više od osam stoljeća.
Ines Grbić
Foto: I. Grbić