BIBINJE: NA BLAGDAN SV. ROKA MISNO SLAVLJE PREDVODIO mons. Vjekoslav HUZJAK

Blagdan sv. Roka u četvrtak 16. kolovoza svečano je proslavljen u župi sv. Roka u Bibinjama. Koncelebrirano misno slavlje u crkvi sv. Roka, nekadašnjoj župnoj crkvi toga mjesta, predvodio je bjelovarsko – križevački biskup Vjekoslav Huzjak, a nakon mise i procesiju s kipom sv. Roka kroz mjesto. Suslavilo je dvanaest svećenika, među kojima i bibinjski župnik don Zdenko Milić.   

Ono što je činio sv. Roko vrijedi za sva vremena, znači i za naše vrijeme, poručio je mons. Huzjak, tragom Ivanovog navještaja govoreći o potrebi da se kršćanstvo živi djelom i istinom, a ne riječju i jezikom. Pritom je biskup upozorio kako smo skloni banalizirati Riječ Božju, kažemo ‘Nije Isus baš tako ozbiljno mislio, to je slikovito rekao’. „Riječ Božja se govori da nas dotakne, pronađe u našem svakodnevnom životu. Božji poziv je jasan. Kao što je sv. Roko ozbiljno shvatio evanđelje, on i nas potiče Božju riječ ozbiljno prihvatiti u svoje srce. To je trajno nadahnuće tako živjeti, a ne proslaviti blagdan dolaskom na misu, a poslije ćemo po svome.

Sv. Roko se nadahnjivao na Božjoj riječi. To je poziv da je i mi ostvarujemo u svom životu. To je potrebno Crkvi i društvu. Na taj način možemo doprinijeti da u hrvatskom društvu krene bolje“ potaknuo je mons. Huzjak, rekavši da je sv. Roko Božju riječ prihvatio duboko, temeljito: „Ta riječ je prožela njegovo biće, njegovo srce, meso i kosti. Nije ostala na razini intelektualne spoznaje, na razini jezika i riječi, kako kaže sv. Ivan. Sv. Roko je svoj život posvetio ljudima koji su bili u nevolji“.

Biskup je upozorio da smo skloni biti kršćani kada nam odgovara, nekad zbog koristi sakrijemo kršćanstvo. „Moram promijeniti svoj život da bi svijet bio bolji. Po mom životu svijet je bolji ili lošiji. Ljudi koje kritiziramo da loše rade u društvu stasali su među nama, u našim obiteljima. Netko ih je odgojio, netko im je dao usmjerenje u život. Da su ti ljudi odgojeni kako je bio odgojen sv. Roko, loše se ne bi događalo, da ljudi ne poštuju tuđe. Nikad nije kasno da se usmjerimo gdje su prave vrijednosti.

Istina je u Kristu koji je svoj život dao za nas i naučio nas ljubiti. Kristova žrtva je ljubav i ono koliko ga nasljedujemo. Ostalo je reklama, priča, isprazno. Žrtva znači darivanje, dati. Čovjek koji nije kadar dati sebe ni od sebe što ima, može pričati o ljubavi, ali to nije ljubav“ istaknuo je mons. Huzjak, naglasivši da nas sv. Roko uči ljubiti životom, djelom i istinom, gdje god se nalazimo, što god radimo: u obitelji, na poslu, u školi, politici, gospodarstvu.

„Svugdje čovjek može ostvariti Božju riječ i istinu, djelom i ljubavlju. To je pravo, istinsko, samo to ostaje. Sv. Roko nas poučava i daje nam misliti koliko smo mi spremni žrtvovati. Pozvani smo svi ozbiljno Božju riječ ostvarivati u životu jer to je boljitak svijeta. Bolji svijet počinje od nas. Svaki dan imamo prigodu ispitati sebe jesam li učinio što dobra“ potaknuo je mons. Huzjak.

„Iako je bio mlad, sv. Roko nije se zadovoljavao polovičnim kršćanstvom, prosječnošću, površnošću, nego je duboko i iskreno prihvatio Božju riječ i po toj riječi usmjerio život. Kad je mlad ostao bez roditelja, u svojoj kršćanskoj revnosti svoje imanje je podijelio sirotinji i krenuo na hodočašće prema Rimu. Shvatio je da svoj život treba potrošiti za druge, kao njegov Spasitelj. U žrtvi, predanju, jer tako su ga odgojili njegovi roditelji, u kršćanskom duhu, dosljednom shvaćanju Kristove riječi ‘Što god ste učinili jednome od najmanjih, meni ste učinili’“ naglasio je mons. Huzjak.

Istaknuo je da su Rokovi imućni roditelji svoje dijete mogli odgojiti i u ležernom, raskošnom duhu, da se svega ima. „Koliko je važno to što je odgoj sv. Roka bio kršćanski, iako su njegovi roditelji bili materijalno dobrostojeći. A kako mi danas odgajamo djecu? Dajemo im novac, kompjuter, mobitel od nekoliko tisuća kuna, neka se igraju. Djeca se odgajaju u duhu zabave, da se svega ima, ne treba se truditi, raditi, žrtvovati. Onda dobijemo ljude koji imaju 20, 30 godina a nikad nisu nešto ozbiljno radili, nisu imali odgovornost, nisu znali preuzeti nešto ozbiljno na sebe. Dobivamo ljude nesposobne za život, brak“ upozorio je biskup Huzjak, poručivši: „Roditelji, nemojte praviti invalide od svoje djece! Djecu treba odgajati da poštuju ono što imaju.

Sv. Roko je naučio poštovati svoje roditelje i što su oni priskrbili, jer za to se netko mučio. Ako ne znate naučiti djecu da znaju poštovati vaš trud, rad, zauzetost za njih, učinili ste ih nesposobnima za život. Za žrtvu, za odreći se, za dati nekome nešto, vidjeti nekoga u potrebi. Naučili ste ih samo gledati sebe i živjeti za sebe, kad se zatvore u sebe misle kako steći, imati. Sv. Roko je znao svoj život upotrijebiti u brizi za najpotrebnije. To možemo i mi.

Odgojiti djecu da znaju ljubiti bližnjega, da znaju da je pravi, istiniti život u odricanju, žrtvi, jer to je ljubav. Koliki mladi ulaze u brak i rastave se? Zajednički život je odricanje, žrtva, kad dođu djeca koja su radost, a ne teret, kako čujemo da se kaže za djecu“ upozorio je mons. Huzjak.

Poručio je da svaki dan imamo priliku učiniti nešto bližnjemu: to su suprug, dijete, susjed, bolestan, nemoćan. To je naša prilika da pokažemo da smo kršćani, kao što je i patricij koji je zacijelio sv. Roka zaraženog od kuge, vidjevši djela sv. Roka, postao kršćanin, rekao je mons. Huzjak, moleći zagovor sv. Roka da živimo istinskim kršćanskim, predanim životom, zauzetim malim koracima, u obrani od modernih kuga materijalizma i individualizma.

    Ines Grbić