Blagdan Gospe Loretske svečano je proslavljen u četvrtak 10. svibnja u župi Gospe Loretske u Arbanasima u Zadru gdje djeluju salezijanci. Večernje koncelebrirano slavlje u župnoj crkvi Gospe Loretske, potom i procesiju s kipom Majke Božje kroz taj gradski predio, predvodio je mons. Mile Bogović, umirovljeni gospićko-senjski biskup u zajedništvu s deset svećenika. „Marija je ondje gdje je njezin Sin. Isus je svojom božanskom snagom uzašao, on je Bog i čovjek, a Marija je samo čovjek, no ona je sva Božja, Božja službenica. Ondje gdje je njen Sin, tamo je i njoj mjesto. Zato je uznesena na nebo“ rekao je biskup Bogović, istaknuvši da je Isus uzašao, ali je i rekao da ostaje sa svojima do svršetka svijeta.
Među onima koji ostaju na zemlji, osobito se ističe Isusova majka Marija. „Kad je Marija gledala kako se Isus uzdiže, nije mislila da se on od nje udaljuje. Isus je i dalje bio s njom i ona s njime. Krist živi sa mnom u ovom, mom vremenu. On je tu, u mom životu. Krist je u našem vremenu i uvijek možemo računati na njega“ rekao je biskup, poželjevši da nam Marija isprosi čvrstu vjeru u prisutnost njenog Sina u svijetu i našem životu, jer bez Isusa ne možemo učiniti ništa za naš vječni život.
Biskup Bogović je rekao kako biblijska izvješća različito kazuju gdje se dogodilo uzašašće: blizu Jeruzalema, u Betaniji, Galileji. Uzašašće se nije dogodilo uz veliku prisutnost mnoštva, na javnom trgu. Isus nije razglasio ljudima da dođu to vidjeti i plješću mu, rekao je mons. Bogović. Evanđelje po Mateju kaže kako je Isus rekao ženama, kad im se nakon uskrsnuća javio na Kalvariji, neka idu javiti učenicima da idu u Galileju, ondje će ga vidjeti. Učenici su otišli u Galileju na goru gdje im je Isus rekao i tu im je dao zadnje upute, zaključivši: ‘Ja ću uzaći, ali sam s vama do svršteka svijeta’.
Prema navještenoj Božjoj riječi po Djelima apostolskim, Isus je uzašao na nebo u mjestu blizu Jeruzalema. Dva čovjeka u bjelini nazočne ljude koji su tome prisustvovali nazivaju Galilejci. Stoga je na proslavu Uzašašća Gospodinova uz Marijin blagdan, mons. Bogović pojasnio značenje stvarnosti Galileje. Svi su apostoli bili iz Galileje, oni su bili nazočni i u trenutku uzašašća, pa se moglo reći ‘Galilejci’, ako su bili i negdje izvan Galileje. Naglašavanjem njihovog porijekla, Galilejci, pisac je htio reći da apostoli ne smiju ostati u blizini svjetovne i crkvene vlasti i držati se blizu njih, nego da trebaju ići na periferiju, jer se i Isus rodio na periferiji, rekao je mons. Bogović.
„Galileja je daleko. Galileja nije prihvaćala ono što Jeruzalem drži. Ona nije u središtu židovske državne i vjerske misli i vlasti. Ona je duboka periferija. Židovi su je zvali Galileja poganska. Apostoli, dakle, tamo trebaju ići. Ne ostati oko hrama, nego otići vani. Galileja je mjesto gdje se Isus rodio. Isus je većinu svog života proživio na periferiji, daleko od Jeruzalema“ rekao je propovjednik, istaknuvši da Galileja i Nazaret nisu bili cijenjeni u Jeruzelamu. I budući apostol Natanael, kad mu je Isus rekao da je iz Nazareta, začudno ga je upitao: ‘Zar i iz Nazareta može biti nešto dobro?’.
„Isus šalje svoje apsotole daleko na periferiju u Galileji. Potrebno je izaći na periferiju da Isus postane vidljiv i prepoznatljiv. Narodu bi bilo teško prepoznati Isusa u Jeruzalemu. Isus se susreo s najvišim državnim predstavnicima, s Pilatom, Herodom i s drugima na vlasti tek onda kad su ga osudili. Inače nije išao ništa tražiti od njih, neke potrebe. Znakovito je da su mudraci vidjeli zvijezdu koja ih je vodila tek kad su napustili Jeruzalem, kad su se udaljili od Heroda. Svečani Isusov ulazak na nebo nije na glavnom gradskom trgu u Jeruzalemu, nego u dubokoj periferiji. Isus je Galilejac, čovjek s periferije. Cijelo vrijeme Isus se kretao po periferiji, a Ivan Krstitelj čak je otišao u pustinju i tamo radio“ istaknuo je biskup Bogović, naglasivši da se i Marija uvijek držala periferije, voljela je ostati po strani. Nikad se nije gurala u središte, čak ni tamo gdje je Isus bio u središtu.
Stoga se ne treba bojati kada Crkvu danas guraju na periferiju, poručio je mons. Bogović. „To ne treba prihvatiti kao progonstvo, nego je Crkvi na periferiji radno mjesto. Kada nas guraju u sakristiju i ne žele da iznosimo svoje mišljenje, ne znači da iza toga nema ljudske zloće. Ima je itekako, ali to pomaže i da ojača dobrota u nama“ rekao je mons. Bogović. Upozorio je da je puno toga ušlo u Crkvu što treba očistiti, da Crkva bude prepoznatljiva po vjernosti Isusu Kristu.
„Kakva bi Crkva bila kad bi se suobličila s ovim svijetom, kad je ovaj svijet ne bi progonio, jer ona ima ono što se nikako ne može subličiti s logikom ovoga svijeta. Normalno da joj svijet prigovara. Koga bi Crkva naviještala, kad ne bi bila spremna odreći se povlastica ovoga svijeta koji je priječe da bolje služi Bogu i ljudima? Kakva bi Crkva bila, kad bi se povlačila s periferije i išla prema središtima vlasti i bogatstva? Ne bi to bila Crkva koja kreće Isusovim stopama. Ili kad bi se prvenstveno trudila ugoditi suvremenim farizejima, Pilatima i Herodima. Kada bi tako bilo, to ne bi bila Isusova Crkva“ poručio je biskup Bogović.
Biskup Bogović je izrazio priznanje Arbanasima rekavši da su došli u Zadar početkom 18. st. te je po njima taj predio nazvan Arbanasi. „Oni su sačuvali svoju posebnost koju i danas njeguju, a ništa manje nisu zavoljeli i sredinu u kojoj žive pa kažu s ponosom da su Arbanasi i Hrvati. To se tu dobro uklopilo, povezalo i omogućilo da se ne osjećaju stranci u Hrvatskoj“ rekao je mons. Bogović na zavjetnoj Gospinoj svetkovini koju puk naziva Arbanaško čudo.
Ines Grbić