Neka trajne duhovne i moralne vrijednosti oblikuju naš društveni život
Ovih pouskrsnih dana u liturgiji čitanja slušamo tekstove iz Djela Apostolskih u kojima otkrivamo što je bilo glavno obilježje prve kršćanske zajednice. Luka to prikazao kao „postojanost u zajedništvu“. Takvom je obliku najbliži onaj koji nalazimo u obitelji, jer je ona obilježena zajedništvom stola, te stjecanjem i raspodjelom materijalnih dobara. Obiteljski stol je mjesto gdje sustolnici jedni s drugima razgovaraju. Komunikacija se odvija riječima i neverbalno, a njezini članovi vode brigu jedni o drugima, pa Luka se služi rječnikom obitelji. U tom vidu obitelji imaju biti glavnom brigom Crkve i društva. Isus je, naime, utemeljio Crkvu i rodio se u obitelji, pa tako posvetio sve obitelji. A nije htio Crkvu kao masu, organizaciju, kao neku nadgradnju društva. Svojim rođenjem u obitelji želio je neka njegovi budu „zajednica braće i sestara“ (Mt 23, 8), zajednica stola i dobara, zajednica međusobne ljubavi. U tom vidu Djela Apostolska izvješćuju kako je „u mnoštvu onih, koji su prigrlili vjeru, bilo jedno srce i jedna duša“, te kako „nitko od njih nije zvao svojim ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko“ (Dj 4, 32). U tom opisu osjećamo obiteljsko ozračje, kao i obilježja vrijednosti koja bi trebala resiti svaku obitelj, svaku gradsku, županijsku i narodnu zajednicu.
Bilo je zanimljivo prije desetak dana čitati izvješće o susretu francuskoga predsjednika Macrona s francuskim biskupima u kulturnom centru sv. Bernarda u Parizu. Posebice je bio uočljiv Predsjednikom 40 minutni govor u kojem je pozvao katolike i Crkvu u Francuskoj neka pružaju svoj doprinos u društvu putem „svoga dara stoljetne mudrosti, osobite zauzetosti za one koji su u potrebi, kao i dara borbe za slobodu i dostojanstvo čovjeka“. Neobično je bilo također da gospodin Macron, u izrazito sekulariziranoj državi (koja je zapravo bila glavni kočničar da u Ustav Europe ne uđe ni Bog ni kršćanstvo) poziva francuske kršćane neka se „uključe u političkim i drugim debatama“, jer „Francusku i Europu pogađa ne samo ekonomska kriza, nego i ona idejna, kriza relativizma i nihilizma, pa je nužno čuti glas katolika, glas vjera kao dio stoljetnoga predanja koji je potreban u sadašnjoj europskoj i francuskoj raspravi“. Bilo je uz to znakovito čuti Predsjednika zemlje, koju se ističe kao predvodnicu sekularizma u Europi, govoriti da „svrha sekularizma nije iskorijeniti duhovnost iz društva“, već „ne biti slijep pred važnošću duhovne dimenzije koju katolici ulažu u moralni, intelektualni, obiteljski, profesionalni i društveni život“.
Crkva kao „Majka i Učiteljica (Mater et magistra) diljem Europe, od Hrvatske do Francuske i svijeta, ima zadaću i obvezu čuvati duhovne darove i otajstva koja je primila od Gospodina. A svojim navještajem, svjedočanstvom i evangelizacijom pomagati ljudima u formiranju ispravne savjest i u oplemenjivanju vlastitoga srca. A to onda pomaže i vodi k oblikovanju pravednijih i moralnijih struktura. Zbog toga Crkva ne može ostati po strani kad je u pitanju čovjek, njegova sloboda, njegovo dostojanstvo i njegovo vječno spasenje. Dok izričem najbolje želje, Vama gospodine Župane, Vašim suradnicima u Gradu i diljem županije, poželio bih neka se sadašnjost i budućnost naše lijepe županije izgrađuje i oplemenjuje vrijednostima koje smo baštinili od naših otaca, a trajne i neprolazne duhovne i moralne vrjednote neka prožimaju i oblikuju sve strukture našega društvenoga života. Svima sretan Dan Županije!
† Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Zadar, 20. travnja 2018.