Na Veliki četvrtak, 29. ožujka, zadarski nadbiskup Želimir Puljić predvodio je misu posvete ulja u katedrali sv. Stošije u Zadru, u zajedništvu s dijecezanskim i redovničkim svećenicima Zadarske nadbiskupije. Na misi su svećenici koji djeluju u Nadbiskupiji obnovili svoja svećenička obećanja dana na ređenju.
Svećenici su ovlašteni odgovorno dijeliti svete tajne, predsjedati euharistiji, izgovarati Isusove riječi ‘Ovo je tijelo moje’ i hraniti Božji duh Isusovim knjigama, rekao je mons. Puljić, potaknuvši svećenike da duboko uđu u otajstvo milosti koju imaju, nedostojnosti koju treba prihvatiti i veličine zadatka koju im je Bog povjerio – da se po svećenicima, po njihovom služenju i liturgiji, događa preobrazba svijeta. „Veliki četvrtak je noć bremenita otajstvom i tajne zla. To je bio veliki događaj borbe između ljubavi koja se bezrezervno predaje i tajne zla koja će se očitovati u mržnji i neprijateljstvu. U taj dan iznova otkrivamo da je svećeničko zvanje dar i otajstvo, a svećenici poslužitelji tog otajstva. Svećenici s prorokom Izaijom mogu ponoviti ‘Duh Gospodnji na meni je, on nas pomaza i posla’“, rekao je mons. Puljić, dodavši da su svi krštenici krštenjem pomazani i poslani u svom zvanju i poslanju ispuniti Božji plan koji ima s nama, a mi smo ga prihvatili i odazvali se.
Nadbiskup je u propovijedi potaknuo svećenike na razmatranje njihovog zvanja u svjetlu dviju biblijskih prispodoba: susreta Isusa i Zakeja te načina kako mole farizej i carinik u hramu. Susret Isusa i Zakeja u Jerihonu, koji je došao iz radoznalosti i popeo se na smokvu da vidi Isusa kad je čuo da tuda prolazi, „podsjeća nas na naše djetinjstvo, na naše prve čežnje i planove, kad smo iz prikrajka oltara doživljavali Isusov prijateljski pogled, poziv i najavu njegovog dolaska u naš dom. Isus ulazi u Zakejevu, odnosno našu, moju, tvoju kuću“ rekao je nadbiskup.
Druga biblijska slika je ulazak u Božju kuću. „Farizej i carinik došli su pomoliti se u hram. Njihov pristup u molitvi je različit. Jedan moli i hvali se, drugi molitvom daje slavu Bogu. Jedan moli Boga da mu oprosti, a drugi neka Bog oprosti onima koji nisu kao on. Farizej misli kako je bezgrešan, bolji od drugih jer daje ono što se od njega traži. U središtu je on, a ne Bog. Njegov ja, subjekt je toliki i to ide tako daleko, da bi se i sam Bog trebao zahvaljivati što je tako savršen i što drugi nisu kao on. Nasuprot njemu, carinik je svjestan svojih grijeha, slabosti, ograničenja i nema vremena razmišljati o tome kakvi su drugi. On za sebe zna da nije dobar pa kleči i moli ‘Bože, smiluj se meni grešniku’. Možda bi se i on imao čime hvaliti. No nije zbog toga došao u hram. Kad dolazimo u hram, ne odlazimo se hvaliti, nego moliti. Moliti Boga da nam pomogne, oprosti i da nam da snage kako bismo bili kadri opraštati jedni drugima, biti bolji“ poručio je mons. Puljić, istaknuvši da je ta prispodoba uvijek snažna i aktualna, osobito danas kad ljudi o sebi imaju visoko mišljenje.
Nadbiskup je potaknuo svećenike da od načina na koji carinik moli imaju što naučiti, uočiti i prihvatiti. „Potaknut pažnjom što je Isus došao u tvoj dom, iznesi mu sve što te muči, što te raduje. Njegova blizina tvoja je sigurnost. Biti uz Isusa u nevolji i radosti dijelić je raja u ovoj suznoj dolini“ rekao je mons. Puljić, naglasivši da svećenik nekad možda zaboravi kako se Isus predao u ruke svećenika i postao svojina svećenika.
„S Isusom mogu raspolagati i po njemu prinositi žrtvu Bogu Ocu. To je veliki i milostan trenutak njegove nazočnosti kad se javljaju i pitanja. Znatiželjan sam poput Zakeja, kako je Isus zadovoljan sa mnom. Mogu poput carinika ponavljati: Budi milostiv, Gospodine, meni grešniku. Umoriše me svjetovne stvari, politika i buka svijeta. Željan sam duševnog odmora. Donesi mir i spasenje kao što si učnio Zakeju. Udijeli mi spokoj koji si donio Mariji Magdaleni. Dopusti i meni poput Ivana malo otpočinuti na tvome srcu. Pomozi svome nedostojnom sluzi prepoznavati te u dnevnom lomljenju kruha, kako bi na ovozemaljskom putu i moje srce gorjelo poput učenika iz Emausa dok si im tumačio Pisma. Pomozi i meni lomiti Riječ Božju, da narod povjeren mom naučavanju može doživljavati takve trenutke, kad pođe s euharistije da kaže: ‘Gorjelo nam je srce dok nam je tumačio Pisma’“ potaknuo je zadarski nadbiskup.
Istaknuo je da Crkva živi od euharistije po kojoj se događa preobrazba svijeta. Misa je nekrvno obnavljanje Isusove kalvarijske žrtve, svaka misa je navještaj Kristovog ponovnog dolaska. „Teče i struji novi život koji nam je Krist zaslužio svojom mukom, smrti i uskrsom. U tom otajstvu i mi sudjelujemo. Svećenici na kojima se oko Božje zaustavilo, kojima je Isus rekao ‘Pođi za mnom. Danas ću biti kod tebe. Od danas ćeš sa mnom preobražavati svijet’. Kad su njegove usne izgovorile naše ime, mi smo pošli za Isusom zahvalno poput carinika, govoreći da smo slabi i siromašni, ali spremni Isusu prepustiti lađu i svoje kormilo, svjesno krenuti kako tko može“ rekao je nadbiskup.
Isus i svećenik kreću skupa loviti srca kako bi se dogodila istinska preobrazba svijeta. „Ponekad nismo svjesni tog velikog otajstva koje je naš život. A ono je bit života, duša i srce kršćanstva i povijesti spasenja. Jer, kako god bili prekrasni, bez euharistije hramovi su hladni, bez života“ istaknuo je mons. Puljić, zamolivši: „Dođi, Isuse, blagoslovi svećenike i posveti nas otajstvom Velikog četvrtka“.
U misnom slavlju sudjelovali su ovogodišnji krizmanici iz župe Gospe od Ružarija u Ražancu, a na sudjelovanje su bili pozvani i katekumeni, vjeroučitelji i suradnici u župi. Na misi je nadbiskup Puljić blagoslovio ulje koje se koristi za bolesničko pomazanje i posvetio krizmu koja se koristi u sakramentu krštenja, potvrde i svetoga reda te posveti oltara i crkve.
Ines Grbić
