Susret zajednice Cenacolo sa svjedočanstvima njenih članova i predstavljanje knjige ‘Punina radosti’ s. Elvire Petrozzi, utemeljiteljice zajednice ‘Cenacolo’, održani su u utorak 20. ožujka u crkvi sv. Frane u Zadru. Što je Cenacolo donio njihovom životu svjedočili su Joško Hrvatić, bračni par Tomislav i Mateja Buljat i Silvija Spano, majka mladića koji je potražio pomoć u Cenacolu. Spano je koordinatorica zajednice roditelja u Cenacolu za zadarsko i šibensko područje i vodila je kroz taj večernji susret u crkvi sv. Frane.
Joško Hrvatić u Cenacolu je dvadeset godina. Dugo godina proveo je uz Majku Elviru, prateći je 24 sata dnevno, što je osobita milost. „To je autentična žena, ukorijenjena u Bogu, istinita, slobodna, jasna, vedra, radosna, dobra, nepobjediva, nepopustiljiva. Ona bi rekla: ‘Ja od mladića ne tražim puno. Ja tražim sve’“ rekao je Hrvatić, istaknuvši da ga ispunjava što ljubi druge i ima potrebu ljubiti, ali bez Isusa ne može ljubiti i opraštati. „Nikad mi nisu objasnili kad sam bio dijete i išao u školu kako biti radostan, slobodan, što je ljubav. Spominjali su riječi ljubav i radost. Kako nikad nisam bio radostan, a imao sam sve?
Majka Elvira mi je rekla: ‘Nemoj zaboraviti da su tebe i prije voljeli, a ti si se drogirao“ rekao je Hrvatić, istaknuvši da je s. Elvira rekla kako nema nikakvog kapitala u životu, osim ljubavi njene zajednice. „Elvira mi je pokazala svojim primjerom da je život križ, žrtva, da križ treba zagrliti. Pokazala mi je kako ljubiti, kako se boriti sa sobom i ići protiv struje. Ona je uvijek išla protiv struje. Spasila mi je život i pokazala da moj spas nije u njoj, nego u Isusu. U zajednici sam otkrio dar vjere. Bog mi je dao da otkrijem puninu radosti. Elvira me naučila da ne gledam ravnodušno na svijet oko nas. Nemojmo biti ravnodušni“ potaknuo je Hrvatić.
Spano je pročitala ulomak iz knjige u kojem s. Elvira kaže da se djeca razvijaju preko svojih roditelja. „Nije dovoljno ne činiti ništa loše. U životu je važno činiti dobro. Ako djeca nisu vidjela da roditelji čine dobro, kako da ga sami čine. Ako nisu iskusili da se sreća rađa ako se znaš nečega odreći kako bi dao drugima, kako će biti velikodušni muškarci i žene“ piše s. Elvira. U Cenacolu žive i obitelji koje su tu ostale, nakon što su osobno prošli program zajednice.
Tomislav i Mateja u braku su pet godina, žive u zajednici Cenacolo u Međugorju i nastavljaju pomagati mladima. Roditelji su Hane i Jure. „Uz sve obaveze koje imamo, na prvom mjestu je Isus Krist i naša obitelj. Zajednica Cenacolo daje čovjeku više od životarenja, što smatram da je život u alkoholu, cigaretama, kafićima. Zajednica me naučila krenuti od sebe, a ne nalaziti krivca u drugome. Susret sa sobom je težak, reći istinu samom sebi. Bilo je proplakanih dana i noći na koljenima pred Isusom u kapeli. Nisam bolji i veći od drugoga zato što sam u zajednici, ali Bog mi je preko zajednice dao milost da se mogu sagledati, da mogu pogledati u svoje slabosti, da ih mogu priznati sebi, Bogu i drugima. Pitam oprost ženu i dijete i idemo dalje. To je punina života. Hvala Bogu, zajednici i Majci Elviri na daru života i daru obitelji“ rekao je Tomislav, inače Zadranin.
Mateja je u Cenacolu 13 godina te je poručila: „Ništa mi ne vrijedi što sam naučila, dobra djela koja sam učinila i molitve koje sam izmolila u prošlosti, ako to ne nastavim i danas. Sve dobro što je bilo jučer, danas moram ponoviti. Ako to danas ne učinim, na gubitku sam. Kao obitelj, trudimo se obnoviti ono što smo upoznali u zajednici. Nikad mi nije dovoljno Boga, nikad nisam dovoljno naučila i kao da nikad nisam dovoljno odabrala. Svaki dan moram obnoviti, potvrditi i napraviti taj korak naprijed, da bi ta punina ostala živa“.
Spano je istaknula da su zahvaljujući Cenacolu mnogi danas spašeni ljudi, spašene obitelji i spašena djeca. Isprva su mislili da su samo djeca problem, no roditelji su spoznali i svoje greške. Molitva je bila prvi korak prema obraćenju koji im je darovao Cenacolo. „Molitva je hrana i upravljač života. Život bez molitve je kao auto bez upravljača. Ima sve, ali ga ne možeš voziti. Pretvaramo se da živimo, ali ne uspijevamo. Iako je sve ispravno, motor, kočnice, kotači, život bez molitve je nepotpun. Molitva je staza koja usklađuje cijelo naše biće. Ona je više od terapije, ona je hrana života“ kaže Majka Elvira.
„Zahvaljujući velikom srcu, ljubavi i strpljenju Majke Elvire, shvatila sam, razumjela i što je najvažnije, prihvatila sam. Od tog trenutka moj život počeo se mijenjati. Kad je čovjek izgubljen, kad luta, misli da sve zna, da je najpametniji, da mu nitko ništa ne može objasniti, život je težak. Elvira je imala strpljenja s nama. Bili smo u mraku, a danas živimo puninu, potpuno drugačije od onoga kako smo živjeli“ rekla je Spano i pozvala sve roditelje u teškoćama da im se obrate za pomoć.
„Ne mora biti ovisnost o opijatima, postoje razne vrste ovisnosti. Ovisnost je robovanje nečemu. Čim čovjek robuje nečemu, nije slobodan. Kad nije slobodan, nije sretan. Svi se možemo preispitiati jesmo li sretni. Ako nismo sretni, ako imamo poteškoće, Cenacolo ima odgovor na mnoga pitanja. Roditeljima poručujemo ako nas trebaju, mi smo tu. Spremni smo vam pružiti ruku u svakom trenutku, odgovoriti na svako vaše pitanje i pomoći u poteškoćama. To što ćemo vam ponuditi ne mora biti ulazak u zajednicu Cenacolo. Pozovite nas, želimo vam pomoći i prenijeti svoje iskustvo“ poručila je mnogim prisutnima Silvija Spano.
O najnovijoj knjizi Majke Elvire govorili su fra Andrija Bilokapić, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima i fra Ante Kekez, gvardijan franjevačkog samostana u Kraju na Pašmanu.
Ovisnost o drogama stručnjaci smatraju najrazornijim, najpodmuklijom i najrasprostranjenijom bolesti današnjice, rekao je fra Andrija, dodavši da do svake ovisnosti, o opijatima, kocki, alkoholu, dolazi zbog praznine u ljudskoj nutrini, u duši. „Čovjek je višeslojevito biće. Pomanjkanje istinskog susreta s ljudima i Bogom, komunikacije i tjelesne aktivnosti, dovodi čovjeka do gubitka smisla života. Psihoterapeut Viktor Frankl kaže da je čovjek u pomanjkanju dubokog smisla života. Smisao mu daje ono što prima u životu. Današnji čovjek ne vidi što je primio od života“ rekao je fra Andrija, istaknuvši da dijete više ne vidi kako roditelji rade. Prije se vidjelo kako se sije pšenica, sve dok kruh dođe na stol, kako se plete, tka, vidio se trud i onda se moglo i cijeniti. Sada djeca vide samo novac.
„Čovjek gubi odnos sa svojim izvorom i ciljem, Bogom, a čovjek je trostruki odnos. Čovjek je odnos prema zemlji, zemljana smo bića. Dobro je doticati zemlju i raditi sa zemljoim. Zatim, čovjek je odnos s čovjekom, ja jesam odnos s ljudima i odnos prema Bogu. Metoda s. Elvire je izgraditi zajedništvo, povjerenje, skladan odnos, jer čovjek je biće odnosa. To posebno ističe u svojoj knjizi i zajednici. S. Elvira na tome gradi zajednicu. Ona ljude uvodi u molitvu, u odnos s Bogom. Njena metoda ljude uvodi u razgovor. Mladići razgovaraju, traže jedno od drugoga oproštenje za uvrede. Pomireni idu na spavanje, govore o svojim iskustvima. Važan im je tjelesni rad, rade svojim rukama. Klešu kamen, zidaju zid i mole krunicu“ rekao je fra Andrija.
„Knjiga naglašava da je najprije potrebno otvoriti se Božjem govoru, evanđelju, Bibliji. Svaka meditacija donosi biblijski tekst i na to odogvara. Potiče da to povjerujemo. Vertikala nosi horizontalu. Tko ima čvrsti odnos s Bogom, svoje središte, on može čvrsto igrati svoju ulogu. Bez te osovine ne može se funkcionirati kako treba“ rekao je fra Andrija. Knjiga je podijeljena u četiri djela. U prvome, molitva, nalaze se tekstovi iz Biblije i odgovor na razmatranu riječ. Drugi dio je vjera, treći Providnost koja je velika značajka Cenacola a četvrti je vrhunac čemu sve teži, ljubav. „Tu se osjeća zakon rasta, čuti, vjerovati, moliti. Prepustiti se Providnosti, Bog čovjeka unosi u ljubav.
Molitva i vjera su neodjeljivi. Molitva je otvorenost sadržaju vjere, a molitva je izraz vjere. Molitva i vjera su doticaj Božjeg otajstva. Na početku stoji biblijski tekst, slijedi molitva i posluh, odgovor na tu riječ. Bog govori ljudskoj duši. Duša je osposbljena čuti Boga, a to je najveći dar. Središnji dar čovjeka je da može stupiti u zajedništvo s Bogom, da se Bog u njemu učovječi, a čovjek u Bogu pobožanstveni. To se zbiva prihvaćanjem Božje riječi. Slijedi odgovor na Riječ Božju. Za s. Elviru, Božja riječ je vrlo živa i traži konkretan odgovor“ rekao je fra Andrija. Npr., kod biblijskog teksta o opraštanju, nakon što je pročitan, molitelj ide onome koga je uvrijedio, dobije poticaj ići roditeljima kući i tražiti oproštenje od svojih roditelja. To je učinkovita kršćanska molitva, a ne nabrajanje obrazaca, istaknuo je fra Andrija.
Naglasio je da je potpuno povjerenje u Božju providnost temelj i iskustvo zajednice. Kroz Providnost zajednica dobiva sigurnost. Cenacolo gradi, radi svojim rukama, što kući nikad nisu radili, a taj rad je poticajan za druge ljude koji daju zajednici da mogu kupti potrebno za rad. „Čovjek je biće stvoreno iz ljubavi i za ljubav. Prva potreba čovjeka je voljeti i biti voljen. Ljubav je punina života. Obraćenje, sveci i kršćansko zajedništvo su najbolji tumač Biblije. Knjiga je jeka zajedništva Cenacola. Život u Cenacolu je tumačenje Biblije. Vrijedno je susresti ljude iz zajednice i susresti se s tim promijenjenim životima“ poručio je provincijal Bilokapić.
„Majka Elvira postala je simbol nade da Bog može izgubljene životne priče preobraziti u novi početak. Hod u toj novosti života naslonjen je na Riječ Božju. Ključ je euharistija koja može preobraziti naše krhke i lomne snage. S. Elvira želi da licu drugoga prilazimo sa strahopoštovanjem jer se u njemu zrcali lice Božje, da nam lice drugoga bude novi sakrament. Nije lako uvijek voljeti one koji žive blizu nas. Knjiga je nadahnuta Bogom i njegovim svetim djelovanjem“ rekao je fra Ante Kekez, istaknuvši da ljudi ulaze u Cenacolo kako bi uskrsnuli na novi život i postali svjetlo svijeta.
„Mnogima je život postao teret, a ne dar. Rijetki pružaju ruku spasa i pomoći ugroženima. Majka Elvira kao glas vapijućeg u pustinji kaže da zatvaramo vrata svojih srdaca pred vapajiima mladih koji lutaju i traže pomoć. Razmišljanja s. Elvire vode u dubinu našeg srca u kojem moramo prepoznati tamu odbacivanja. Svi smo krivi i odgovorni, obitelj, vlast, društvo, mediji, Crkva“ rekao je fra Ante. Nazvao je Majku Elviru čudesnom i izvanrednom ženom koja je krenula putem ljubavi koju je poveo sam Krist. Ona dokazuje da je Bogu sve moguće.
„Majka Elvira kaže ‘Ne pitajmo se kako će Bog djelovati, samo ga prigrlimo, otključaj mu vrata svoga srca i pustimo ga unutra’. Kaže da vjera, svakodnevna molitva i ponašanje u skladu s Božjim zapovijedima mogu upaliti svjetlo i vratiti čovjeka iz tame u kojoj nema Boga u svjetlo života u kojem živi Bog i hoda zajedno s čovjekom. Mladi svjedoče kako izlaze iz svijeta razuzdanosti, sebičnosti, užitka natrag ocu i majci, svjetlu, ljepoti obiteljskog i Božjeg života. Najbolji izvor je Isus iz Nazareta i njegova Crkva.
Majka Elvira podsjeća ono što često zaboravimo, da smo voljena djeca Božja. Potiče da treba prihvatiti život i zahvaljivati. Kaže da su Božja riječ, euharistija i lica braće tri načina Božje prisutnosti na zemlji. To je trojstvo dobitna kombinacija za uspješan i blagoslovljen život“ poručio je fra Ante. Istaknuo je da je tri puta osobno sreo Majku Elviru i smatra je drugom Majkom Terezom koja je po Cenacolu učinila Božje i djelo Duha Svetoga.
Na kraju susreta mladići iz Jankolovice na jednu duhovnu pjesmu izveli su geste pokretom u zajedništvu s brojnim prisutnima na susretu u crkvi, o čemu je Silvija Spano rekla: „Mnogi smo i po tim gestama doživjeli obraćenje. I to je način da se oslobodimo. Mnogi od nas nisu znali napraviti korak, a kamoli podići ruku. Imali smo razne komplekse i probleme. I te geste su nam pomogle na putu obraćenja, za život u slobodi i vjeri s Isusom“. Susret su organizirali franjevački samostan sv. Frane u Zadru i zajednica Cenacolo. Glazbeno je nastupio VIS mladih Svetog Frane.
Ines Grbić
