Pavao VI. o arhivima
(26. 09. 1963.; 6. 11. 1964.; 13. 11. 1964.)
Kada je Pavao VI. primio članove 5. Kongresa ‘Društva crkvenih arhivista’, 26. rujna 1963. onda je rekao: ‘Radostan što je mogao primiti i pozdraviti veliku skupinu crkvenih arhivista koji su tih dana imali svoj kongres u Rimu, papa Pavao VI. je naglasio kako njihov rad interesira život Crkve, kulturu i povijest’.
Ističući zatim kako je kultura sastavni dio života Crkve, te kako stoljećima upisuje tragove njezinog otajstva, Papa veli da je zapravo sam Krist onaj koji djeluje i piše u vremenu. A ispisane stranice samo su jeka i tragovi Gospodnjega prolaska kroz svijet. Eto, zašto nam se čini važnim poštivati i njegovati arhivske stranice i dokumente. Na taj način, naime, mi pokazujemo poštovanje prema samom Kristu i Crkvi njegovoj. A onima koji su zainteresirani i koji će poslije nas doći pružamo znakove ‘Gospodinova prolaza u svijetu’.
Činjenica je kako imamo puno materijala i građe u našim arhivima. Može nam nekada izgledati kako nas to opterećuje i zauzima silan prostor. Što nam je onda činiti? Hoćemo li to spaljivati li pak prepustiti vremenu neka to propada?! Ili pak treba zaštiti i čuvati tu građu, jer ona sadrži nacionalno blago i poklad civilizacije.
Treba posvetiti osobitu brigu tom neprocjenjivome blagu. I posebice valja taj materijal istraživati, klasificirati te izlagati od vremena do vremena kako bi javnost znala što sve Crkva posjeduje.
****
Na susretu Društva katoličkih arhivista, 6 studenog 1964., Pavao VI. je izrazio svoju radost što arhivari s ozbiljnošću i strpljenjem obavljaju delikatnu i važnu profesiju. U tom vidu smatrao je potrebni izreći im svoje divljenje, radost i podršku. Primajući vas u svojoj palači u vrijeme dok još koncil traje želim istaći pred cielo Crkvom dostojanstvo, vrijednost, nužnost i potrebu uređenja crkvenih arhiva kako bih potakao pojedine biskupije i redovničke zajednice da tom prostoru poklone važnost koja im pripada. Nije nepoznato kako nažalost u nekih dijelovima nisu uvjeti zadovoljavajući, kako se arhivom bave ljudi koji nisu završili stručnu pripravu, a da ne govorim o pomanjkanju i ljudstva i kadrova na tom području.
I moji su predšasnici u više navrata očitovali očinsku brigu u toj materiji, jer to nekako pripada i našem apostolskom poslanju. To traži ponajprije sama materija o kojoj se govori, to zahtjeva i povijesni ugled, posebice ugled Crkve koja se predstavlja kao ‘Majka i Učiteljica’. Jer, i svaki najmanji dokument koji sačuvan u tom duhu postaje znakom njezine prisutnosti u svijetu, kao i znakom njezinog poslanja i trag Mistično tijela Kristova u prolasku ovim svijetom.
****
A kada je 13. studenog 1964. posjetio Tajni Vatikanski arhiv u sklopu uređenja novih prostora, a i izložbe o dosadašnjih koncilskim dokumentima, Pavao VI. je izrazio svoje divljenje pred tom starom institucijom koju je nazvao «scrinium Sanctae Romanae Ecclesiae», škrinja svete Crkve Rimske. Ali, isto tako Papa je očitovao i zahvalnost svima koji upornim i zauzetim radom, u ovom skoro monaškom ozračju, obavljaju vrijedan i nezamjenjiv posao.
Pohvala, vama, cijenjeni sinovi, koji ste svojim marom i žarom dali svoj obol u ovoj časnoj instituciji. Zapravo iz ovog se prostora ‚gluhih stranica‘ uzdiže glasan himan u čast prošlosti Crkve Katoličke, njezinoj vjeri, patnji i svemu onome što je ona zborila i naučavala. Dokumenti nam tako govore o tihom, ali trajnom pisanju povijesti.