Prva nedjelja došašaća „B“ – Bdijte i molite!
Iz 63,16-17. 19; Ps 80; 1. Kor 1, 3-9; Mk 13, 33-37
1. Započinje nova liturgijska godina s četiri nedjelje došašća u vidu priprave za blagdan Božića. Ove liturgijske godine čitat ćemo evanđelje po Marku koji je bio Petrov učenik i ostavio zapisane njegove propovijedi. Evanđelje je pisao u Rimu gdje je Petar djelovao posljednjih godina svoga života. Vremenski je Markovo evanđelje napisano prvo, pa se može reći da je ono i prvi kršćanski „katekizam“. Liturgijsko prvo čitanjem uzeto je iz trećeg dijela Izaijine knjige gdje su zapisane propovijedi proroka među povratnicima u Jeruzalemu (530. prije Krista). Naime, završila je duga noć babilonskog sužanjstva. Pred povratnicima je teško razdoblje duhovne i materijalne obnove.
Današnji odlomak zapravo je pokornička molitva nade u trenutku klonuća. Povratnici priznaju svoju grješnost i mole da im Bog pokaže svoje milosrđe. Budući da Boga doživljavaju kao Otca, narod u dubokoj vjerničkoj odanosti moli neka on poput “lončara oblikuje Izraela“ i neka opet obnovi svoj savez s njime. U poklonstvenom zanosu oni mole i vapiju „neka razdere nebesa i neka siđe“. Ovaj je vapaj usudio bih se reći temeljni pripjevni psalam Došašća („ritornello“) koji smo mi Hrvati prepjevali u pjesmu „Padaj s neba, roso sveta“.
2. Isusova rečenica iz evanđelja „bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti i da vas ne nađe pozaspale“, slikovito daje do znanja kako je sadašnje vrijeme poput duge noći, a život u njemu sličan snu. Pa zar i sveti Pavao ne veli svojim Rimljanima „Noć je poodmakla, a dan blizu; vrijeme je da se oda sna prenemo. Odložite, dakle, djela tame, a zaodjenite se oružjem svjetlosti“ (Rim 13, 12). Pavao podrazumijeva kako je zapravo „noć“ ovaj zemaljski život, a „dan“ onaj budući koji nas čeka. Što onda u ovom slučaju znači Isusov poticaj da se „bdije“? On je na više mjesta to protumačio kad je govorio kako valja „bdjeti i pozoran biti“, te „biti spreman, bdjeti i moliti“.
Kad Isus potiče da budemo pozorni, onda želi da budemo „usmjereni i upravljeni prema nečemu“, prema vječnosti za koju smo predodređeni. I poput vratara ili dvorskoga upravitelja stalno spremni otvoriti gospodaru čim se vrati. Molitva je glavni sadržaj tog vremenu iščekivanja i bdijenja. U buci koja nas opsjeda i okružuje sa svih strana, koja nas zavodi i rastresa, potrebno je naći trenutke šutnje i sabranosti, ugasiti tehniku i druga sredstva kako bismo osjetili nazočnost Duha koji nas ispunja smislom i značenjem života. To su trenutci koji nam omogućuju stati na pragu odakle se pruža pogled „na drugu stranu“; prema Božjem svijetu, o kojem sveti Ivan veli kako oko ljudsko nije vidjelo, ni uho čulo što je onkraj ovozemnoga horizonta Bog pripravio onima koji ga ljube“.
3. Potaknuti ovim tekstom spontano se pitamo kada će Isus opet doći da ga znamo čekati i vrata mu otvoriti? Zapravo zašto liturgija na početku došašća o tomu govori. Evo, zašto: Bog, koji je čovjeka stvorio slobodnim, želi mu dobro. Ne želi ga izgubiti, pa ga upozorava neka pazi, neka bdije i gleda. Neka ne zatvara oči pred opasnostima koje mu prijete. – Priča se kako je u noći, kad se potopio Titanik, slano na sve strane puno radijskih poruka i upozorenja o santi leda koja je plutala oceanom. Na brodu Titaniku u to vrijeme bila svečana večera s plesom. Kapetan nije htio ometati putnike, niti poduzimati neke mjere. Odluku je odgađao do idućega jutra. Ali, bilo je prekasno. Vrlo brzo našli su se brod i santa leda jedno prema drugome. I došlo je do najgorega: do sudara, strašnoga jauka i brodoloma. Dogodilo im se kao u dane Noine prije potopa: „Jeli su i pili, ženili se i udavali… dok ne dođe potop i sve ih odnese“ (Mt 24, 38-39).
Ima jedna poučna Židovska priča iz Talmuda koja veli kako je Rabi Jehošua ben Levi susreo jednom proroka Iliju i zapitao ga: „Kada će napokon doći Mesija?“ „Pođi i pitaj njega“, odgovorio je Prorok. „A gdje ću ga naći?“ „Eno ga na gradskim vratima Jeruzalema“ „Po čemu ću ga prepoznati?“ „Sjedi među siromasima i bolesnicima i povezuje im rane“. Rabi Jehošua pođe u Jeruzalem i stvarno nađe Mesiju gdje sjedi na vratima, kako mu je prorok opisao. Pođe k njemu i reče: „Mir tebi moj Gospodine i Učitelju“. „Mir i tebi, sine Levijev“ odgovori mu. „A kad će moj Gospodin napokon doći da nas otkupi?“ „Danas“, glasio je odgovor. Rabi se vratio natrag k proroku Iliji i rekao mu sav ogorčen: „Mesija me prevario. Rekao je da će doći danas, a još ga nema“. Na to mu prorok Ilija odgovori: „Dok ti ne shvatiš što to znači „danas“, on ne može doći“.
4. Poučna su, braćo i sestre, ova liturgijska čitanja. Posebice u vremenu došašća koje nas podsjeća na Izraela i njegovo iščekivanje Spasitelja. On je došao i opet će doći u slavi na koncu vjekova. „Nepoznato nam je vrijeme dovršenja zemlje i čovječanstva, pišu koncilski otci; a ne znamo ni način preobrazbe svemira. I dok prolazi obličje svijeta ranjenoga grijehom, Bog sprema novi svijet u kojemu će vladati pravednost, a blaženstvo će ispuniti sve želje za mirom što se rađaju u ljudskom srcu… Međutim, kažu koncilski oci, to iščekivanjem nove zemlje nipošto ne smije oslabiti, nego dapače razbuditi u nama brigu za izgradnjom ove zemlje gdje raste ono Tijelo nove ljudske obitelji.
Vrednote, dakle, ljudskoga dostojanstva, bratskog zajedništva i slobode koje budemo po Gospodinovoj zapovijedi i u njegovu Duhu na zemlji razmnožili, naći ćemo poslije opet kada Krist bude predao Ocu vječno i sveopće kraljevstvo: „kraljevstvo istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira“. Jer, ono je po njegovu utjelovljenju na zemlji otajstveno prisutno danas, jučer i sutra; svakoga dana. A kada ponovno dođe Gospodin dovršit će se“. (GS 39). A na upit „kada će to biti kako bismo ga mogli dočekati i spasiti se“, Isu odgovara: „Blago slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne“. Zato, „Ako danas glas mu čujete, ne budite srca tvrda (Ps 95, 7-8). Amen.
Katedrala, 3. prosinca 2017.
† Želimir Puljić, nadbiskup