Na prvu godišnjicu proglašenja blaženim fra Serafina Glasnovića Kodića, župa sv. Nikole u Kistanjama koju od Domovinskog rata nastanjuju Janjevci s Kosova, u nedjelju 5. studenog proslavila je prvi spomendan tog blaženika podrijetlom Janjevca svečanim koncelebriranim slavljem koje je u župnoj crkvi sv. Nikole u Kistanjama predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić.
Na početku mise kojom se proslavila i 70. godišnjica mučeničkle smrti fra Serafina, nadbiskup je blagoslovio veliku sliku portreta tog blaženika (1,70 m x 1,40 m) autora akademskog slikara Ivice Jurčevića iz Tomislavgrada koja je nakon mise nošena u procesiji puka oko crkve i dvjema glavnim ulicama u središtu Kistanja.
Za vrijeme procesije mons. Puljić je nosio relikvijar s moćima fra Serafina koje su Janjevci iz Kistanja dobili prošle godine na slavlju Glasnovićeve beatifikacije u Skadru, a nakon mise su ga počastili brojni vjernici. Pokraj slike, dvije djevojke iz Marijanske vinkovske mladeži nosile su u procesiji dvije velike grane palme kao znak mučeništva.
Spominjući se blaženika fra Serafina (1893.-1947.) i don Antuna Muzića (1921.-1948.) rodom iz Vrnavokola i još jednog janjevačkog mučenika, Sluge Božjega fra Alojzija Palića (1878.-1913.) kojeg su ubili crnogorski vojnici jer se bio suprotstavio nasilnom pokrštavanju muslimana od strane pravoslavaca, a i sam nije pristao odreći se svećeništva i prijeći u pravoslavnu Crkvu, kao mons. Puljić je rekao: „Radujemo se što su našeg roda. Neka budu sastavni dio našeg života. Sveci nas dobro razumiju, znaju kako je biti u ovoj dolini suza i kažu ‘Izdržite’. Fra Serafin i fra Alojzije u zajedništvu s vama predstavljaju povijest u malome. Činjenica da imamo blaženike našeg roda i plemena govori o vama, dragi Janjevci, koji ste iz Konavala krenuli prema istoku, skrasili se u Janjevu i tamo stoljećima ostali vjerni svojim korijenima, svojoj vjeri za koju je trebalo puno trpjeti.
Mučenici koje je Crkva priznala znak su priznanja nama kao narodu i vama kao Janjevcima koji se ponosite tim dičnim sinovima. Poticaj su ‘Evo vam uzora, slijedite ih, budite kao i oni vjerni i odani do kraja’, poticaj su ići stopama vaših otaca“ rekao je nadbiskup Puljić, istaknuvši da je fra Serafin bio u službi općeg dobra Crkve i naroda. Živio je 54 godine, od toga 32 godine kao svećenik. „Njegova bliža rođakinja, Ivanka Kodić iz Janjeva, posvjedočila je kako je čula od starijih da je fra Serafin bio kamenovan te je podnio mučeničku smrt poput đakona svetoga Stjepana. I on je poput Stjepana oprostio svojim mučiteljima. Njegovi posmrtni ostaci počivaju u zidinama franjevačke crkve Navještenja BDM u Lješu gdje je pastoralno djelovao nekoliko godina“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da se Crkva s pravom diči svojim vrijednim sinovima i iskazuje im dužno poštovanje, njihovoj kreposnoj i moralnoj veličini.
„Mučeništvo je uistinu Božji dar. Ne samo za one kojima je dodijeljen, nego i za sve koji su s njima povezani krvlju, rodom, jezikom, poznanstvom i crkvenom pripadnošću, pa im se molimo“ potaknuo je nadbiskup, podsjetivši da je Isus u svom misijskom govoru apostolima rekao da ih šalje ‘kao ovce među vukove’ i najavio kako će ih ljudi ‘zbog njega zamrziti, izvoditi pred sudove i bičevati’. “Zato je Isus zatražio od njih neka svjedoče i ne boje se onih koji tijelo ubijaju, neka ustraju i pri tomu nikomu ne škode. Mučenik je spreman patnju i boli hrabro podnijeti radi Kristovog Kraljevstva. A njegovo srce pri tomu ispunjeno je ljubavlju i mirom; bez trunka mržnje i osvete prema progoniteljima” rekao je mons. Puljić, dodavši da nas takva svjedočanstva ne mogu ostaviti hladnim. “Kad se vodi process za proglašenje blaženih i svetih, ispituje se upravo to, to je najvažnije – je li dotični koji je podnio mučeničku smrt, pokazao volju za praštanjem. Ako toga ima, da je njegovo srce bilo ispunjeno ljubavlju, bez trunka mržnje i osvete, sigurno će biti uzdignut na čast oltara” istaknuo je mons. Puljić.
U propovijedi je nadbiskup govorio i o teškom stanju komunističke diktature u Albaniji kad su se događala uhićenja i progon svećenika, rušili zvonici, samostane i crkve pretvaralo se u javne prostore, sportske dvorane, magazine, štale. „Enver Hodža je 1967. g. najavio kulturnu revoluciju usmjerenu protiv tradicije i vjerskih običaja te se Albanija sljedećih godina pretvorila u prostor pakla. Zatvarane su crkve i džamije, a na vratima su vješani programe te revolucije. Zaduženi skojevci i pioniri obilazili su kuće da vide imaju li ljudi u svojim domovima križeve ili svete slike. O Uskrsu bi kontrolirali ima li još onih koji farbaju jaja a o Božiću pripremaju li kolače. U tome su se služili i djecom pojedinih obitelji da im dojavljuje sve što ih je zanimalo iz vjerskog života“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da je komunistička diktatura zanijekala ljudsko dostojanstvo okomivši se na religiju i sve koji vjeruju. „Bila je to ideologija za koju se slobodno može reći da je đavolskog nadahnuća. U igri je bilo istrjebljivanje vjere, osobito u krilu Katoličke Crkve. Vrhunac toga perverznog sustava u Albaniji zbio se 1976. g., kad je država proglasila da je po ustavu ateistička zemlja u kojoj je zabranjeno bilo kakvo vjerničko udruživanje“ rekao je mons. Puljić.
Podsjetio je i na dvojicu albanskih svjedoka mučenika iz toga doba koji su dobili titulu kardinala: don Mihovil Koliqi je proveo u zatvoru 36 godina, od toga 17 godina u samici. Sv. Ivan Pavao II. imenovao ga je kardinalom u 92. godini života, 27. studenog 1994. g. Na Sinodi biskupa u Europi mons. Puljić je sudjelovao s njim u dvorani na zasjedanju i na jednoj večeri. „Bilo ga je divno vidjeti, čuti njegovo svjedočanstvo i osjetiti kako nema ni trunke osjećaja žalosti, tuge ili mržnje prema onima koji su ga progonili. Zračio je optimizmom i vjerom. Bio je zahvalan da je mogao u to vrijeme ostati vjeran Bogu i to je svjedočio“ rekao je mons. Puljić.
Drugi je fra Ernest Troshani koji je navršio 87 godina, a u zatvoru je proveo 27 godina. Kad je u katedrali u Tirani 21. rujna 2014. g. svjedočio o svom zatvorskom životu, papa Franjo ga je zagrlio i zaplakao videći pred sobom čovjeka koji je za Boga propatio. Kardinal Troshani je u Skadru na beatifikaciji 2016. g. za vrijeme liturgije nosio moći mučenika koje je Crkva proglasila blaženima, a on je s njima tamnovao, rekao je nadbiskup Puljić koji je sudjelovao na slavlju beatifikacije u Skadru.
Fra Serafina Kodića i don Antuna Muzića pročelnik Kongregacije za proglašenje svetih i blaženih ubrojio je među 38 albanskih mučenika. Među njima su bili dvojica biskupa, 21 svećenik, sedam franjevaca, tri isusovca, četiri laika i jedan sjemeništarac. „Lijepo je bilo nazočiti tom znakovitom događaju u zemlji u kojoj je puno ljudi stradalo zbog vjere. Svečanost je bila u katedrali koja je u doba komunizma bila pretvorena u sportsku dvoranu gdje su komunisti održavali svoje političke mitinge i govorili o ‘opasnosti vjere od čega treba ljude osloboditi’. Zbog toga je svečanost proglašenja blaženih mučenika toga dana „mirisala ozračjem slave i uskrsnuća“, kao nagrada za sve patnje koje su vjernici podnijeli za Isusa Krista. A sve je započelo polovicom 20. st.“ rekao je nadbiskup Puljić. Propovijed je zaključio zazivom litanija za molitveni zagovor hrvatskih svetaca i blaženika.
„Janjevci su kao narod puno propatili, a njihovi mučenici blaženici im svijetle kao uzori“ rekao je župnik Kistanja don Ivan Perković na kraju mise i podsjetio da je početak molitve za proglašenje blaženima franjevačkih Janjevaca Kodića i Palića počeo upravo u Kistanjama u Zadarskoj nadbiskupiji 2004. g. To je izvanjski obilježeno i misnim slavljem koje je 7. ožujka 2005. g. u kripti nove župne crkve sv. Nikole predvodio blagopokojni zadarski nadbiskup Ivan Prenđa. U zajedništvu s dvadeset janjevačkih svećenika, mons. Prenđa je tada blagoslovio prvu sliku koja prikazuje franjevačke mučenike s Letničkom Gospodm, autora Drage Glasnovića. Na toj velikoj slici koja se sada nalazi na zidu u župnoj crkvi sv. Nikole fra Alojzije prima krunicu od Majke Božje, a fra Serafin joj poklanja janjevačku crkvu.
Pjevanje na misnom slavlju predvodio je župni zbor pod ravnanjem s. Blaženke Delonge. U nošenju slike fra Serafina u procesiji izmjenjivali su se janjevački župljani te četvero mladih odjeveni u janjevačku narodnu nošnju, dvoje iz Janjeva, a dvoje iz Konavala. Župnik Perković osobito je pozdravio i zahvalio na dolasku don Kreši Ćirku, župniku Obrovca i Medviđe, koji je sa svojim župljanima iz Medviđe misu proslavio umjesto u Medviđi u Kistanjama, rekavši da su to prvi hodočasnici fra Serafinu na njegov prvi spomendan u Kistanjama. Među suslaviteljima su bili i dugogodišnji kistanjski župnik i župni vikar mons. Nikola Dučkić i don Josip Dučkić kojima je mons. Puljić zahvalio i na svečanim misnicama koje su dali izraditi s likovima hrvatskih svetaca i blaženika.
Relikvije fra Serafina prošle su godine na dan beatifikacije 5. studenog dobili još i Janjevci u Zagrebu i Janjevu, a Letničani su dobili relikviju bl. don Antuna Muzića. Relikvijar fra Serafina koji je cijelo vrijeme misnog slavlja bio sa strane ispred glavnog oltara izradio je umjetnik Drago Glasnović, Janjevac koji živi u Zagrebu. Relikvijar predstavlja spojeni sklop zvonika župne crkve u Kistanjama i Janjevu koje Janjevcima puno znači te je predviđeno da se jednog dana u taj relikvijar polože i moći fra Alojzija Palića.
Na misi su sudjelovali i članovi rodbine fra Serafina. Mons. Nikola Dučkić je osobno poznavao obitelj fra Serafina, rekavši da se sve do demokratskih promjena 1994. g. nije smjelo javno govoriti da je fra Serafin mučenički ubijen. Poznavao je i bl. Antuna Muzića. Don Nikola je bio kapelan u Letnici gdje je don Antun rođen. Naime, do 1981. g. Vrnavokolo je bilo pod letničkom župom. Don Antun je rođen 12. svibnja 1921. g., na isti dan kad i mons. Dučkić, stariji je od njega točno 20 godina. Don Antun je ubijen mlad, s 27 godina. Don Nikola je poznavao majku don Antuna, puno puta je i ručao kod njih, te braću Miku koji je bio crkveni vijećnik i Froku.
Mons. Dučkić je poznavao i braću fra Serafina, Zefu i Kelju. Zefa je imao kuću tik uz crkvu u Janjevu. Rođeni su u centru Janjeva. Unuka Zefe, blaženikovog brata, don Nikolina je snaha. Obitelj fra Serafina je u Janjevu imala vinograde te je don Nikola nekad kao bogoslov išao kod njih kupovati vino koje su inače prodavali.
Don Nikola podsjeća i na ostale janjevačke mučenike. Fra Stjepan Gečev je daljnji rođak don Nikole, a 1929. su ga ubili Srbi pred župom u Zjumu iznad Prizrena. Usprotivio se da srbijanski učitelj prisilno tjera albansku djecu katolike da se miješaju s pravoslavnima. Fra Lovro Mitrović je 1942. g. ubijen kod Dečana, a izgradio je crkvu u Peći. Preko puta crkve sv. Petra u Đakovici izgradio je i crkvu sv. Antuna koja je sad veliko hodočasničko mjesto za albanske katolike.
U nedjelju 5. studenog Letničani nastanjeni u Voćinu proslavili su prvi spomendan bl. don Antuna Muzića i 25. obljetnicu svog dolaska u Voćin. S njima u Voćin tada je bio došao i don Nikola kojeg su također pozvali da sudjeluje u toj proslavi, no nije mogao zbog slavlja bl. fra Serafina u Kistanjama.
U nedjelju navečer u župnoj crkvi sv. Nikole koncert duhovnih pjesama održale su sestre Palić iz Zagreba. U duhovnoj pripravi ususret proslavi spomendana fra Serafina, misno slavlje u petak 3. studenog predvodio je fra Ivan Nimac, župnik Kruševa i dekan Novigradskog dekanata, a u subotu 4. studenog fra Mario Lemo, župni vikar iz Knina.
Ines Grbić
