REKOLEKCIJA REDOVNICA ZADARSKE NADBISKUPIJE – PRVI ZAJEDNIČKI SUSRET SA ZADARSKIM NADBISKUPOM

Rekolekcija redovnica zadarske nadbiskupije, ujedno i njihov prvi službeni zajednički susret sa zadarskim nadbiskupom Želimirom Puljićem, održana je u srijedu 17. studenog u sjemeništu ‘Zmajević’ u Zadru, kad je u sjemenišnoj kapeli mons. Puljić predvodio misno slavlje. „Da se nadarenost razvije i ostvari, traži se dug i ustrajan rad, napor i nastojanje“ poručio je mons. Puljić tragom navještaja o talentima. Talent – talanton je kod Grka bila najveća novčana jedinica, vrijedan oko 30 kg srebra. Bogati gospodar povjerio je veliko bogatstvo slugama da s njime rade i zarade. „Tom prispodobom Isus nije htio držati lekciju iz bankarstva niti učenike poučavati o najboljim investicijama, stranim ulaganjima, privatizaciji i drugim bankarskim i gospodarskim pojmovima. Nije riječ o novcu nego nečem puno vrijednijem: o smislu čovjekova života. Time im je dao do znanja koje vrijedno blago su primili od Gospodina i kako s tim darom treba ophoditi. To je rekao njima, ali i nama danas. Među najvećim i najvrijednijim talentima je život. Bog nam ga je dao besplatno i nezasluženo. To je talent s kojim valja surađivati, oplemeniti ga i nešto ostvariti. To iziskuje napor i volju da se nešto učini“ poručio je mons. Puljić istaknuvši: „Ne mogu svi biti umjetnici, glazbenici, pjevači, književnici. Ali svi moraju biti ljudi! Presudno je s talentom raditi. Gospodar ne trpi lijenost i nesuradnju. Toliko puta Evanđelje naglašava ‘činiti, vršiti’. Svatko ima talente i ima s njima raditi. Koliko je samo zakopanih talenata, jer se s njima nije radilo“ upozorio je nadbiskup i dodao: „Imaš li sestro talenata kojima te Bog obdario u redovničkom pozivu, onda služi Bogu i ljudima oduševljeno i radosno, svim srcem. Nije važno jesi li orguljašica, katehistica, kuharica, bolničarka, nastavnica ili samostanska vratarica. Bitno je kako se neki posao čini, a ne koji se radi. Ne zakopavaj svoj talent čekajući nešto veće, lakše, uglednije. Jednako je i s talentom radnika, umjetnika, političara, sportaša; u svakom se pozivu i zanimanju može i mora činiti, ostvarivati, čestito vršiti dužnosti. Tek tako jedan talent donosi drugi, onda smo dobri i vjerni sluge“ poručio je mons. Puljić.

U svjetlu pročitanog odlomka iz knjige Otkrivenja, nadbiskup je u homiliji rekao da  Otkrivenje nije horoskop povijesti, knjiga nuklearne apokalipse ili biblijski Nostradamus kako smatraju razne sljedbe, mormoni, adventisti, Jehovini svjedoci. „Knjiga Otkrivenja duboko je ukorijenjena u sadašnjost. U njoj su opisane tjeskobe, krize vjere i napasti prvih kršćanskih zajednica. U središtu Otkrivenja je Krist kao Jaganjac koji je otkupio svijet i vodi do pobje­de. Dok židovske apokalipse navješćuju skori odlučni Božji zahvat, Ivanova, kršćanska, govori o ostvarenom Božjem zahvatu u Kristovom vazmenom otajs­tvu. Knjiga je konkretna i snažna kateheza koja objavljuje Krista kao smisao Svetog pisma i povije­sti čovječanstva. To je knjiga koja pokazuje hod Crkve u vremenu, posebice u vremenima kušnje i progona. Ona je trajno u iščekivanju slave novog Jeruzalema, dov­ršenju saveza i dolaska Krista u slavi. Knjiga je poruka ustrajnosti i vjernosti Kristu, pro­gonima usprkos“ rekao je nadbiskup zaključivši da je Otkrivenje knjiga ‘dovršenja’. Bog dovršava djelo spasenja u kršćanskoj stvarnosti. Ona je konkretna, povijesna i proročka obja­va Isusa koja se ostvaruje u Crkvi i povijesti čovječanstva. Božje kraljevstvo je u neprestanom sukobu s kraljevstvom Zmaja, koji često naizvan pobjeđuje, ali konačno biva pobijeđen i dovršava se djelo spasenja.

Ines Grbić