„Župa Ljubač – zrcalo povijesnih i geografskih mijena u sjeverozapadnom dijelu Ravnih kotara“ naziv je vrijedne monografije predstavljene u župnoj crkvi sv. Martina u Ljupču u srijedu 21. lipnja. Uz brojne domaće vjernike i prijatelje, u tom su događaju sudjelovali i istaknuti profesori sa Sveučilišta u Zadru, čiji se radovi nalaze i u toj znanstveno-duhovnoj monografiji o prošlosti i sadašnjosti Ljupča, potkrijepljeno brojnim fotografijama. Urednici tog znanstvenog djela na 302 stranice bogatih arhivskih izvora i povijesne građe su prof. dr. Josip Faričić, prorektor Sveučilišta u Zadru i dr. sc. don Jerolim Lenkić, župnik Ljupča. Nakladnici su Sveučilište u Zadru i župa sv. Martina u Ljupču.
Zadarski nadbiskup Želimir Puljić u prigodnom govoru na predstavljanju čestitao je urednicima što su 2. lipnja 2016. g. organizirali znanstveni skup o povijesti i svekolikoj baštini Ljupča te su bili toliko ekspeditivni da su opsežan posao, stručne radove izlagača, priredili za tisak „u rekordnom vremenskom razdoblju“, svega godinu dana poslije simpozija. U Monografiji se opisuje povijest mjesta i župe, prirodno-geografske značajke i društveno-gospodarski razvitak, arheološki ranokršćanski i srednjovjekovni nalazi u Ljupču i okolici. „Uz bogatu slikovitu kartografiju i prikaz vjerskog života, čitatelj će naći raznoliki izbor vrlo interesantnih tema za produbljenje i upoznavanje tog mjesta koje je u zadarskom katastru, gdje su navedeni posjedi i imanja koje je Mletačka vlast zauzela u 15. st. Među pet navedenih mjesta nalazi se i Ljubač, uz Zadar, Vranu, Nin i Novigrad“ rekao je mons. Puljić.
U knjizi je i biografski opis njenih pastira od 17. do 21. st.; od don Mate Mandića rodom s Molata iz 1664. g. do sadašnjeg župnika Lenkića rodom iz Bibinja. „Netko je rekao da su arhivski zapisi ogledalo pamćenja jednog kraja i naroda. Zabilježeni stari spisi koji se čuvaju predstavljaju nepresušno vrelo za poznavanje i proučavanje povijesti i kulture nekog područja i naroda i s pravom bivaju njegovim zrcalom u kojem se ogledaju sljedeći naraštaji“ rekao je nadbiskup. U osvrtu na prilog ljubačkog bogoslova Ivana Jordana „Iz crkvene prošlosti Ljupča“, nadbiskup je rekao da „on s teološkom refleksijom završava svoj prilog: „Na divnu zemlju padoše mi konopi, vrlo mi je mila moja baština“ (Ps 16, 5.6). Kad je Jahve izveo Izraelce iz egipatskog ropstva, dao im je u posjed Obećanu zemlju. Imati i posjedovati zemlju bitni je element stabilnosti koji daje mogućnost podizanja vlastitog doma. Ponosan je što je genetski naslijedio baštinu svojih pređa“ rekao je mons. Puljić, poželjevši da ta knjiga o naslijeđenoj djedovini Ljupčanima bude orijentir za budućnost.
Župnik Jerolim Lenkić među donatorima i zaslužnima za ostvarenje tog projekta koji obrađuje Ljubač s geografskog, arheološkog, povijesnog, kartografskog, vjerskog i etnološkog gledišta, zahvalio je i Nikoli Perkoviću koji je predložio održavanje simpozija čiji je plod ta Monografija. Među donatorima su bile sve generacije mještana, do starih baka. Nikola Miletić, načelnik Općine Ražanac rekao je da je odmah podržao molbu don Jerolima da sufinancira to vrijedno izdanje kao jedinstvenu publikaciju koja će za budućnost ostati lijepi pisani trag o prošlim stoljećima. Mons. dr. Pavao Kero, autor priloga ‘Župnici i poslužitelji župe sv. Martina u Ljupču’ pohvalio je djelovanje svećenika u Ljupču tijekom povijesti i potaknuo na njihovo poštovanje, zbog oranja na Kristovoj njivi u teškim vremenima, vjerni svećeničkim idealima. Kero je donio biografske podatke o 81 svećeniku koji su djelovali u Ljupču od 1664. g. do 2010. g. Na predstavljanju je predstavio život don Nikole Kuvača (1885.-1943.). Među župnicima je bio i domaći sin rodom iz Ljupča, don Nikola Dušević (1934.-2007.).
Knjiga je zapisala i pokazala razloge ponosa Ljupčana na njihov kraj i ljude, rekao je Srećko Lazanja, član ekonomskog vijeća župe sv. Martina, podsjetivši da povijest Ljupča datira od kamenog doba; brojni su materijalni nalazi iz 1. tisućljeća prije Krista kad su tu živjeli ilirsko pleme Liburni. Knjiga predstavlja zapis važnih informacija sabranih i znanstveno obrađenih na jednom mjestu te su temelj za buduću dogradnju knjige sadržajima iz novije povijesti Ljupča, rekao je Lazanja i zahvalio župniku Lenkiću na velikom trudu kojim promiče život Ljupča. „To nije samo knjiga, nego testament naše civilizacije koji ostaje, na čemu se izgraditi buduće generacije. Na povijesti se gradi i osniva novo, da se Ljubač ne zaboravi. To je povijesni dokument i ostaje nepromjenjiv. Puno toga se zaboravi i izgubi na vrijednosti i značenju, ali knjiga je zapis i nije podložna mijeni zaborava“ rekao je Lazanja.
Dr. Smiljan Gluščević, recenzent knjige u kojoj su objašnjene i proširene postojeće spoznaje, predstavio je sadržaj četrnaest priloga od šesnaest autora objavljenih u Monografiji, podijeljenih u šest cjelina: geografija, arheologija, povijest, kartografija, vjerski život i etnologija.
Autori priloga su Damir Magaš i Denis Radoš (Prirodno-geografske značajke Ljupča i Geografska osnova društveno-gospodarskog razvitka Ljupča), Dario Vujević (Najraniji tragovi života na području Ljupča – srednjopaleolitički nalazi), Branislav Marijanović (Ljubačka kosa – liburnski svijet mrtvih), Mate Parica i Mato Ilkić (Podmorski arheološki nalazi u okolici Ljupča), Ante Uglešić (Ranokršćanski nalazi iz okolice Ljupča), Karla Gusar (Srednjovjekovni nalazi i nalazišta na području Ljupča), Mato Ilkić (Numizmatički nalazi s područja Ljupča), Serđo Dokoza (Crtice iz povijesti Ljupča u srednjem vijeku), Tado Oršolić (Pregled prošlosti Ljupča od 17. do 20. stoljeća), Josip Faričić (Ljubač na starim geografskim i pomorskim kartama), Ivan Jordan (Župa sv. Martina u Ljupču), Pavao Kero (Župnici i poslužitelji Župe sv. Martina u Ljupču) i Marija Dušević (Običaji u Ljupču).
Ljubač je mjesto u sjeverozapadnom dijelu Ravnih kotara, smješten osam kilometara jugozapadno od Ražanca, gdje je drevna Ljuba tisućljetnog postojanja. Lokalitet Ljubačka kosa je prostor s najvećim brojem grobnih humaka na čitavom liburnskom prostoru, od Istre do Šibenika s pripadajućim otocima. Ti su se humci s više od tisuću ukopa do prije četrdeset godina i vidjeli. Nalazi datiraju od ranog brončanog doba, dvije tisuće godina prije Krista, iz kasnog brončanog do željeznog doba u 8. st. prije Krista. Najveće ime poteklo iz Ljupča je Juraj Baraković, hrvatski renesansni pjesnik, sa svojim djelom Vila Slovinka.
Prisutne su pozdravili i dr. Josip Faričić, suurednik knjige i Stjepan Juranić, direktor nakladničke kuće Tonimir iz Varaždinskih toplica koja je sa zadovoljstvom tiskala Monografiju, uz maksimalno smanjene troškove u pripremi tiska. Čestitao je Ljupčanima na tom velebnom djelu zahtjevne grafičke pripreme, za koje su domaći osigurali i sredstva. Juranić je rekao da mještani vjerojatno nisu svjesni koliko je to veliki izdavački pothvat za tako malu župu i da se njime ponose. Stručnost te nakladničke kuće potvrđuje i nagrada HAZU-a i Matice Hrvatske koju su dobili.
Župnik Lenkić je zahvalio i Grafikartu Zadar (Sandiju Braliću) za grafičku obradu i prijelom i uredniku Faričiću koji je „predanim, požrtvovnim, osjećajnim, intelektualnim i duhovnim radom učinio sve najbolje za tu monografiju“. U Predgovoru je dr. Faričić, među ostalim, istaknuo povoljan geografski položaj Ljupča uz plovidbeni pravac između otoka Paga i kopna kojim se odvijao promet između ninskog i zadarskog priobalja i Velebitskog kanala, Novigradskog mora te doline Zrmanje i velebitskih prijevoja.
Duhovni život, pučke pobožnosti, karitativne i kulturne djelatnosti razvijali su svećenici okupljajući puk u crkvama i nekadašnjim samostanima. Znanstvena cjelina u Monografiji predstavlja osnovu i za prostorno planske i strateško-razvojne dokumente za budući razvoj ljubačkog prostora, poručuje dr. Faričić. U knjizi se nalaze i sažeci svih priloga koje je na engleski jezik prevela Janet Berković.
Program je vodila domaća mještanka, novinarka Marija Dušević, a nastupio je i župni zbor sv. Martina pod vodstvom Nikoline Dušević. Župnik je zahvalio na podršci i sakristanki Zdravki Stojić. Nakon predstavljanja Monografije za sve je pridošle priređen bogati agape.
Ines Grbić