Povodom proslave Dana državnosti, misu za domovinu u nedjelju 25. lipnja u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Rekavši da se s ponosom sjećamo teških, ali važnih dana kad se većina birača, 93.24% opredijelila za samostalnu i neovisnu državu, u molitvene nakane uključio je zahvalni spomen na sve koji su položili svoj život za obranu i uspostavu slobodne države Hrvatske. „Molimo i za žive branitelje, kojima je potrebna ljudska i božanska pomoć, da bi izdržali i pozitivno nadvladali teškoće i nedaće s kojima se suočavaju. Osobito mislimo na ratne invalide i na sve koji trpe u duši ili tijelu“ potaknuo je mons. Puljić, podsjetivši da smo u poratnom vremenu „vidali rane, njegovali, tješili i brisali suze, odgajali savjesti i poduzimali sve da se učvrsti miran život pojedinaca i naroda u ozračju slobode i kršćanske uljudbe“. Poželio je da Bog „pomogne i blagoslovi sve koji vode brigu o prosperitetu domovine, kako bi se u ostvarivalo duhovno i materijalno blagostanje u prijateljstvu, bratstvu i ljubavi. Neka nas čuva od opasnosti rata i zagađenosti okoliša. Neka sve odgovorne, koji se bore za opće dobro i sve žitelje ove zemlje, obdari duhom istine i ljubavi, kako bi odano služili općem dobru i međusobno se bratski ljubili. Neka se Božjim blagoslovom po svem svijetu učvršćuje blagostanje naroda, siguran mir, sloboda svih ljudi i sloboda vjere“.
„Crkva nikad nije propovijedala mržnju i osvetu. Ali čvrsto je vjerovala kako je svakom čovjeku i narodu potrebna i korisna domovina. Domoljublje je smatrala pozitivnom odlikom, krepošću i vrlinom. Upravo u duhu onoga što smo učili u školi blaženog Alojzija Stepinca i njegovog časnog nasljednika kardinala Franje Kuharića. Oni su nas učili da su bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje tri uzvišene vrednote, umreženi troplet kreposti koji nas nadahnjuje i vodi. Koliko je to važno, posvjedočio je kardinal Stepinac pred sudom u Zagrebu, 3. listopada 1946. g. kad je rekao: ‘Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu i ja bih bio ništarija, kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda, koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji’“ istaknuo je nadbiskup Puljić u propovijedi, naglasivši da je u sklopu mise za domovinu potrebno isticati važnost slobode u slobodnoj državi. Upozorio je da su svjetski moćnici u povijesti htjeli vladati ne samo zemljom i državom, nego i svojim podanicima. „U toj nezdravoj želji, htjeli su biti moćniji i silniji. Rimski su se carevi proglašavali bogovima i nemilo progonili one koji to nisu prihvaćali, o čemu svjedoče mučenici iz prvih stoljeća crkvene povijesti. Isto se, nažalost, ponavlja sve do naših dana“ upozorio je nadbiskup, dodavši da zato Isus u evanđelju opominje da se ne bojimo ljudi, da budemo čvrstih uvjerenja po kojima ćemo živjeti te ohrabruje: „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti“ (Mt 10, 28).
„Isus priprema učenike na vrijeme kad budu ostali sami i preuzeli vođenje kršćanskih zajednica. Stalo mu je da upamte kako se ne trebaju bojati ljudi, već ‘onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu’“ rekao je nadbiskup. Istaknuo je da ljudima imponiraju oni koji bez straha svjedoče za Boga i njegov Zakon: „Takvih svjedoka pun je Stari i Novi zavjet. Neki su svoju hrabrost platili životom, a mnogi teškim trpljenjem“. Naveo je primjere sv. Ivana Krstitelja koji je u Božje ime neustrašivo grmio pred kraljem Herodom, junaka vjere, proroka Iliju, koji se ne boji dvoboja s 400 Baalovih sljedbenika, proroka Natana koji kori silnog kralja Davida što je preoteo ženu svom vojskovođi Uriji, a njega poslao u boj da pogine. Proroku Jeremiji moćnici prijete, ali on ne šuti, nego neustrašivo govori i siguran je da će ga Bog zaštititi. „I apostolima su prijetili, bacali ih u tamnice, zlostavljali, a oni nisu odustajali. Dapače, sretni su bili ako su mogli nešto o Isusu govoriti te za njega nešto podnijeti ili pretrpjeti“ rekao je mons. Puljić.
Istaknuo je i primjere dvojice svetaca koji su ostali vjerni svojoj savjesti i Božjim zakonima upisanima u srce čovjeka: sv. Ivan Fisher, biskup i kardinal i Toma More, žrtva engleskog kralja Henrika VIII. „Obojica su u roku od dva tjedna, od 22. lipnja do 6. srpnja 1535. g., smaknuti u Londonu, jer se nisu htjeli pokoriti kralju, nego su branili katolička moralna načela. Za boravka u tamnici, papa Pavao III. Fishera je imenovao kardinalom. Sv. Toma More, nazivan ‘čovjek za sva vremena’, bio je zastupnik u Donjem domu, kraljev savjetnik i kancelar Engleske. Pobožan i prijatelj siromaha, svaki dan je išao na misu. Duhovit govornik i glasoviti pravnik, bio je jedan od briljantnih umova svog vremena. Budući da se usprotivio uspostavi Anglikanske crkve, i on je poput Ivana Fishera osuđen zbog izdaje i pogubljen 6. srpnja 1535. g. na londonskom Tower Hillu. Blaženim ga je proglasio papa Lav XIII. 1886. g., a svetim papa Pio XI. 1935. g. Sv. Ivan Pavao II. proglasio ga je 2000. g. zaštitnikom političara i državnika, pravnika i državnih činovnika, sudskih službenika i mnogočlanih obitelji“ rekao je nadbiskup, istaknuvši da se obojica nisu htjeli iznevjeriti Bogu i njegovom zakonu, iako su znali što ih čeka. Posve smireno pošli su u smrt.
Nadbiskup je podsjetio i da se 2016. g. obilježila 40. obljetnica početka hrvatskog devetogodišnjeg hodočasničkog hoda ’13 stoljeća kršćanstva u Hrvata’ koji je započeo u Solinu 1976. g., a završio je u Mariji Bistrici 1984. g., gdje se okupilo više od pola milijuna ljudi. „Bilo je to mirotvorno događanje naroda koji je pod Marijinom zaštitom u znaku krunice prepoznao pravu snagu i osvojio slobodu“ rekao je mons. Puljić. Podsjetivši da će se dogodine u Solinu održati Treći nacionalni susret hrvatskih obitelji, pozvao je na molitvu za obitelji i domovinu, da Isus, jedini Otkupitelj čovjeka, blagoslovi sve stanovnike Hrvatske.
Ines Grbić