U ravnokotarskoj župi Pridraga svečano je proslavljen, u četvrtak 11. studenoga, blagdan sv. Martina, biskupa, stoljetnog zaštitnika ove drevne hrvatske župe. Svečano koncelebrirano euharistijsko slavlje u dupkom ispunjenoj crkvi pobožbog puka predvodio je mons. dr. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski, zajedno s desetoricom svećenika. Koliko je poznato iz novije naše crkvene povijesti do sada nikada jedan zadarski nadbiskup nije predvodio svečano euharistijsko slavlje na svetkovinu sv. Martina u Pridragi. Ovo je, dakle, prvi puta!
Na početku euharistijskog slavlja domaći župnik don Jure Zubović izrazio je dobrodošlicu nadbiskupu Puljića, pozdravivši svećenike i nazočne vjernike, ističući radost zbog iskazanog zajedništva u vjeri. Crkva uvijek slavi svoje svece kao uzore koje trebamo nasljedovati, kao pomoćnike i zagovornike na našem životnom putu. Mi smo danas došli zatražiti pomoć od sv. Martina, da nam izmoli milost od Gospodina da budemo Kristovi svjedoci u ovom vremenu u kojem živimo, radimo i djelujemo.
U svojoj propovijedi predvoditelj euharistijskog slavlja istaknuo je razlog čašćenja svetog Martina, biskupa iz vremena ranog kršćanstva. On je jedan od poznatijih biskupa o kojem su govorili i slušali brojni naraštaji vjernika. „Zbog Krista on je odjeću sa siromahom dijelio; i mi te sada molimo obuci nas u pravednost!“ Njegov čin dobrotvornosti s plaštem prema siromahu koji se smrzavao pred vratima grada Amiesa ispunjala je maštu mnogih slikara u umjetnika. Njegov blagdan pruža nam prigodu ne samo razmišljati o tom divnom liku, nego i o Božjem planu s ljudima koje on ostvaruje u svojoj Crkvi. Crkva nije neka obična skupina ljudi, društvo ili sindikalna udruga, nego ona je živi organizam kojemu je glava Krist, a Duh Sveti život i duša. Rođena u krvi na križu, ona nastavlja živjeti u vremenu kao „produljeno Isusovo utjelovljenje“ među ljudima. Na Duhove je počela rasti i osvajati svijet. I razvija se kroz stoljeća do naših dana. Taj isti Duh Sveti pozvao je Martina vojnika da najprije vodi vojnu bitku s arijancima u Milanu, a nakon toda da bude duhovnim pastirom crkve u Turonu. Plod tog istog Duha Svetoga vidljiv je ovdje u Pridragi, gdje se Crkva vidljivo i organizacijski utjelovila prije 15 stoljeća. Krist to svoje djelo čini po Crkvi, koju izgrađuje euharistija. Zbog toga Crkva ljubomorno čuva Isusove blagoslovne geste s Posljednje večere: prinosi kruh i vino, blaguje njegovo tijelo (pričest), prima potrebne darove, zahvaljuje, pjeva i moli, sluša i razmatra o velikoj Tajni vjere, istaknuo je zadarski nadbiskup te naglasio da je u tom vidu izuzetno važan župni patron koji okuplja rasperšena naselja župe Pridraga u jednu duhovnu zajednicu. Tako duhovno umreženi u župno zajedništvo preko krštenja i drugih sakramenata utjelovljuju se u otajstvo Crkve, a župa kao matica postaje liturgijskim sastajalištem, domom i svetištem gdje se primaju i slave sveta otajstva. Čovjek, naime, ne može biti beskućnikom, potrebno mu je gnijezdo za dušu i tijelo, za njega i njegovu obitelj. Potreban mu je i vjerski dom, domaća vjernička obitelj. Župa tako postaje mjestom zajedništva, njegovim utočištem i uporištem, a euharistija ne samo simbolizira, nego i stvara zajedništvo. Oko nje se sabiru vjernici gdje Krist postaje njihovom hranom i popudbinom. Slaveći sv. Martina mi zahvaljujemo Bogu za dar euharistije, za dar župe i Crkve, za naše očeve i majke koji su živjeli od euharistije, svjedočili katoličku vjeru i svojoj djeci prenosili i zavjetovali ih ovom dragom svecu, kojega danas usrdno molimo da nam pomogne ostati vjernima Bogu, Crkvi, vjeri i tradiciji naših otaca, istaknuo je nadbiskup Puljić.
Nedjeljko Zubović