Svečano misno slavlje na svetkovinu Duhova u nedjelju 4. lipnja u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Za vrijeme mise podijelio je sakrament svete potvrde krizmanicima katedralne župe sv. Stošije i sv. Šimuna i Jude Tadeja na Bokanjcu.
„Djelovanje Duha Svetoga najbolje se i opipljivo moglo osjetiti u životu apostola koji su u Isusovo društvo nakon njegovog poziva, došli s vlastitim idejama, s vlastitim slikama, predrasudama i nekim svojim planovima. Tri godine su slušali njegove nagovore, bili svjedoci svega lijepoga što je govorio i učinio, ali njih se nije još uhvatilo ono što Isus želi. Isus propovijeda o poniznosti, a oni razmišljaju o tome tko će biti prvi i ugledniji. On im najavljuje kako će poći u Jeruzalem i tamo će morati puno trpjeti, gdje će ga razapeti. A Petar kaže, ‘Ne daj, Gospodine, da se to tebi dogodi’. Isus mu kaže da to što govori nije od Božjeg duha.
On im govori kako planira osnovati kraljevtvo u kojem bi htio da vlada ljubav. Da ljube i svoje neprijatelje i ne vraćaju zlo na zlo. Ne hvata se njih ta rečenica. Još to ne razumiju, što je Isus htio“ rekao je mons. Puljić u propovijedi, istaknuvši da se apostoli mijenjaju nakon silaska Duha Svetoga, što je opisano i u evanđelju. „Apostoli se mijenjaju, postaju drugi i drugačiji. Ne prepiru se više tko će biti prvi, nego se natječu tko će bolje služiti. Križ im više nije ludost, ne pada im više na pmet da kažu, daleko je to od mene i od tebe. Za njih križ postaje mudrost života. Opraštati i ljubiti neprijatelje nije više kukavičluk kako se obično govorilo i mislilo, nego krepost i junaštvo. Progone zbog Isusa smatraju velikim darom i posebnom milošću“ rekao je mons. Puljić.
Istaknuo je primjer apostola Pavla „koji je veličanstven kad razmišlja o križu i trpljenju“. Nadbiskup podsjeća da se Pavao nije hvalio time što ga je Isus posebno izabrao ili mu je povjerio veliko blago koje nosi u glinenim posudama.Rekao je, ‘Ne daj Bože da bi se ičim hvalio, osim križem Gospodina našeg Isusa Krista’. „Tko je izveo tu promjenu u njemu? Shvaćamo da je to djelo Duha Svetoga. Upravo zbog toga kukavice i plašljivci apostoli, nakon tog događaja, više nemaju straha. Ne boje se više nikog. Kad su zaprijetili Petru i Ivanu da nisu više o tome Imenu govorili, jer znaju što ih čeka, Petar im kaže ‘Ne možemo ne govoriti što smo vidjeli i čuli’“ rekao je mons. Puljić.
Podsjetio je kako su se u vrijeme progona na sjeveru Afrike, kršćani okupili privatno u kući proslaviti liturgiju, kad im se branila sloboda i okupljanje nedjeljom. Nisu mogli bez nedjelje. Onda su ih uhvatili i pred sudom pitali znaju li za carevu naredbu, da riskiraju život, da će u zatvor ili arenu pred lavove. ‘Gospodine suče, možete što god hoćete od nas raditi, ali mi ne možemo bez nedjelje. Nama je nedjelja svetinja’, rekli su. „To je svjedočanstvo koje je u njihovo srce i dušu mogao uliti samo Duh Sveti. Snaga Duha Svetog jača je od svih zakona, propisa i zabrana.
Rasvijetljeni apostoli snagom Duha Svetoga prihvaćaju Kristov nalog ‘Pođite po svem svijetu, navještajte evanđelje svakom stvorenju i krstite ljude U ime Oca i Sina i Duha Sveotga’“ rekao je mons. Puljić istaknuvši: „Otkud kod apostola radikalna promjena, bili su slabi, nisu shvaćali, evanđelje su shvaćali na svoj način. Odjednom se mijenjaju. Tu promjenu je izveo Duh Sveti i on to isto nastavlja danas, tijekom povijesti. I mi smo dionici tog procesa. Bogu hvala da jesmo na tom putu. Ako smo ušli u taj proces i srcem prihvaćamo i pristajemo uz ono što Krist od nas traži“.
Apostol Pavao je osobiti primjer zauzetog Božjeg čovjeka. U svojim brojnim poslanicama ispovijeda vjeru, potiče one kojima piše i zahvaljuje za ono što je primio. U Poslanici Efežanima počinje hvalospjevom, ‘Slavim te Oče, Gospodaru neba i zemlje’. Nadbiskup je poželio da proslava krizme bude izraz te slave i vjere, da svi zahvale jer je Bog poslao svog Sina koji nas je otkupio i spasio, a osobito što je osnovao Crkvu koje smo nedostojni. „Nije to naša zasluga, da smo članovi njegove Crkve, nego je to dar Božje milosti. On je preko naših roditelja, učitelja, svećenika i koji nam žele dobro, i nas potaknuo da budemo članovi obitelji Crkve.
Hvala i što je u toj Crkvi ostavio Duha Svetoga da je vodi i upravlja – ne metodama straha, vojske i policije, nego duhovnim sredstvima savjeta, pouke, poticaja, opomene i ohrabrenja. Koje bi to društvo moglo funkcionirati, ako bi se oslonilo samo na savjest i dobru volju svojih građana, podložnika? A u Crkvi dvije tisuće godina vlada kakav takav red, usprkos napada i udara izvana i usprkos izdaja ili raslojavanja iznutra. Zar se tu ne osjeća djelovanje Duha Svetoga“ istaknuo je nadbiskup Puljić.
„Hvala Bogu za dar tog društva, Crkve, za dar Duha koji je nazočan i danas, kao u ona prva vremena. On nije zakazao. Samo mi možemo zakazati“ rekao je mons. Puljić. Podsjetio je kako Pavao potiče Efežane da budu i ostanu vjerni. Nakon mjeseci u zatvoru, posjet iz Male Azije mu je rekao da bude ponosan na Efežane jer se okupljaju, svjedoče, mole, ostali su vjerni onome što im je prenio. Potaknut tim riječima, Pavao kaže, ‘Ja veličam Gospodina Boga koji nas je stvorio i Sina koji nas je otkupio i Duha koji nas posvećuje, ali ga osobito veličam radi vas, dragi Efežani, za koje sam čuo da ste ostali vjerni“.
Nadbiskup je istaknuo da samo Duh Sveti može stvoriti radost zajedništva. Tragom liturgijskih tekstova, rekao je da Djela apostolska navode što se neobično dogodilo – svi su apostole mogli razumjeti na svom jeziku, iako su bili s različitih dijelova svijeta. „Krist stvara zajedništvo. Zato je i došao, da stvori zajednicu koju će na kraju, kad pođe s ovog svijeta, predati u ruke onoga koga je obećao, Duha Svetoga tješitelja“ rekao je nadbiskup, dodavši da to ispovijedamo u Vjerovanju: vjerujemo u Oca koji je svijet stvorio, u njegovog Sina koji nas je otkupio i spasio i u Duha Svetoga koji nastavlja živjeti u svojoj Crkvi.
„Objava Duha Svetoga je bila pridržana upravo za mesijansko doba i dogodit će se kad Isus bude uzašao i vratio se svome Ocu“ rekao je mons. Puljić, navodeći, prije nego se to dogodilo, u kojim je događajima bilo očitovanje tog duha. Kod Isusovog krštenja na Jordanu nebo se otvorilo i nad Isusa je sišao Duh Sveti u obliku goluba, a otac nebeski je rekao ‘Ovo je Sin moj ljubljeni, njega slušajte. U njemu mi sva milina’.
Drugi događaj objave Duha Svetoga dogodio se na gori preobraženja kad je Isus uzeo trojicu ljubljenih učenika i poveo ih na goru gdje se preobrazio. U trenutku tog divnog događaja opet se objavilo nebo, Otac je glasno očitovao da je to njegov Sin ljubljeni u kojem mu je sva milina. Treći događaj je izvješće iz Djela apostolskih kad Luka opisuje kako je došao dan Pedesetnice, ‘Eto šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar’.
Krizmanci su za vrijeme mise obnovili svoje krsno obećanje. Nadbiskup je zahvalio Bogu za krizmanike, njihove roditelje i za dar vjere. Zamolio je Duha Svetoga da zapali naša srca da izgaramo za njegovo kraljevstvo i shvatimo kako je s njim i u njemu sva naša radost, sadašnjost i budućnost te da će naše srce biti mirno kad u njemu otpočine. Poručio je da su narodu i Crkvi potrebni mladići i djevojke obogaćeni Božjim duhovskim darovima.
Ines Grbić
